O velikom povratku u Hrvatsku i transformativnom krstarenju Tatjane Cameron Tajči posljednjih dana bruje svi domaći mediji, a samo za Jutarnji jedna od najvećih zvijezda bivše Jugoslavije otkrila je sve detalje svojeg novog poslovnog i životnog preokreta.

Nakon smrti supruga Matthewa, koji je preminuo prošle godine od raka pluća, 48-godišnja Tajči posvetila se duhovnosti. S obitelji živi u Americi, a sada, uz glazbu, svoje znanje želi prenijeti na druge djelujući kao motivacijska govornica, pišući knjige te održavajući seminare i radionice koje je odlučila proširiti i na Hrvatsku. Otkrila nam je da su napisi o povratku u Hrvatsku potpuno netočni, a ispričala je i kako su ona i sinovi - Dante, Evan i Blaise - prebrodili teško razdoblje nakon gubitka supruga i oca.

Jedni vas nazivaju life coachem, drugi duhovnom trenericom, treći motivacijskom govornicom. Što je najispravnije, kako vi nazivate svoje aktualno poslovno usmjerenje?

Uglavnom se predstavljam kao glazbeni umjetnik, motivacijski govornik i life coach. Tim redoslijedom. Sva ta tri područja već se godinama isprepleću kroz moj cjelokupni rad i razne projekte.

Hrvatski mediji najavili su vaš veliki povratak u Hrvatsku, vi se javljate iz Nashvillea. Vraćate li se?

Ne znam kako je došlo do te informacije. Bila sam u Hrvatskoj na ljetnom odmoru, ali nisam nigdje izjavila da ću se vratiti u smislu stalnog preseljenja. Za mene je uvijek svijet bio mali, a mogućnosti za povezivanje kroz glazbu ili ljubav ogromne. S praktične strane, moja su tri sina vezana uz američke škole i smjerove koji ih zanimaju, imaju svoje društvo i podršku zajednice, tako da nema smisla seliti ih.

U Hrvatskoj Vas pamtimo kao veliku pjevačku zvijezdu, kako to da ste se odlučili na promjenu karijere?

Odluka da odem u New York na studij mjuzikla bio je rezultat kompleksne situacije. Nisam planirala ostati u Americi. U nekim razgovorima Zrinko Tutić i ja dogovorili smo se da ću, u jednoj fazi karijere, otići na studij mjuzikla, no ja sam nakon jednog poprilično značajnog emotivnog i psihološkog sloma odlučila spakirati kofere i krenuti na put. Bila sam iscrpljena, razočarana ljudima, obeshrabrena ratom i mržnjom koju su stvarali oni koji su se od nje bogatili. Uz to imala sam neke svoje neiscijeljene blokade koje su me sprječavale da se zauzmem za sebe i vrijednosti u koje sam vjerovala. Osjećala sam da mi je odlazak jedini izlaz i način da se “resetiram”.

Je li pjevanje i danas dio Vašeg života? Nađe li se i dalje, primjerice, “Hajde da ludujemo” na Vašem repertoaru?

Pjevanje mi je uvijek bilo u prvom planu, svih ovih godina. Od onih sam koji se snađu za gaže i nastupe. Ne čekam da me netko “otkrije” ili angažira. Kao djevojčica često sam organizirala priredbe za obitelj i prijatelje, a u naselju u Velikoj Gorici, gdje smo živjeli pet godina, čak smo morali napraviti reprizu programa u kojem sam angažirala djecu iz svojeg ulaza.

Sad kad imam odličan bend u Nashvilleu nijedan koncert ne prođe bez “Hajde da ludujemo”. To je zarazna i vesela pjesma, a kako zaista svatko - na bilo kojem kraju svijeta, s kojeg god jezičnog područja - prepozna riječ “čokolada”, uvijek je sa mnom pjevaju.

Kako danas gledate na početak svoje karijere i ogromnu slavu koju ste ostvarili kao pjevačica na području bivše Jugoslavije?

To je bio divan dio mojeg života. Zahvalna sam što sam imala priliku to doživjeti - ne samu slavu, jer nisam od onih kojima je to važno. I na vrhu slave bilo ni je draže sjesti za mali kuhinjski stol u roditeljskom stanu i uživati s obitelji u nedjeljnom ručku, nego biti počasni gost u restoranu s četiri zvjezdice.

