- Razumijem optužnicu i sve što mi se stavlja na teret. Za posjedovanje oružja se smatram krivim, a za ubojstvo (s izravnom namjerom o.pa) kako me se optužnicom tereti, ne smatram se krivim – rekao je jutros u sudnici Županijskog suda u Velikoj Gorici Džemal Paloš (61) zvani Kobra, kojem je počelo suđenje jer je lanjskog Uskrsa na autobusnoj stanici u novozagrebačkoj Sloboštini, tijekom svađe oko putne karte, džepnim nožićem ubio Antu Škembera (29), vatrenog pripadnika Bad Blue Boysa. Paloš, inače jedan od osnivača rezervnog sastava MUP-a, na suđenje je došao sa slobode jer je iz istražnog zatvora pušten lani u srpnju, tri mjeseca nakon ubojstva, obzirom da su vještaci ocijenili da osumnjičeni nije opasan za okolinu.

I dok je tužiteljstvo uvjereno da će dokazati tijekom postupka sve iz optužnice, Palošev odvjetnički tim, Dubravka Krklec i Mate Matić uvjereni su u suprotno, odnosno da ne postoje dokazi da je ubio s izravnom namjerom jer na to ne ukazuje niti jedan dokaz proveden tijekom istrage.

- Branjenik se podvrgnuo i dragovoljnom liječenju. Obzirom da je pod utjecajem sedativa, danas nije u stanju iznijeti obranu. Naime, jutros je uzeo dozu koju inače uzima i navečer, a bez da se konzultirao s nama. Sad smo prije rasprave vidjeli da je usporen, da nije kontaktibilan pa molimo da na idućoj raspravi okrivljeni iznese obranu. Neće biti ovakav – rekla je Paloševa odvjetnica Dubravka Krklec. Čuvši to sutkinja Nataša Brleković pitala je tužitelja što o tome misli pa je rekao da “nije liječnik te da ne može prognozirati ništa”.

Nitko od ispitanih svjedoka u istrazi neće biti saslušan u sudnici jer su se sve strane složile da je dovoljno da se njihovi iskazi pročitaju. Jedino je saslušan sudski vještak dr. Aleksander Haid koji je imao uvid u Paloševe nalaze koji su mu dostavljeni nakon sačinjene psihijatrijske ekspertize ali i u povijest bolesti od 30. kolovoza 2018. godine. Vještak Haid nije našao nikakvih psihijatrijsko-forenzičkih elemenata zbog kojih bi, kao je kazao, mijenjao mišljenje koje je dostavio sudu u pisanom obliku. Na upit braniteljice kako je okrivljeni danas obzirom na odmak vremena, kakvo mu je shvaćanje događaja i kako sve to utječe na njegov osobni život, vještak je kazao da se Paloš “samoinicijativno javio na psihijatrijsko liječenje koje provodi individualno i u grupama”.

- Razlog liječenja je, uz osnovnu dijagnozu trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja došlo do razvoja reaktivno anksioznog depresivnog stanja koje je tretirano ambulantnom terapijom. Iz psihijatrijskog nalaza proizlazi da je trenutno uz provedenu terapiju u kompenzirano dobrom stanju te da ga terapija u takvom stanju i održava. Također se vidi da je njegovo psihičko stanje vezano uz cjelokupni sudski proces pogoršano i da se on prema svemu odnosi sa žaljenjem. Ukratko, on se liječi i bolje je – zaključio je sudski vještak za kojeg je Paloš, u vrijeme ubojstva bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno odnosno da je imao “očuvanu svijest o tome što čini.”

Podsjetimo, nakon, inicijalno misterioznog ubojstva pred 15-ak putnika ZET-ova autobusa i pred vozačem, od kojih nitko nije vidio smrtonosni ubod u prsa, Paloš je uhićen par dana kasnije, kraj Obrovca gdje je otišao nakon što je čuo u vijestima da je u Sloboštini u grmlju kod stanice pronađen izbodeni mladić. U policiji je Paloš odbacio sumnje da je bježao, te je napomenuo da nije bio svjestan situacije, da je mladića samo htio zastrašiti ali i da se samog uboda ne sjeća. Objasnio je i da nož uvijek nosi sa sobom za obranu od povratnika iz Beograda koji znaju njegov ratni put ali i da ga nosi radi izbjeglica oko Ranžirnog kolodvora.

