Moja majka bankarica rekla mi je da je uloga Jimmyja u “Blue Moonu” najbolja koju sam dosad odigrao u Kerempuhu, zadovoljno se smije Filip Detelić (30), glumac Satiričkog kazališta Kerempuh, u kinematografiji najpoznatiji kao Bad Blue Boys Buba iz filma “Zg 80” o utakmici između Crvene zvezde i Dinama na Marakani 1989.

Rockabilly priče

Sam Detelić je 1988. godište i za Marakanu je bilo lako jer je kao strastveni navijač Dinama dovoljno bio upućen u to što se 1989. ondje događalo. Prije početka rada na predstavi “Blue Moon” nije, međutim, imao previše spoznaja o zagrebačkoj rockabilly sceni i osamdesetima u legendarnom Kulušiću koji je, kad je on počeo izlaziti, već bio debelo zatvoren.

- Nitko iz familije, društva, starijih ljudi s kojima smo se kao klinci družili nije 80-ih nosio kokoticu, tako da su moje prve ozbiljne spoznaje o rockabilly sceni u Zagrebu došle s Karakaševim tekstom i anegdotama Roberta Marekovića, suradnika predstave. Priča o zagrebačkim rockabillyjima na prvu me oduševila: bili su fajteri, frajeri, postojale su i frakcije među njima; općenito me se dojmilo veselje koje ta glazba i danas proizvodi kod ljudi. Tri i pol sata trajala bi predstava da smo željeli prikazati sve što su nama ti stari rockabillyji ispričali tijekom pripreme komada - kaže glumac koji u “Blue Moonu” prema Karakašu, a u režiji Borisa Liješevića, igra Jimmyja, prijatelja glavnog lika. Jimmy je Srbin pravog imena Miloš koji će uoči rata promijeniti ime u Viktor.

Mijenjanje imena

- Naravno da znam za slučajeve promjene imena i prezimena iz stvarnog života s početka 90-ih, ali bilo bi strašno da ja kažem tko je to i kako se zvao prije 1991. Drago mi je da se u predstavi ne sudi, jer što god mi mislili o mijenjaju dokumenata ranih 90-ih, činjenica je neprijeporna da su ljudi to činili iz straha. U predstavi, uostalom, nema hvale ni za Srbe, ni za Hrvate - vjeruje glumac.

Mesar i manijak

U prethodnim ulogama u Kerempuhu igrao je mesara i seksualnog manijaka u “Samoubojici”, ustašu, četnika i Josipa Broza Tita u “Narodnom heroju Ljiljanu Vidiću”. Vrlo satirične uloge.

- S ovim mojim smiješnim nosom uvijek igram osobenjake, karakterne uloge. Ima lijepih dečki u ansamblu, pa nek’ oni samo i dalje igraju ljubavnike i zaručnike, te koji uvijek nešto previše pričaju i na kraju nadrljaju - duhovito će Detelić.

Privatno glumstven, dojam je da “turopoljski top” među glumcima - jer i on je iz kraja odakle su nogometni asevi Štef Deverić i Marcelo Brozović - s lakoćom glumi, da lakše dolazi do glumačkih rješenja nego mnogi drugi glumci.

- Kažu mi da igram lako, opušteno, no nije to tako kako oni misle, ne dolazim do rješenja u prvom tjednu. Dakle, ljudi griješe ako misle da meni sve ide od šale, da je moj najveći problem naučiti tekst. S druge strane, posve razumijem zašto se takav dojam stvara; ja, naime, kazalište obožavam, nemam već neko vrijeme tremu i na Kerempuhovoj sam sceni opušten kao kod kuće, kad iz naslonjača gledam televizor. Jedino što me muči jest nervoza pred prvi ulazak. Predstava počinje u 20 sati, a ja se u 19.45 osjećam kao vozač Formule 1 kad stoji u bolidu na startu i čeka početak utrke - objašnjava emocije uoči predstave.

Filip Detelić odrastao je do 14. godine u Buševecu, mjestu između Velike Gorice i Siska, zatim se s roditeljima preselio u Goricu, gdje je završio srednju školu. U Zagrebu je posljednjih deset godina od upisa Akademije. Specijalizirao se, zasad, za komične uloge, no nije da ne bi želio okušati se u dramskom repertoaru.

- Volio bih se okušati u nekom Shakespeareu, Krleži, Čehovu. Da mi netko ponudi takvu ulogu, prihvatio bih je. Krležina Horvata u ‘Vučjaku’ bih igrao ovog časa, volio bih tumačiti Edgara u ‘Kralju Learu’; zasad, naime, igram tek zeta ‘Kralja Leara’ na Brijunima. Nisam, naravno, ni s kim dosad ozbiljno razgovarao o ulogama iz dramskog korpusa, razgovori koje sam i vodio na kraju su uvijek ostajali na razini šankerske šale. Ali vjerujem da bih podigao temperaturu u gledalištu nekog drugog kazališta, Gavelle, HNK, kad bih se pojavio kao gost u dramskoj ulozi. Eto, ‘Balade Petrice Kerempuha’ bile bi nešto gdje bih se osjećao kao kod kuće, dobro bi mi legao i neki remake ‘Gruntovčana’, duša bi mi bila puna kao srce kad bih odigrao Dudeka - kaže Detelić, kralj kajkavske republike među glumcima, s privatnim diskursom purgerske provenijencije, a pritom i vrlo druželjubiv čovjek, s mnogim kolegama iz zagrebačkih kazališta nerijetko viđen u kazališnim bifeima.

Otac dvoje djece

- Kao čovjeka i kao kolegu cijenim svakog koga se može vidjeti u mojem društvu, a najbliži su mi Matija Šakoronja, Ivan Magud, Ivan Grčić, Slaven Španović, Nataša Kopeč, Marko Hergešić, Filip Juričić, Adnan Prohić, Živko Anočić, Amar Bukvić, Boris Svrtan, Goran Grgić, braća Mirković, Frano Mašković, Ksenija Marinković, Doris Šarić Kukuljica. Sigurno sam nekog zaboravio, neka se, prosim, ne uvredi... - kaže otac Dore kojoj je tri godine i Tina kojem je 10 mjeseci.

- Nisam se oženio. Nije to bunt protiv moje cure Dragice, nego jednostavno ne vidim razloga za ženidbu. Dobro nam je, živimo skupa, čemu - kaže glumac koji, kad je riječ o filmu, ima jasne ambicije.

- Hoću da mi daju ulogu u ‘Forest Gumpu’ koji je u istoimenom filmu igrao Tom Hanks. Da, kažu mi da ne želim odrasti, ali, eto, što mogu, ja bih ‘Forest Gump’ - završava.