To je bio, prema mojem mišljenju, neki logičan slijed događaja jer bavila sam se pjevanjem od četvrte godine. I prije Eurovizije puno sam nastupala i bila nagrađivana. Na Zagrebfestu, MESAM-u, MakFestu... “Noć od kristala” i “17 mi je godina” bile su prilično popularne pjesme. Završila sam glazbenu školu i glumila u Zagrebačkom kazalištu mladih, ali ono što nas je sve iznenadilo bilo je nešto što se ne može planirati: dogodila se neka dobra, pozitivna energija između mene, publike i Ljubavi koja nas povezuje.

Dolazite li često u Hrvatsku? Kada ste posljednji put bili?

Ovog ljeta moji sinovi i ja bili smo tri tjedna u Hrvatskoj. U Zagrebu, Zadru, na otocima Silbi i Rabu te u Splitu. Moji dolasci ovise o poslu i o tome koliko sam zauzeta s djecom.

Što Vaša djeca kažu na Hrvatsku?

Svaki put se ponovno oduševe. Naravno, drukčije doživljavaju Hrvatsku jer rastu i sazrijevaju. Ovaj put su, primjerice, primijetili kako ima mnogo mladih ljudi na ulicama, u kafićima i kako opušteno izgledaju. Čudili su se tome što još ima mnogo pušača jer su u Americi ljudi vrlo osviješteni vezano uz tu problematiku. Vole biti s mojom mamom i mojom četrnaestogodišnjom polusestrom koja je njihova “mlada” teta.

Osnovali ste udrugu Waking Up Revolution. O čemu se točno radi?

Waking Up Revolution je resource online centar za one koji traže inspiraciju i poticaj za promjene. Unutar tog branda nudimo inspirativne videoprograme, glazbene i motivacijske prezentacije, knjige i tečaje te linkove do udruga koje nekome mogu pomoći, npr. centri za odvikavanje od droge, centar za suicidne osobe, wellness coaches itd. Udruga se razvila iz moje emisije “Waking Up in America” u kojoj sam s gostima razgovarala o životnim promjenama. Želja mi je bila da uz inspiraciju kroz glazbu i priče ljudi ponudim i konkretne alate za osobni i profesionalni rast.

Na Vašoj stranici piše da pomažete ljudima da transformiraju svoj život. Na koji način to postižete?

Kao prvo, ne postoji čarobni štapić za transformaciju života, neki čudotvorni eliksir ili formula u tri, pet ili deset koraka. Ono što sam ja sama naučila kroz razgovor s drugima, literaturu i osobno životno iskustvo, od uspjeha u Hrvatskoj, preko odlaska i građenja nove karijere u novoj zemlji, do borbe s depresijom i anksioznošću te gubitka oca i supruga, jest to da je svaka transformacija proces koji možemo sami započeti. Ili čekati da nas neka tragedija probudi i potakne.

Uočila sam pet elemenata koji su dio svake transformacije i promjene. Teško ih je opisati u par riječi, ali ukratko to je povezanost sa životnom energijom koja je veća od nas samih, kao i mijenjanje fizičke sredine i identifikacija onoga što u toj sredini možemo promijeniti, a što ne. Potom je to mijenjanje načina razmišljanja, promjena unutarnje sredine te odluka da to što želimo provedemo u stvarnost i disciplina da svakog dana ponovno donesemo tu odluku.

Na kraju je i doprinos drugima jer ako naša promjena koristi samo nama samima, veća je mogućnost da se vratimo u prijašnje nepoželjno stanje. Svaka promjena tada postaje i početak novog ciklusa u kojem ponovno rastemo i obogaćujemo sebe i svijet oko nas.

Na čemu temeljite svoje učenje i rad? Je li to vjera u Boga?

Kršćanska vjera pomogla mi je da shvatim stalnu prisutnost Boga, koji je Ljubav, izvor svog života i životne energije u svemu i u svima. Kroz život Isusa naučila sam važnost “otpuštanja” predodžbe i vizije o sebi koju naučimo od svoje okoline, predanju Ljubavi i neophodnost služenja drugima, u čemu pronalazimo smisao života. Svoj rad temeljim na svemu što sam dosad naučila, s posebnim naglaskom na to da ja nisam ekspert, znanstvenik ili teolog, nego suputnik u životu.

Koliko Vam je bitna vjera u životu?

Vjernik sam u franjevačkom duhu - u svakom trenutku težim prepoznati Boga u svemu što nas okružuje. Bez vjere u dobro, u ljubav, u život sve bi bilo besmisleno. Vjera mi je poticaj da u svemu pronađem nešto pozitivno.

U listopadu na Jadranu planirate održati “Transformational retreat and sea cruise”. O čemu je točno riječ?

