Nova uloga, nacionalni stadion, a ne više gradski stadion, traži, nudi i omogućuje da sjajni projekt Vulkana dobije primjereniju lokaciju. Primjerenu novoj nacionalnoj ulozi, primjerenu urbanom životu grada, a posebno izuzetnom projektu koji nosi sve potencijale zdrave inicijacije primjerenog odnosa prema okruženju u razvoju grada, njegovih javnih prostora i sadržaja.

Treba vjerovati da će zaslugom “vatrenih” stvoreno zajedništvo omogućiti da se zajedno, bez prepreka administrativnih područnih granica i nataloženih interesa, iznađe uistinu optimalno rješenje za trajno, racionalno i održivo funkcioniranje. Takvim novim zajedništvom moguće je zadatak rješavati bez područnih administrativnih granica koje su neminovno lokaciju gradskog stadiona tražile i morale naći na području grada.

Uvrštenje projekta u kategoriju projekata državnog značaja donosi jednostavniju proceduru mnogih elemenata nužnih za realizaciju ovog kompleksnog pothvata. Misao o pogodnosti ovdje analizirane alternativne lokacije je stara, ali je dobila snažan i arhitektonski poticaj pojavom i odabirom projekta arhitekta Hrvoja Njirića 2008. godine.

Nametnuta lokacija

Sjajno impulzivno rješenje koje traži i stvara prostor ostalo je sapeto u gustoj urbanoj strukturi Kajzerice, što je primijetila i struka, pa i ocjenjivački sud. Struka zna, javnost manje, da je i za taj gradski stadion lokacija izričito nametnuta, a nakon natječaja i niza kritika na rezultat član žirija i sudionik programa prof. Mladen Jošić je u strukovnom listu Čovjek i prostor branio rad i napisao “... rad je najbolji, ali lokacija je loša”.

I nakon stišavanja situacije nekoliko godina kasnije vratile su se teze nastavka besmislene maksimirske avanture pa kako sam bio u momentalnoj milosti gradonačelnika, rekao sam mu sve o besmislenoj lokaciji na Kajzerici kao jedinoj lošijoj od Maksimira. Pitao je - koja je bolja? Nazvao sam Njirića i uz kavu i ugodan razgovor izložio mu svoj prijedlog lokacije, prihvaćao je bolju pristupnost pa i ljepotu prostora, ali je lokaciju branio tezom o gradskom stadionu na koji navijači u užarenom raspoloženju dolaze pješice. No, prihvatio je razmišljanje, poslao mi je projekt... Bandiću sam predložio lokaciju i on ju je razumio “... bumo uzeli helikopter i pogledali!”... Odbio je razgovor s Njirićem “... težak tip”. Napravio sam priloženu skicu i ostavio kod njega.

U međuvremenu sam ekskomuniciran (to nije bio razlog, mada razlog ni do danas ne znam), no kasnije sam indirektno saznao pravi razlog za šutnju o lokaciji: “... pa to nije na području Zagreba, to spada pod Goricu”. Ne vjerujem da postoji ijedan prometni stručnjak koji može (osim po zapovijedi) opravdati i braniti lokaciju na Kajzerici.

Rušenje carinarnice

Svima je jasno vidljivo da je lokacija, ugurana u centralnu zonu južnog Zagreba, “obješena” na glavnu prometnicu južnog Zagreba između Zagrebačkog velesajma, niza poslovnih i društvenih sadržaja i stambenih naselja, praktično nerješiva s nesagledivim posljedicama na život i razvoj grada.

Nitko ne govori, a trebalo bi znati, da je za gradnju nužno srušiti cijeli dio ZV-a od glavnog ulaza do zapadne granice (1/3 ZV-a), uključujući i nedavno sagrađenu Upravnu zgradu Carinarnice... te da troškovi pripreme i prilagodbe infrastrukture koštaju kao i sam stadion, daleko, daleko više nego na nekoj greenfield lokaciji....

Svesportski sadržaj

Nužno je biti svjestan i znati da nova uloga nacionalnog stadiona traži i besprijekoran pristup i korištenje za mnogo širi spektar događanja, i to ne samo građana grada nego cijele Hrvatske, ali i gostiju cijelog svijeta, i to u svim godišnjim i klimatskim uvjetima. Takav u principu uvijek poželjan i potreban sadržaj trebao bi biti uistinu svenamjenski i održiv, dakle ne samo jednosportski, nego svesportski, a upotrebljiv za najširi spektar domaćih i međunarodnih događanja, estradnih i scenskih priredbi, manifestacija…

Zna li netko za ijedan novi stadion u svijetu sagrađen zadnjih desetljeća u centralnom prostoru grada? Sa sigurnošću ga nema, a i nema ili ima malo gradova koji posjeduju tako bogomdanu lokaciju za novi stadion kao što je slučaj sa Zagrebom.

Ne treba ni trošiti riječi, slike i skice sve govore i na sve ukazuju. Produžena Radnička cesta, nova impozantna gradska transverzala u nastajanju, u povijesnom značaju - nova Savska, prelazi Savu Domovinskim mostom i do priključka na obilaznicu s lijeve istočne strane nalazi se ta idealna lokacija.

Danas se na tom trokutastom prostoru između prometnice koja vodi do Zračne luke i Velike Gorice, a kojom sutra prolazi tramvaj, Obilaznice i Sava, nalaze napuštene ilegalne šljunčare pretvorene u najveće smetište.

Sačuvan je poveliki komad autohtone šume, vodocrpilište Kosnica, poljoprivredne površine naselja Novaki Ščitarjevski i Sasi, dok se tik obilaznice s južne strane nalazi, široj javnosti nepoznato, ali značajno, arheološko nalazište rimske Andautonije uz Ščitarjevo.

Novi Jarun

Prolaze mi trnci uz viziju potencijala tog prostora koji uz Plavi ili Vatreni vulkan postaje novi Maksimir (park) ili novi Jarun s urbano aktivnim parkom autohtone prirode, s naseljima preprogramiranim u žive prezentacije etnoloških vrijednosti.

Mislim da je Njirić crtajući sjajnu inicijalnu skicu svog projekta sanjao baš ovaj prostor... Mali detalj: na Kajzerici je sanjao vodene kanale, ovdje postoje, samo ih treba očistiti od ilegalno donesenog smeća… Zajedništvo darovano od “vatrenih” može nam donijeti nešto fantastično.

zzz