Što je natjeralo 17-godišnjeg tinejdžera da se u srijedu u pola bijela dana nožem brutalno iživi nad teško bolesnim vršnjakom koji mu je došao u posjet, pitanje je koje si postavljaju njihove obitelji, policija te cijeli Kupinec u čijem se polju na osami dogodio nezapamćeni zločin.

Tragovi krvi

Dan nakon stravičnog ubojstva 17-godišnjaka koji je u Zagrebu pohađao Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”, a inače je iz okolice Varaždina, njegov prijatelj, inače sin zagrebačkog policajca i frizerke, proveo je na ispitivanju u policiji. Uz drveni mostić na osami, uz nepregledna polja i grmove kupina, o onom što se događalo dan prije ostali su kao nijemi svjedoci tek ostaci očevida - lokva krvi u potoku, nekoliko jednokratnih rukavica, policijska traka, tablete, krvava maramica...

Prve kuće udaljene su gotovo kilometar od mjesta tragedije, a tim puteljkom u vrijeme ubojstva, prema pričanjima mještana, prvi je naišao susjed koji je kumski povezan s obitelji osumnjičenog maloljetnika.

Dobar dečko

- Nemamo riječi za to što se dogodilo - jedino je što su nam rekli iz kuće 17-godišnjaka koji je svojim činom zavio u crno dvije obitelji. Inače, o sinu policajca mještani imaju samo riječi hvale. Otkrivaju međutim da su, osim njegove upečatljive pristojnosti i dobrog kućnog odgoja, uočili još nešto - dane je provodio “kao vuk samotnjak u šetnjama po mjestu i okolici”.

Susjedi

- Ubijenog dječaka u Kupincu nitko ne poznaje. A naš mali susjed valjda ga je ugostio za blagdane. Pretpostavljamo to jer ga nikad nismo vidjeli da i s kim šeta po selu. Inače je svaki dan hodao istom rutom. Nekad sa slušalicama na ušima, nekad je samo, kako se kaže, glavinjao bez cilja.

Možda mu je trebalo da se ispuše. Završio je trogodišnju školu, smjer alatničar i kao da mu se nije išlo u školu. Pitali smo ga što će dalje, pa je rekao da traži posao, i da će izvanredno upisati četvrtu godinu. Iako je jedna lokalna tvrtka bila raspisala natječaj, nije aplicirao jer je mislio da neće proći. Radije je upisao autoškolu - otkriva za Jutarnji list jedna mještanka. Pojašnjava još da je maloljetnik osumnjičen za ubojstvo najstarije dijete u obitelj, odnosno da ima dvojicu mlađe braće.

- Kad su ulicom u srijedu popodne projurila vatrogasna kola, pomislila sam da se nekom zapalila kuća, štagalj, bor... Prošli su niz ulicu, pa sam nazvala susjedu da vidim što je. Na to mi je rekla kroz suze: ‘Ne znam gdje je moj unuk. Nema mog unuka’. Tad još nitko nije imao pojma da je njezin unuk ugasio život svojega vršnjaka. Ubrzo se vijest pročula selom. No, i dalje nikom nije jasno što su radili tamo. Jer ono je lokacija na kojoj se mladi znaju osamljivati, družiti, pušiti travu, razmjenjivati nježnosti.

Po selu se govori da su tamo možda htjeli kampirati te su puštali glazbu s laptopa jer da su policajci, kad su stigli na očevid, našli hranu i piće, cigarete, ali i laptop te bicikl - opisuje nam druga susjeda koja je načula da je “mali susjed dok se uz beživotno tijelo mrtvog prijatelja pokušavao i sam posjeći, izgledao kao da je u njega ušao demon i izbacio ga izvan kontrole”.

Stravičan prizor

Kad su policajci stigli na mjesto zločina, nisu ostali ravnodušni nad prizorom unakaženog srednjoškolca. Mladić, pak, za kojeg se sumnja da mu je oduzeo život potom je prevezen u Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj, a po dovršetku obrade, točno 24 sata nakon svirepog zločina, doveden je na ispitivanje u velikogoričko tužiteljstvo. Je li u pitanju planirani zločin ili trenutak “slabosti” tijekom svađe koji je pošao po zlu, još nije poznato.