To će biti sedmodnevno krstarenje na brodu MS Paradis, od 13. do 20. listopada. Obići ćemo Hvar, Korčulu, Dubrovnik, Mljet, Brač i završiti u Splitu. Svakodnevno ćemo imati dnevne radionice, glazbu, jogu, masažu i vrijeme za meditaciju. Večeri ćemo provoditi u različitim konobama na kopnu gdje ćemo polaznicima, uz hranu, predstaviti i hrvatsku glazbenu baštinu, kao što su klapsko pjevanje i emotivno muziciranje uz gitare i mandoline.

Zadnju večer održat ćemo koncert mojih hitova iz 90-ih u stilu Stinga u Toskani, na lijepoj lokaciji pokraj mora. Pozvat ćemo i širu publiku da nam se pridruži. Koncert će biti u organizaciji Ivora Zidarića iz Vala kulture i glazbenoj produkciji Tomislava Šojata.

Kako ste došli na ideju o krstarenju i transformacijskom retreatu?

Još kao mala zamišljala sam jahtu na koju ću pozvati prijatelje i priuštiti im neka lijepa iskustva. Moj je otac divno pjevao i svirao gitaru. Njegov prijatelj Marijan Matić imao je jedrilicu kojom bismo otišli do nekog finog restorana, kupali se u bistrom moru i pjevali. Ti trenuci za mene su bili transformacijski. Uvijek sam na toj jedrilici, uz prijatelje i obitelj, doživjela ili osvijestila nešto novo. Recimo, voljela sam gledati odsjaj sunca na valovima u kojima sam vidjela dijamante, u kojima sam prepoznala čaroliju koja ništa ne košta, dragulje koji su dostupni svima, baš poput Ljubavi ili radosti.

Što polaznici mogu očekivati od vašeg tečaja, kakvu vrstu transformacije mogu doživjeti u osam dana?

Transformacija polaznika počela je u onom trenutku kad su se odlučili prisustvovati krstarenju i prijavili se. Kod nekih je to možda bila motivacija da dožive nešto lijepo i razbiju svakodnevicu, što uvijek potakne osobni rast i donosi promjene, a kod nekih neki dublji razlozi. Životne promjene ne mogu se forsirati, sami se odlučujemo otvoriti i dopustiti da nas nove spoznaje i iskustva mijenjaju. U toj otvorenosti često ono što potiskujemo u sebi ispliva na površinu, što je opet prilika da se rješimo svega što nam narušava mir.

Tko sve može doći na jahtu? Koliki je maksimalan broj ljudi koji možete primiti? Koliko se ljudi dosad prijavilo?

Svatko se može prijaviti. Nakon prijave zainteresirani dobiju detalje kako bi odlučili je li naše krstarenje za njih ili ne. Makar ćemo se dobro zabaviti, ovo krstarenje neće biti “party boat”. Maksimalan broj polaznika je 34. Trenutačno imamo još samo nekoliko slobodnih mjesta.

Planirate li sami voditi program na krstarenju ili imate pomoć drugih govornika ili možda svećenika?

Pridružit će mi se Izabela Marić i Svemir Vranko, osnivači VerbaSana Yoga studija u Zagrebu. Izabela će voditi satove joge, a zvukoterapeut i maser Svemir pomoći će nam da se zaista opustimo. Uz njih, u programu će sudjelovati David Langley, glazbenik iz Nashvillea, i fotograf Will Jordan. U nedjelju ćemo organizirati posjet franjevačkoj crkvi gdje će oni koji žele moći prisustvovati svetoj misi.

Što će polaznici Vašeg krstarenja jesti? Imate li na brodu kuhara?

MS Paradis ima odličnog kuhara. Osim toga, posjetit ćemo i nekoliko dobrih taverna na otocima i restaurant Arsenal u Dubrovniku. Sigurna sam da će se svi oduševiti lokalnim specijalitetima. Na kraju krstarenja svaki od polaznika dobit će bocu domaćeg maslinova ulja - iz maslinika obitelji Rakuljić. Što može biti bolje od toga?

Hoćete li obilaziti hrvatske gradove na obali? Planirate li povesti svoje polaznike u obilazak hrvatskih znamenitosti?

Imat ćemo vodič,a tako da će polaznici moći naučiti nešto o hrvatskim znamenitostima i ljepoti dalmatinskih otoka. I ja se veselim jer, recimo, nikad nisam bila na Mljetu.

Na kraju krstarenja planirate posjetiti Međugorje...

Nekoliko polaznika izrazilo je želju da posjete Međugorje kad su već blizu. Imam puno prijatelja franjevačkih svećenika i sestara iz te provincije pa će biti lijepo obići to svetište. Svaki put kad posjetim Međugorje doživim neki duhovni pomak, ne u tradicionalnom smislu viđenja nekog religijskog čuda, nego pomak u dubini duše. Uvijek neki komadić mene tamo zacijeli. Mislim da je to zato što svaki put osjetim ljubav tih svojih franjevaca koji su zaista posvećeni služenju i promicanju mira i ljubavi.

