Premda se u dijelu javnosti stvara dojam da se najnovijom odlukom suca Ivana Turudića u slučaju bivše SDP-ove županice Marine Lovrić Merzel i velikogoričkog tajkuna Željka Žužića sprečava USKOK-ovo pogodovanje Žužiću, prilično je izvjesno da bi odbijanje nagodbe USKOK-a i Žužića u konkretnom slučaju moglo proizvesti sasvim suprotan učinak.

Naime, ne prihvati li se ta nagodba te počne dokazni postupak, najizgledniji razvoj situacije jest da će na predstojećem suđenju i Marina Lovrić Merzel i Žužić biti oslobođeni za primanje, odnosno davanje mita.

Sudski obrat

U slučaju čiji su nevjerojatni sudski obrati i dosad neviđene situacije posljednjih dana punili medijski prostor, Turudić je već u dva navrata odbio ratificirati nagodbu između USKOK-a i Željka Žužića, objašnjavajući da je riječ o neprimjerenoj (premaloj) sankciji za Žužića. Konkretno, velikogoričkom tajkunu USKOK je za kazneno djelo davanja 100.000 eura mita ponudio uvjetnu zatvorsku kaznu. Turudić je izjavio da mu je namjera bila prekinuti dosadašnju praksu i tumačenje zakona, prema kojoj sud ne smije intervenirati u sadržaj nagodbe između okrivljenika i tužitelja, nego je mora samo ratificirati.

No, gledano isključivo u okviru konkretnoga predmeta, ovakav Turudićev manevar mogao bi lako dovesti do oslobađajuće presude, i to i za Lovrić Merzel, ali i Žužića, naravno samo u točkama optužnice vezanima uz primanje mita. Naime, njihova pozicija u ovome predmetu, ne dođe li do nagodbe, zapravo je neodvojiva - niti Žužić može biti osuđen za davanje mita Marini Lovrić Merzel a da ona ne bude osuđena za primanje mita, niti bivša županica može biti osuđena za primanje mita a da za davanje toga istoga mita Žužić bude oslobođen.

Ne mora odgovarati

Istina je, dalje, da je Žužićev iskaz glavni, ako ne i jedini argument USKOK-a da je Lovrić Merzel primila mito, no taj iskaz u kojemu Žužić tereti sam sebe jedini je i dokaz da ga je on dao. Dakle, ako Žužić povuče svoj iskaz, više nitko ne tereti niti njega. Kakva je pravna situacija po pitanju njegova iskaza i kod razvoja situacije u kojoj sud njegovu nagodbu prihvaća i ako nagodba bude odbijena? U hipotetskom razvoju situacije da Žužićeva nagodba bude prihvaćena, njemu se izriče uvjetna presuda i on u nastavku postupka od okrivljenika postaje svjedok. Njegov raniji iskaz koji je dao kao okrivljenik, a u kojem tereti Lovrić Merzel, više se ne može koristiti u postupku.

On je kao svjedok dužan govoriti istinu, no taj njegov raniji iskaz niti na jedan način ne može mu se predočavati. Doslovce, sud ga ne smije uopće pitati “a zašto ste u istrazi rekli da ste dali mito, a sada tvrdite da niste?”. No, premda Žužić teoretski može promijeniti ploču te reći da nikad nije dao nikakvo mito, logično je da između njega i USKOK-a postoji neki vid “džentlmenskoga sporazuma” da on i kao svjedok ponovi svoje ranije navode, a zbog čega mu je i ranije najvjerojatnije obećana uvjetna kazna. Kod razvoja situacije u kojemu sud, pak, nagodbu ne priznaje te u sudski postupak Žužić ulazi kao okrivljenik, on međutim može situaciju još lakše okrenuti sebi u korist.

Obrana šutnjom

Pogotovo zato što više nema niti jednoga razloga da tereti Lovrić Merzel jer i sam može očekivati veću kaznu. Naime, dovoljno je da kaže nešto poput “Lagao sam da sam Marini Lovrić Merzel dao mito”. Ili, još bolje - Žužić zapravo ne mora reći ništa, osim “ne smatram se krivim”. Može se samo braniti šutnjom, a sud ga, za razliku od slučaja u kojem bi bio svjedok, ne smije pitati baš ništa. Prema dosadašnjoj praksi Europskoga suda za ljudska prava njegov iskaz, a koji nije konfrontiran, dakle obrana ga nije imala priliku podvrgnuti ispitivanju, ne može se koristiti kao odlučujući argument za donošenje presude protiv Lovrić Merzel. U jednoj varijanti u kojoj Žužić, premda to ne mora, nastavlja kao okrivljenik teretiti Lovrić Merzel, i to završi presudom i njemu bi kao nagrada uslijedila - veća kazna.