Nova velika afera koja potresa Katoličku crkvu u Hrvatskoj, a posebno glavne ekonome Kaptola, kako god završila, stajat će karijere jednog od najmoćnijih hrvatskih poslovnih ljudi, dekana Zbora prebendara ili, kako ga još nazivaju, crkvenog ministra financija, monsinjora Miju “Miška“ Gabrića.

Mons. Gabrić dosad je bio jedan od najutjecajnijih, a što je još važnije, za većinu običnih ljudi, prilično anoniman poslovni čovjek. Šira javnost za njega nije znala kao što zna za biznismene kalibra Ivice Todorića, Emila Tedeschija, Branka Roglića, Ante Vlahovića… Naravno, svi koji su trebali znati za njega, znali su. Još sredinom 90-ih na maloj klupi u dvorištu njegove kurije svetog Mihovila u Novoj Vesi 3 sjedili su mnogi moćni direktori i tajkuni, poput Miroslava Kutle i raznih drugih.

U toj kuriji u Novoj Vesi mons. Gabriću uz dom je i ured iz kojeg vodi crkvene poslove i u koji su od početka 90-ih do današnjih dana dnevno navraćali brojni ljudi zainteresirani za biznis s Crkvom. Mons. Gabrić u posljednjih više od 25 godina poslovao je s najmoćnijim poslovnim ljudima, a nekima je radio i usluge.

Urbane vile

Čitavo naselje modernih urbanih vila u Babonićevoj ulici na Šalati izgrađeno je na zemljištu koje se povezivalo s prebendarima i s mons. Gabrićem. Prebendari su u povratu dobili atraktivno zemljište u Strojarskoj ulici, koje je dotad koristio Zagrebparking, a na kojem je kasnije VMD izgradio moderna stambeno-poslovna zdanja, tzv. VMD blok. I u tim slučajevima mnogi su bili nezadovoljni načinima na koji je Mijo Gabrić poslovao. Takve priče kružile su i oko kupnje, prodaje te iznajmljivanja imovine prebendara na elitnim zagrebačkim lokacijama na Srebrnjaku, Zelenjaku, Horvatovcu, Vrhovcu, Remetama, Ružičnjaku, Zelenom dolu, u Tomićevoj ulici, Kurelčevoj, Martićevoj, Vlaškoj, Bauerovoj, Ilici... Na prebendarima svojstven način, malo je poznato, oni su izgradili i papinsku nuncijaturu.

Zbor prebendara 1992. prihvatio je prijedlog kardinala Franje Kuharića o gradnji papinske nuncijature i na početku planirali su je graditi na građevinskoj parceli Zbora na Srebrnjaku 124. No, kada su naposljetku zgradu nuncijature odlučili graditi na zemljištu Prvostolnog kaptola na Ksaveru, prebendari su prodali dva svoja zemljišta na Srebrnjaku i na Horvatovcu te sufinancirali gradnju na Ksaveru. Voditelj tog projekta bio je dr. Juraj Kolarić, koji je sada smijenjen uz mons. Gabrića, a on je pokojnom papi Ivanu Pavlu II. u rujnu 1994. predao ključeve Apostolskog nuncijata.

Tako su Hrvati postali prvi narod koji je papi darovao nuncijaturu, a tada je apostolski nuncij Giulio Einaudi rekao da je to povijesni dan za Hrvatsku i Svetu Stolicu. Na prebendarima svojstven način oni su 2006. izgradili i Hrvatsko katoličko sveučilište, koje je kasnije blagoslovio državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone. U tim slučajevima, doznajemo sada iz krugova bliskim prebendarima, nikoga nije smetalo da se radilo na “prebendarima svojstven način”.

No, u poslovanju prebendara i mons. Mije Gabrića ima i niz bizarnih priča. Tako je, naprimjer, on ustupio ili iznajmio garažu Žuži Jelinek u kojoj je pokojna modna kreatorica godinama parkirala svoj Cadillac. Atrakcija su bile njegove božićne jaslice u kojima je izložio likove Hitlera, Bin Ladena, Majke Tereze, Franje Tuđmana, Janice Kostelić...

A jedna od njegovih ideja prije desetak godina bila je i otvaranje restorana ili caffe bara u južnom tornju katedrale, što mu kardinal Bozanić nije dopustio. Na križanju Nove Vesi i Degenove ulice, nakon deset godina radova, 2014. obnovio je i otvorio crkvu desnog ili svetog kriminalca Dizme, staru više od 300 godina (sagrađena 1706.), u koju je uveo podno centralno grijanje, sofisticirane tehnike i staklenu vitrinu u kojoj su izložene - iznošene sandale Majke Tereze.

