Dvije i pol godine od brutalnog premlaćivanja novinara Željka Peratovića na njegovom karlovačkom imanju u Luci Pokupskoj kada je jedva izvukao živu glavu, na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu izrečene su nepravomoćne zatvorske kazne Vladimiru Čunku (68), njegovom sinu Vladimiru (41) te Zihniji Grahoviću (52). Sudac Nenad Lukić osudio je Čunka starijeg na godinu dana zatvora, a njegova sina na tri godine, dok je Grahoviću dosudio tri i pol godine robije. Ujedno im je naložio i plaćanje sudskih troškova, te medicinskog i toksikološkog vještačenja kao i putnih troškova svjedoka u postupku. Trojica okrivljenih se ne smatraju krivima, no sudac u njihove obrane očito nije povjerovao.

Podsjetimo, Čunko stariji je optužen da je poticao na kazneno djelo, dok su njegov sin te Grahović, inače zaposlenik kod Čunkovih, optuženi za pokušaj nanošenja teških tjelesnih ozljeda te narušavanja nepovredivosti doma i uništenje imovine.

Peratović je na sudu detaljno opisao proživljeni obračun kada su mu Čunko mlađi i Grahović upali u dom gdje su ga srušili na pod, šaketali i cipelarili da bi ga u jednom trenutku udarali i metalnim satom po glavi. Čunko stariji je na vratima, pak, čuvao stražu te je na Peratovića i kleknuo pa ga rukama stezao za vrat. Napadače, od kojih se branio ašovčićem, novinar je tad prvi puta vidio u životu.

- Čunko stariji i Grahović, koji su djelovali pripito, pješice su došli u moje dvorište. Pitao sam ih što trebaju pa me Čunko počeo ispitivati jesam li ja novinar. Predstavio se kao Čunko 'peskar', a to znači da se bavi vađenjem pijeska. Pokušavao me uhvatiti za lijevu ruku rekavši da sam svojim pisanjem naštetio njihovom poslu, no to nije istina jer sam podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog ilegalnog šljunčarenja radi kojeg je došlo do klizišta na mom imanju – opisao je Peratović kojeg je potom Čunko stariji zgrabio za ruku, a Grahović uhvatio u tzv. 'kravatu'. Tada je shvatio da s “gostima” ne može razgovarati, a kamoli ih otjerati pa je otrčao prema drvarnici gdje je uzeo vojnu lopatu, 'ašovčić' ne bi li ih držao na odstojanju. Na kraju je Peratović otrčao u kuću a oni brže-bolje odmah za njim.

- Gurali su vrata koja nisam uspio zaključati. Pobjegao sam u sobu, a za mnom su stigli Grahović i Čunko mlađi. Dohvatili su me i lupali, a ja sam strahovao da će mi uzeti ašovčić i njime raskoliti glavu. Pao sam na pod. Udarali su me nogama. Grahović me uhvatio za ruku, a Čunko mlađi me metalnom vekericom udario u sljepoočnicu. Osjetio sam ošamućenost i toplinu, a Grahović je govorio: 'Dosta, dosta!, no Čunko mlađi ga je ignorirao pa mi je skočio na ramena te me stezao za grlo vičući: 'Gotov si! Ubit ću te' Imao sam osjećaj da mi oči ispadaju. Lijevom rukom sam ga uspio uhvatiti za testise pa je od boli odskočio. Došao sam do zraka i uspio dozivati upomoć – posvjedočio je još Peratović pojasnivši da ga je Grahović na kraju ašovčićem udario nakon čega se odlučio praviti da je u nesvijesti. Divljački ispad s vrata je promatrao Čunko stariji koji se, uvjeren je Peratović, okomio na jednog od njegovih pasa.

Nakon što su napadači otišli, Peratović je pozvao u pomoć prvog susjeda Franju Požgaja koji mu je pomogao, temeljem detaljnih opisa, detektirati počinitelje. Potom je pozvana i policija na čiju efikasnost Peratović od početka ima primjedbe.

- Dok sam ja bio u bolnici gdje me odvezla Hitna pomoć, Požgaj me nazvao da mi kaže kako napadači slave u kafiću Dijamant. Kad im je valjda ponestalo novca za alkohol, otišli su opet do moje kuće jer su očito čuli da sam pušten iz bolnice. Pokušali su provaliti u moj dom i to s ašovčićem koji je ostao uz vrata. Porazbijali su stakla i oštetili ženin auto. Čunko mlađi i njegov radnik su uhićeni brzo, dok se stariji skrivao i čije prijetnje su mi kasnije prenosili ljudi iz njegova društva. Za mene je to bio pokušaj ubojstva i mislim da je bilo naručeno – zaključio je Peratović čiji je ašovčić kojim se branio, kasnije policija pronašla u Čunkovu autu.

Peratović: Zadovoljan sam, no nisu uzeli u obzir da su me došli i dokrajčiti

Za pretučenog Peratovića zločin je bio očiti pokušaj ubojstva, a presudom je zadovoljan.

- Obzirom na ponašanje karlovačke policije i karlovačkog tužiteljstva u ovom predmetu, a koji su se istaknuli posvemašnjom opstrukcijom, zadovoljan sam presudom suca Nenada Lukića. Policija je propustila kriminalistički vještačiti da su okrivljeni dva puta bili na mom posjedu, točnije drugi put da me dokrajče nakon što im je javljeno da nisi prvi put uspjeli. Policija je to okarakterizirala samo kao oštećenje tuđe stvari (razbijena ulazna vrata i vjetrobransko staklo na autu). DORH nije htio vještačiti kontakte telefonske osobe koju sam smatrao organizatorom pokušaja ubojstva sa počiniteljevima, smatrajući da bi tako bila povrijeđena ljudska prava – prokomentirao je za Jutarnji list Peratović još uvijek nepravomoćni pravorijek.