Podsjetimo, kobnog 16. travnja prošle godine u popodnevnim satima Paloš se vozio u autobusu linije 268 iz Zagreba za Veliku Goricu. Na autobusnoj stanici u Oreškovićevoj ulici u 17.40 sati u autobus je na prva vrata ušao Ante Škember pristojno pozdravivši vozača. Vozač mu je uzvratio pozdrav pritom zatraživši kartu na uvid. Mladi Škember, koji je nekoliko sati prije toga obilazio kafiće po susjednim Dugavama, čudio se kako i na Uskrs mora platiti kartu pa se vratio do aparata i u njega gurnuo poništenu kartu. Nakon što ga je vozač upozorio da ta karta nije važeća izbila je svađa u koju se, iznerviran viđenim jer se gubi vrijeme, uključio i Paloš obrativši se mladom putniku riječima: "Nemoj maltretirati vozača koji samo radi svoj posao, a niti nas ostale koji smo karte kupili. Ili kupi kartu ili izađi."

Škemberu se ta lekcija nije svidjela pa je Palošu odbrusio: "Stari, tebe nitko ništa nije pitao." Na to se Paloš ustao te je počelo naguravanje i tučnjava. Škembera je izgurao iz autobusa i izvukao iz džepa skakavac marke Nato military dužine oštrice 7cm kojim ga je ubo u trbuh. Sam trenutak uboda nitko nije vidio, no "uhvatio" ga je jedan od putnika mobitelom. Nakon toga Paloš se vratio u autobus kao da se ništa nije dogodilo, a Škember je napravio par koraka i pao u grmlje kraj stanice. Njegove noge uočila je jedna vozačica. Iako je davao još znakove života, preminuo je u KBC Zagreb nekoliko sati kasnije jer mu je Paloš probio trbušnu aortu pa je iskrvario u trbušnu šupljinu.

Potraga za ubojicom trajala je nekoliko dana jer oko tijela Ante Škembera nije bilo nikakvih tragova i još je kobnog dana padala kiša, a autobus iz kojeg je izbačen, nastavio je svoju vožnju. Nakon očevida na mjestu pronalaska tijela, istražitelji su rekonstruirali Škemberovo kretanje tog dana te saznali da je bio u nekoliko lokala u Dugavama gdje se družio s prijateljima i s djevojkom. Tada su počeli pregledavati i snimke nadzornih kamera na obližnjim zgradama te su na samo jednoj snimci uočili Antu koji je, očito zbog teškog ranjavanja, nakon nekoliko koraka, legao na zemlju. Dodatnim pregledavanjem te snimke istražitelji su primijetili su u pozadini svjetla autobusa pa su nabavili snimku iz njega i shvatili što se dogodilo. Situaciju je policiji zakomplicirala činjenica da je Ante u prvi trenutak nakon tog sukoba ostao na nogama, a nasilni putnik vratio se u autobus koji je nastavio vožnju prema Velikoj Gorici. Vozač je čak, kad je Paloš izašao na svojoj stanici van, zahvalio što mu je pomogao riješiti situaciju ni ne sluteći pritom da se zahvaljuje ubojici.

Osim zbog ubojstva Ante Škembera, Paloš je prijavljen i za posjedovanje oružja. U pretrazi njegova doma policija je osim spornog noža, pronašla i 75 komada streljiva kalibra 9 puta 19 milimetara, pet komada ručnih bombi model M-75, deset komada upaljača UPMAH-2, četiri trotilska metka od 200 grama, dvije tromblonske mine M-60, dvije tromblonske mine nepoznatog proizvođača, dvije improvizirane eksplozivne naprave, jednu automatsku pušku marke FAL kalibra 7,62 milimetara s dva pripadajuća spremnika, 175 komada streljiva kalibra 7,62 puta 51 milimetar, dva komada streljiva 7,9 puta 57 milimetara, deset komada protupješačkih mina PMA-2.

Inače, Paloš osim po ratnim zaslugama i odlikovanjima, hrvatskoj javnosti postao je poznat i kao svjedok u postupku protiv Tomislava Merčepa, u međuvremenu osuđenom zbog ratnog zločina nad civilima u Pakračkoj Poljani na sedam godina zatvora. Paloša je Franjo Tuđman, 15. svibnja 1996., a na prijedlog Državnog povjerenstva za vojna odlikovanja, odlikovao Redom Hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.