Novinar i bubnjar

Mons. Mijo Gabrić rođen je 1943. u Radovanju, a za svećenika je zaređen u lipnju 1969. Bio je mladi novinar u Glasu Koncila i svirao je bubnjeve u svećeničkom bandu Žeteoci koji su nastupali i u dvorani Istra (danas ZKM) te snimali ploče za koje je pjesme pisao i Arsen Dedić, hobi mu je bila fotografija, a bio je prvi novinar koji je odmah poslije “čuda u Međugorju” napravio sjajnu seriju fotografija vidjelica. Osim toga, karijeru mu je najviše obilježilo što se 1977. kao novinar blisko povezao s Majkom Terezom, Agnes Gonxhom Bojaxhiom, katoličkom redovnicom albanskog podrijetla i indijskog državljanstva, koja je umrla u Kalkuti u rujnu 1997., a papa Franjo ju je u rujnu 2016. proglasio sveticom.

Ona mu je krajem 70-ih pristala pozirati od Indije do Skoplja i Zagreba, odakle ju je 1978. ispratio u Oslo, gdje joj je dodijeljena Nobelova nagrada za mir. Kasnije je vodio gradnju kuće Majke Tereze u Zagrebu, a pomagao je pri gradnji kuća s njezinim imenom u Sloveniji i Skoplju. Godine 1983. postao je zakoniti skrbnik braći Mikiju i Marku Rakaru, koje je odgojio, a tada 11-godišnji Marko kasnije je postao poduzetnik i poznati bloger.

Mijo Gabrić prebendarom je imenovan u veljači 1991., dekan Zbora prebendara postao je u veljači 2002. te je na tu funkciju bio izabiran u pet mandata, a bio bi i u šestom no prije nego što ga je kardinal Bozanić ponovno potvrdio izbila je ova velika afera. Bio je ovlašten za vođenje imovine Zbora prebendara i sklapanje ugovora. Osim toga, bio je na čelu ureda za povrat crkvene imovine, te ureda za obnovu zagrebačke katedrale. U ožujku 2010. izabran je i među kapelane Njegove Svetosti.

No, uz brojne poslovne transakcije i građevinske projekte, oko kojih je redom bilo mnogo priča i komentara, najpoznatiji projekt prebendara postali su tzv. Prebendarski vrtovi, između Nove Vesi i Medvedgradske ulice, u kojem je mons. Mijo Gabrić očito od početka donosio pogrešne odluke i birao krive suradnike što ga je naposljetku stajalo karijere. Još 2002. tvrtki Molteh u vlasništvu umirovljenog generala Vladimira Zagorca usko povezanog s Hypo bankom ustupio je koncesiju na zemljište Prebendarski vrtovi na 99 godina za gradnju shopping-centra Cascade od 3000 četvornih metara, u zamjenu za 30 posto poslovnog i stambenog prostora. Tvrtku Molteh suportirala je Hypo banka s kreditom od 26,5 milijuna eura, a do danas je ostala upisana hipoteka na prebendarskom dijelu te nekretnine od 7,49 milijuna eura, što je odobrio Zbor prebendara na čelu s mons. Gabrićem.

No, danas je očito, za to nije pitao dozvolu kardinala Bozanića, što je morao napraviti. No, kada je umirovljenog generala već dobro načela pravosudna afera dragulji u travnju 2007. tvrtka Molteh otišla je u stečaj, a hipoteka od 7,49 milijuna eura nije izbrisana na prebendarskom dijelu jer prostor nije bio etažiran. Zagorčeva tvrtka i Hypo banka projekt su 2007. prodali češko-američkoj grupaciji Ungelt/Spectrum, a ona ga je zatim prodala skupini institucionalnih i privatnih investitora u sklopu austrijske OVAG Grupe, dok je formalni vlasnik bila tvrtke Illuminatio iz Zagreba.

Tvrtka Illuminatio u travnju 2008. od Investkredit bank iz Beča dobila je kredit od 30,87 milijuna eura, te je na taj iznos upisana nova hipoteka na ovaj projekt. Tvrtka Illuminatio završila je gradnju i uređenje centra Cascade krajem 2009., ali on nije u potpunosti uspio zaživjeti te je i ta tvrtka sredinom 2012. završila u stečaju, a centar je zatvoren.