Majka ste trojice sinova. Tko će se brinuti za njih dok Vi budete na krstarenju, idu li možda s Vama?

Organizirala sam nekoliko bliskih prijatelja da za to vrijeme budu kod mene s dvojicom mlađih sinova jer se najstariji sada, u rujnu, preselio na koledž. Nadam se da će i moja mama moći doći u to vrijeme da im kuha i da im bude pri ruci.

U posljednje vrijeme prolazili ste kroz teško razdoblje, izgubili ste supruga. Kako ste Vi i Vaša djeca to prebrodili?

Bol je i dalje prisutna. I normalna. Matthew nam svima fali. Prije nego što je otišao, rekao nam je da moramo dalje živjeti i pronaći način da se radujemo životu. Bio je izuzetno hrabar i borio se. Kad je postalo jasno da je pred odlaskom, bio je miran. Nije se bojao. Njegova čvrsta vjera bila mu je vodilja i uvjerenje da prelazi na neko drugo, bolje mjesto, s kojeg će nas i dalje voljeti.

To je i nama dalo snagu da se ne predamo ogromnoj tuzi… Mislim da je dio oporavka baš to što nisam “zaboravila” na bol i ne pokušavam je zamaskirati kojekakvim distrakcijama. Pustim je da dođe i ne hvatam se za nju. Na taj način ona boli, ali i prođe. Pokušavam pronaći male radosti i veliku zahvalnost u svakom trenutku života, a ne zaglaviti u prošlosti, tugovati za onim što je bilo i žaliti za onim što više neće biti. Ljubav nam nitko ne može uzeti.

Kakva su iskustva polaznika vaših radionica? Što ističu kao ono posebno?

Ističu upotrebu glazbe kao efikasan način da se emotivno otvore. Vjerujem da svatko od nas zna točno kako donijeti neku željenu promjenu, ili proći kroz one teške i neželjene, tako da se na mojim radionicama često dogodi onaj prijelomni trenutak koji potom pokrene proces osobnog rasta ili transformacije.

Vi ste i spisateljica ako se ne varam. Koje su sve knjige iza Vas? Okvirno, koliko ste ih dosad prodali?

Izdala sam dvije knjige: “Turning Points”, zbirku priča gostiju iz moje emisije “Waking Up in America”, i “25 Gifts for Christmas”, multimedijsku zbirku dnevnih meditacija za božićno vrijeme. Nedavno sam izdala slikovnicu “George”, za koju je moj sin Dante nacrtao ilustracije kad mu je bilo pet godina. “George” je pjesma, uspavanka, o dječaku i njegovim igračkama i zahvalnosti, a slikovnica sadrži i dio Danteove priče koji započinje studij animacije na koledžu Savannah College of Art and Design. Četvrto izdanje je priručnik tečaja “Be a Rock Star of Transformation.”

Koliko već dugo održavate motivacijske govore i radionice, možete li možda okvirno izbrojati koliko je ljudi dosad ukupno prošlo kroz vaše radionice?

Motivacijske prezentacije dotakle su tisuće i tisuće ljudi. Radionice su uvijek manje grupe zbog toga što su osobne prirode i želim da ih svatko individualno doživi.

Gdje sve održavate govore i radionice? Jeste li usmjereni samo na Ameriku ili?

Do sada sam samo radila u Americi. Humanitarno sam bila uključena u rad sa zatvorenicima u ženskom državnom zatvoru, preko udruge Better Decisions. Kod njih sam i dio odbora koji razvija program i alate koje upotrebljavamo u radu u zatvoru. Volonter sam udruga Nashville Peacemakers, programa za djecu izloženu drogi i nasilju, EndSlaveryTN, koji se bore protiv trgovine ljudima, i Women in film and TV. Moj je rad specifičan jer kombiniram glazbu, osobno iskustvo i alate coachinga koji su meni pomogli.

Jeste li čuli za Anu Bučević, motivacijsku govornicu iz Splita koja svojim polaznicima nudi Vortex cruise?

Jesam. Sviđa mi se njezin rad. Znam da postoji otpor prema učenju koje se temelji na načelima “course of miracles” i “law of attraction”, ali u svemu treba pronaći i primijeniti ono što rezonira kao istina, a ne kao “brza formula za uspjeh”. Život je proces, vjera je aktivna, a ne pasivna, za sve treba strpljenja.