Otkazana punomoć

U međuvremenu, mons. Mijo Gabrić na čelu Zbora prebendara angažirao je 2010. odvjetničko društvo Budimir & Meter na čelu s mladim odvjetnikom iz Tomislavgrada Dariom Budimirom (41), koji ih je trebao zastupati u projektu Prebendarski vrtovi (centra Cascade) kao i u drugim nekretninskim poslovima. Navodno ga je mons. Gabriću preporučio Rikard Fuchs, stariji sin nekadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Radovana Fuchsa.

Nakon dvije godine, 2012., mons. Gabrić na čelu Zbora prebendara želio mu je otkazati punomoć za zastupanje, kako je mons. Gabrić kasnije tvrdio iz razloga neprofesionalnog vođenja postupaka, a što je onemogućeno iz proceduralnih razloga, o čemu postoji pisana dokumentacija.

Centar Cascade u stečajnom postupku prodavao se za početnu cijenu od 179,5 milijuna kuna, no ponuditelja nije bilo sve do 15. dražbe u veljači 2014. kada je nešto više od 22 milijuna kuna za 77 posto Centra ponudila tvrtka Export drvo projekti Tomislava Marinova i njegova partnera Renata Išpana. Marinov je imućni poduzetnik iz Zagreba, supruga mu je kći povratnika iz Njemačke Karla Matića, bivšeg suvlasnika opatijskog Grand hotela Adriatic koji je prodao slovenskoj tvrtki Istrabenz, a Išpan, koji je u vlasništvo tvrtke Exportdrvo projekti službeno upisan tek 2017., bivši je suvlasnik Prve sportske kladionice.

U vrijeme njihove kupnje centra Cascade, u veljači 2014., Zbor prebendara još je zastupalo odvjetničko društvo Budimir & Meter. Nakon što im je Zbor prebendara u ožujku 2014. otkazao punomoć za zastupanje, to odvjetničko društvo bez njihova znanja, kako je tvrdio mons. Gabrić, u svibnju 2014. upisalo je u zemljišnu knjigu suvlasnički dio Zbora prebendara.

No, na njihovom dijelu ostavili su upisana založna prava u iznosu od oko 39 milijuna eura - 7,49 milijuna eura tvrtke Molteh i 30,89 milijuna eura tvrtke Illuminatio - koja više nisu postojala, a ne postoje ni danas. Nakon toga, odvjetničko društvo Budimir & Meter Zboru prebendara dostavilo je troškovnik za izvršene odvjetničke poslove u visini od oko sedam milijuna kuna.

Zabilježba spora

Kako je mons. Mijo Gabrić ranije objašnjavao, do tada je Zbor prebendara odvjetničkom društvu za obavljene usluge isplatio oko 1,125 milijuna kuna.

- Kako je Zbor prebendara već ranije otkazao punomoć za zastupanje, te raskinuo ugovor s odvjetničkim društvom i tražio povrat dokumentacije i svih danih punomoći, isto društvo nije imalo pravo vršiti bilo kakve pravne radnje u ime i za korist naručitelja - očito neuspješno i na sudu je proteklih godina objašnjavao mons. Mijo Gabrić.

Odvjetničko društvo Budimir & Meter nakon toga, 20. lipnja 2014., podnijelo je osam tužbi Trgovačkom sudu u Zagrebu zbog financijskog potraživanja od gotovo sedam milijuna kuna, a u tužbenom zahtjevu podredno su tražili suvlasništvo na nekretninama Zbora prebendara. Temeljem toga odvjetnički ured stavio je zabilježbe spora na četiri manja dijela nekretnine, kurije u Novoj Vesi u vlasništvu Zbora prebendara (u 1/8 od 122/2000 dijela suvlasništva nekretnine), iako odvjetnička društva ne mogu od stranaka tražiti naknadu za svoje usluge u nekretninama. Odvjetnik Budimir ukupno je protiv mons. Gabrića pokrenuo devet postupaka na Trgovačkom sudu, a podnio je tri kaznene tužbe za klevetu i kaznenu prijavu DORH-u.

Prijetnja isključenjem

- Imamo informacije kako zovu i naše klijente i napominju kako ćemo i njih reketariti. Po mojim saznanjima to sve dolazi od strane okrivljenika. Također roditelji kolegice Marine Meter dobili su pismo u kojem između ostalog stoji da ćemo biti izbačeni iz Odvjetničke komore... Kada sam u svom iskazu govorio da neke osobe zovu neke naše klijente, tu mogu spomenuti Tomislava Petrovića i Severinu Vučković te su oni bili kontaktirani, ali i neki drugi naši klijenti o kojima ne bih govorio jer ti ljudi ne bi bili spremni doći i svjedočiti. Ja doista ne znam zašto je g. Gabrić moje postupke protumačio kao ucjene, reketarenje i manipulaciju, to morate pitati njega.

U poslovni odnos s g. Gabrićem i pravnim osobama stupio sam po preporuci nakon što sam dobio jedan postupak u Osijeku i nakon što sam izradio pravno mišljenje za nekretninu Centar Cascade. Osim ranije spomenutih poslovnih odnosa, ja sam s tim pravnim osobama i u još jednom sporu i to zbog stana, i to je spor sa Zborom Prebendara. Ja sam tu osobno stranka, a ne moje odvjetničko društvo. Odvjetničko društvo je na adresi u Cascade centru imalo sjedište oko tri godine, te mogu reći kako naš poslovni odnos nije bio idealan, više kao kohabitacija, bilo je puno obećanja s njihove strane, ali ništa konkretno nije realizirano.

Više puta mi je obećano da ćemo participirati u dobiti, ali u pogledu tih stvari vode se postupci, pa ne mogu o tome iskazivati. Protiv mene je pred Hrvatskom odvjetničkom komorom pokrenut disciplinski postupak po prijavi g. Gabrića, a sadržaj te prijave mi nije poznat... - dio je iskaza Darija Budimira na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu u postupku protiv Mije Gabrića.

- Tvrtka Exportdrvo projekti kupila je suvlasnički dio nekretnine Prebendarski vrtovi u stečajnom postupku i dogovorila sa Zborom prebendara, koji je suvlasnik nekretnine, revitalizaciju i rekonstrukciju, a u svrhu spašavanja imovine te podizanja vrijednosti - objašnjava Tomislav Marinov (46), kojega je s mons. Mijom Gabrićem prije mnogo godina upoznao pokojni arhitekt Robert Somek, koji je umro još 2004. Ideja Tomislava Marinova bila je od shopping-centra napraviti hotel Academia s poslovnim prostorima u prizemlju.

Uz 22 milijuna kuna za kupnju 77 posto Centra Cascade u stečajnom postupku (ostalih 23 posto u vlasništvu je Zbora prebendara), za prenamjenu objekta sa svojim partnerom investirao je još oko 49 milijuna kuna (6,53 milijuna eura), za što su 2016. podigli tri kredita kod PBZ-a za što su kao jamstvo dali svoje nekretnine, a za što im je Zbor prebendara bio sudužnik.

Poslovna smrt

- Prije rekonstrukcije bio je to propali poslovno-stambeni centar, poslovno mrtav, na lošem glasu zbog promašene koncepcije i bivši zakupci nisu mogli u njemu ostvariti pozitivne financijske rezultate. Nakon rekonstrukcije i ulaganja koja su izvršena, dobio se funkcionalan centar s hotelom i pratećim poslovnim prostorima sa zadovoljnim i poznatim zakupcima.

U sadašnjem centru i hotelu zaposleno je preko 100 zaposlenika, a vrijednost same nekretnine je višestruko podignuta - govori Marinov te navodi da je osim 45 zaposlenika njihova hotela Academia, 22 zaposleno na radiju Yammat FM, a ostali u Sparu i ostalim poslovnim prostorima koji su kod njih u najmu. PBZ koja je kreditirala rekonstrukciju ugodno je iznenađena s rentabilnosti i racionalnosti plasiranih sredstava i tu nekretninu navodi kao primjer uspješnosti oporavka propalih investicija, doznajemo iz bankarskih krugova.

Zbog zamršenih poslovnih transakcija, ni Marinov sa svojim partnerom do sada nije uspio skinuti oko 39 milijuna eura nepostojećih hipoteka koje u z.k. izvatku i u gruntovnici opterećuju njihovu nekretninu, a u stvarnosti one odavno ne postoje.

Na optužbe da mons. Mijo Gabrić u Rastovači na Plitvicama ima privatne objekte na tri jutra zemljišta, do kojih je došao ugovorom iz 2000. o doživotnom uzdržavanju Danice Lončar, a koje je iznajmio njegovoj tvrtki Exportdrvo projekti za mini hotel Academia, Tomislav Marinov potvrđuje da je to točno i ne vidi ništa sporno u tome da je unajmio Gabrićevu privatnu imovinu. No, druga je stvar je li moralno da dekan Zbora prebendara ima privatnu imovinu, je li to u skladu s kleričkim staležom, je li za cijeli taj posao tražio dozvolu biskupskog ordinarija… Osim toga, činjenica je da je mons. Gabrića radi stjecanja tog zemljišta ugovorom o uzdržavanju Danice Lončar tužio izvjesni Ronald Radošević iz Zagreba, ali je ta tužba odbačena.

Marinov je očito i na druge načine poslovno povezan s dekanom Zbora prebendara: direktor je u tvrtki Museum Antemurale koju je 2013. osnovao mons. Gabrić.

Viši interesi

Za drugo sada sporno zemljište u vlasništvu Zbora prebendara u zagrebačkom naselju Gorice, mons. Gabrić odlučio je ući u građevinske projekte za gradnju luksuznih stanova s tvrtkom Bachler koja je 2007. i 2008. dobila kredite od 30,275 milijuna kuna za koje je banka upisala hipoteke. Ni za to mons. Gabrić kao dekan Zbora prebendara nije tražio ni dobio dozvolu ordinarija. Ovih dana iz crkvenih krugova bliskih mons. Gabriću čuje se da bi taj nedovršeni projekt mogao biti prodan za oko 800.000 eura, te da bi prebendari na njemu ostvarili tek manji gubitak.

U crkvenim krugovima nagađa se kako je u pozadini cijele ove financijske megaafere, zbog koje je kardinal Bozanić smijenio svih sedam prebendara, riječ o pravom “crkvenom udaru”. Naime, na financijska potraživanja i interese odvjetničkog društva Budimir & Meter nasložili su se viši interesi kojima je krajnji cilj, navodno, smjena kardinala Bozanića po “zapovjednoj odgovornosti”, jer nije imao uvida u poslove Zbora prebendara, a oni se, pak, u poslovanju nisu “doslovno pridržavali kanonskog prava”. No, naš izvor objašnjava kako se u tom slučaju radi o administrativnom postupku.

S jedne strane govori se da bi razlog mogao biti državni povrat imovine oduzete prebendarima nakon Drugog svjetskog rata u vrijednosti od oko 120 milijuna eura, zbog čega se još 2011. nagađalo da će im kao protuvrijednost biti dana politička škola u Kumrovcu i druge nekretnine, no od onda se ništa više o tome nije govorilo. S druge strane priča se kako su u pozadini afere interesi bivšeg nuncija Alessandra D’Errica (koji je nedavno otišao na službu na Maltu), a koji je godinama bio u sukobu s biskupima na čelu s kardinalom Bozanićem. Po tim pričama odvjetniku Budimiru u Zagrebačkoj nadbiskupiji nisu odgovarali na upite oko njegova spora sa Zborom prebendara, pa ga je jedan biskup odveo k nunciju D’Erricu koji mu je omogućio da dođe do vatikanskih kongregacija gdje je u ime odvjetničkog društva Budimir & Meter u siječnju 2017. podnio kaznenu prijavu protiv mons. Gabrića i uz njihova potraživanja prikazao zabilježbe na crkvenim nekretninama od oko 50 milijuna eura.

Te brojne zabilježbe i hipoteke na prvu su prestrašile Kongregaciju za kler, koja ih navodno nije detaljnije proučila, već su iz Vatikana naložili Kaptolu suđenje prebendarima. Kardinal Bozanić vodio je proces i prebendarima presudio razmjerno blagim crkvenim kaznama. Točnije, odluku o njihovoj smjeni donijela je posebna komisija na čelu s pomoćnim biskupom zagrebačkim Mijom Gorskim, dok je kardinal Bozanić početkom prosinca 2017. donio odluku o prihvaćanju i izvršavanju kaznenih mjera te drugih odluka izrečenih u upravno-kaznenom postupku protiv članova Zbora prebendara. Tu odluku prebendari su dobili 11. siječnja i imaju 15 dana za žalbu.

Mons. Mijo Gabrić priznao je krivnju, te su on i Zbor prebendara maknuti s pozicija i kažnjeni. Mons. Gabrić kažnjen je sa sedam godina zabrane vršenja crkvene službe koja se tiče upravljanja crkvenim dobrima, a na pet godina mu se zabranjuje istupanje o svim dobrima Zbora prebendara. Osim toga, godinu dana svaki dan mora moliti psalam “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome”, šest mjeseci mora biti na nemrsu i utorkom i petkom, mora ići na duhovne vježbe i pet godina uplaćivati novčane iznose karitativnoj ustanovi. Protiv njega će se pokrenuti i postupak nadoknade štete. Ostalim prebendarima izrečene su slične, nešto manje kazne.

- To nije gotova stvar, koriste se ilegalni dokumenti. Ništa nije pravomoćno, ta se stvar vuče već dulje vrijeme, a o detaljima za sada ne mogu govoriti - izjavio je prošlog tjedna mons. Gabrić.

Iz odvjetničkog društva Darija Budimira i Marine Meter prošlog tjedna pismenim putem naveli su da su sa Zborom prebendara, zastupanom po pomoćnom biskupu Miji Gorskom, sklopili sporazum o izvansudskoj nagodbi.

- Time su utvrđena i ispunjena potraživanja odvjetničkog društva prema Zboru prebendara i okončani sudski postupci radi naplate neplaćenih odvjetničkih usluga - naveli su. Nakon što im je mons. Gabrić 2014. isplatio 1,125 milijuna kuna, navodno im je sada pomoćni biskup Gorski kao zastupnik Zbora prebendara isplatio još oko 4,7 milijuna kuna. Dakle, odvjetničkom društvu Budimir & Meter Zbor prebendara ukupno je isplatio oko 5,825 milijuna kuna.

No, tek sada su odgovorni na Kaptolu počeli preispitivati navode da je odvjetničko društvo Zboru prebendara ostvarilo imovinsku korist od oko 250 milijuna kuna, jer je na osnovi takvih navoda to društvo tražilo nagradu od gotovo milijun eura, a na kraju im je isplaćeno nešto manje od 800 tisuća eura (ili 5,8 milijuna kuna).

Koliko je izgubljeno?

Isto tako, iz više adresa u Crkvi ovih dana dobivamo pojašnjenja po kojima prebendari od 2002. do 2017. nisu izgubili 50 milijuna eura, kako su izvijestili mediji, već su to zbirni iznosi što ih je više investitora uložilo u dva projekta na zemljištima u vlasništvu Zbora prebendara, da su se u 50 milijuna eura računali i krediti koji odavno ne postoje, ali su zbog komplicirane administracije ostali upisani u gruntovnicama, već je riječ o maksimalno 10 milijuna eura. Ni to nije mali iznos, ali objašnjavaju da su i mnoge druge tvrtke koje su se bavile građevinom na takvim velikim projektima izgubile značajne iznose kao posljedica krize koja je započela 2008.

Kazne unutar Crkve koje snose članovi Zbora prebendara mnogima se čine drastično male, no s druge strane čuje se kako se za cijeli slučaj sada zainteresirao i DORH, iako je odvjetnik Budimir već odavno prijavio mons. Gabrića i toj instituciji. No, postoje mišljenja kako DORH nema ingerencija nad poslovanjem Crkve. Ipak, u sve te poslove bili su uključeni i privatni investitori, pa će biti zanimljivo vidjeti moguće daljnje postupanje DORH-a. Isto tako, bit će zanimljivo što će kardinal Bozanić odlučiti oko Zbora prebendara, koji se nikada u svojoj 726 godina dugoj povijesti nije našao u ovakvoj poziciji, da su mu svi članovi raspušteni.

Naime, Zbor prebendara Prvostolne crkve zagrebačke utemeljen je 1291., za vrijeme biskupa Timoteja. Broj prebendara godinama se mijenjao, na samom početku bilo ih je 12, kao 12 apostola, kasnije se taj broj povećavao do čak 32, zatim se smanjivao i prije desetak godina ustalio se na desetak, a kako se koji umirovio ili bi umro, kako kardinal Bozanić nije imenovao nove od 2013., taj broj do danas spao je na njih sedam, koji su ovih dana svi smijenjeni.

Sedam smijenjenih svećenika Zbora prebendara Prvostolnog Kaptola i danas živi u ulici Nova Ves. Prebendari su danas bogati svećenici koji su pod direktnom nadležnošću nadbiskupa koji im na raspolaganje daje imovinu i kurije koje uživaju dok ne odu u mirovinu, a tada u pravilu dolaze u dom umirovljenika i vraćaju ih nadbiskupiji.