Postupak izbora novog borbenog aviona stigao je pred sam kraj. Prema svemu sudeći, završit će poništenjem natječaja. U proteklih godinu dana ovaj je proces otvorio brojna pitanja, na koja nadležne institucije nisu davale odgovore.

Kolika je cijena nabave višenamjenskog borbenog aviona?

- Već se u službenoj prezentaciji ponuda koju je MORH predstavio javnosti navode dva iznosa ponude - oko 2,9 milijardi kuna i oko 3 milijarde kuna. Izraelski mediji navode kako je cijena 500 milijuna USD, a izraelsko ministarstvo gospodarstva navodi da je cijena posla 700 milijuna USD. U službenoj prezentaciji nigdje nije navedena izraelska ponuda u dolarima. To je prije nekoliko dana prvi put iznio član MORH-ova povjerenstva Christian Jagodić. On tvrdi kako ponuda iznosi 475 milijuna američkih dolara. Dodatni “košmar” unosi američki State Department koji u obavijesti Kongresu navodi kako je vrijednost 12 aviona F-16, simulatora, obuke, opreme i naoružanja 135 milijuna USD.

Ministarstvo obrane Jutarnjem listu nikad nije odgovorilo na pitanje kako tumače ovaj izračun State Departmenta. “Ministarstvo obrane je objavilo vrijednost ugovora o nabavi višenamjenskog borbenog aviona”, stajalo je u odgovoru. Također, nikad nije precizno objašnjeno kako su godišnja izdvajanja iz proračuna za otplatu aviona naglo porasla za 200 milijuna kuna. No, prošle godine u objavljenoj projekciji izdvajanja iz proračuna navodi se kako će se 2020. godine izdvojiti 564 milijuna kuna, a 2021. godine 581 milijun kuna. U MORH-u tvrde kako je iznos povećan za iznos PDV-a, ali su odbili odgovoriti koliko iznosi osnovica na koju se obračunava PDV.

Jesu li ministar Krstičević, predsjednica Republike i premijer Plenković znali da SAD traži da se izraelski avioni prije prodaje Hrvatskoj moraju vratiti u prvobitno stanje?

- “Objašnjavali smo im proces zadnje dvije godine. Izrael je bio svjestan toga, Hrvatska je bila svjesna toga”, jasno je poručio američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst na pitanje je li Hrvatska znala za američki uvjet da ne može kupiti Barak s ugrađenom izraelskom opremom. Punih 20 dana ministar obrane, njegovi suradnici i premijer odbijali su komentirati izjavu veleposlanika koja je iznimno važna za razumijevanje cijelog procesa nabave. Dapače, u pokušaju da maknu odgovornost sa sebe i Izraela, u MORH-u su tvrdili kako im je Izrael dostavio dokument u kojem stoji da im SAD dozvoljava prodaju Baraka Hrvatskoj. To je tvrdio ministar obrane, a kasnije i članovi MORH-ova povjerenstva, a zapravo je riječ o dokumentu iz rujna 2017. kojim Izrael obavještava Hrvatsku da ima dopuštenje da se javi na natječaj u Hrvatskoj.

Uostalom, to je u službenom priopćenju potvrdio i MORH, a i premijer Plenković je prije nekoliko dana demantirao svog ministra rekavši kako Hrvatska od Izraela nije dobila dokument da posjeduju dozvolu za prodaju Baraka. I, konačno, jučer ministar Krstičević na pitanje “laže li Kohorst ili vi ne govorite istinu”, dva puta odgovara: “Meni nitko ništa nije rekao! Nitko ništa!”. Zvuči nevjerojatno da mu prilikom svih susreta američki kolega James Mattis niti jednom nije spomenuo američke uvjete, ili da to nisu učinili predstavnici američkog veleposlanstva na službenim susretima, ili da su mu njegovi državni tajnici i pomoćnici prešutjeli takvu informaciju.

Uostalom, zbog čega su proteklih više od mjesec dana i ministar i njegovi suradnici naglašavali da je Izrael dao garancije da će ishoditi dozvolu SAD-a za prodaju ako je tu dozvolu imao još u rujnu 2017.? Ili zašto je State Department prošli mjesec pokrenuo proceduru u Kongresu ako je ta dozvola postojala?

Kolika je cijena pojedinačnih dijelova izraelske ponude?

- Povjerenstvo za izbor i MORH nikad nisu objavili kolika je cijena 12 aviona, koliko stoji simulator, kolika je cijena obuke, a kolika je cijena prilagodbe infrastrukture ili cijena naoružanja. Također, nikad nije precizirano koliki su ukupni troškovi uporabe aviona u sljedećih 25 godina. U MORH-u su uvijek odgovarali kako je riječ o “total packageu za 100 sati letenja godišnje po avionu”. Iz prezentacije prikazane u ožujku prošle godine škrto se može iščitati kako su troškovi korištenja u 25 godina zajedno s cijenom nabave aviona oko 900 milijuna dolara. Što bi značilo da su troškovi uporabe Baraka u 25 godina oko 450 milijuna dolara.

U tom slučaju čini se kako su u MORH-u računali da je cijena sata operativnog troška Baraka 15.000 dolara što je prema svim javno objavljenim podacima prenizak operativni trošak. Naime, sa starošću aviona rastu i njegovi operativni troškovi. Primjerice, jedan sat operativnog troška američkog F-16 starog 21 godinu iznosi 14.000 dolara, a smatra se kako je sat troška Baraka starog 32 godine između 20 i 25 tisuća dolara. Koliko je stvarni trošak, nikad nije objavljeno.

Je li se od početka išlo na ruku Izraelu?

- U Ministarstvu obrane konstantno tvrde kako je posao provedbe natječaja bio transparentan. No, postoje i dalje nikad demantirane javno iznijete sumnje. Kao prvo, prije objave natječaja predstavnicima Švedske i SAD-a je navodno poručeno kako će Hrvatska tražiti ponude samo za nove avione pa su se te države tako i pripremile za natječaj, a potom su zatražene ponude i za nove i za rabljene avione što je išlo u korist Izraela. Isto tako Hrvatska nije prije objave natječaja objavila kolike su njene financijske mogućnosti za kupnju aviona.

Kasnije su se proračunska sredstva za ovu namjenu nekako poklopila s izraelskom ponudom. Hrvatska je također odbila mogućnost traženja konačne najbolje ponude od ponuditelja što je inače u ovim poslovima uobičajeno. Tako kupac pokušava, i u pravilu uspijeva još dodatno smanjiti cijenu i poboljšati uvjete kupnje. Sve to u konačnici je išlo upravo na ruku izraelskoj strani.

Koju vrste industrijske suradnje bi donio ugovor s Izraelom o kupnji aviona?

- Na to pitanje apsolutno nema odgovora. U vrijeme trajanja natječaja naširoko se govorilo o izravnom izraelskom ulaganju u hrvatsku civilnu i vojnu industriju. Ministar Krstičević je najavljivao otvaranje 800 do 900 radnih mjesta s više od četiri milijarde kuna izvoznih prihoda u sljedećih desetak godina. Izraelci su najavljivali ulaganje u osam velikih projekata u poljoprivredi, energetici, gradnju vojno-civilnog cyber security centra, ulaganje u gradnju brodova, privatizaciju Zrakoplovno-tehničkog centra u Velikoj Gorici.

Spominjalo se da će tvrtka Elbit graditi tvornicu streljiva. No, s vremenom je ta opriča zamrla. Proteklih mjeseci bilo je gotovo nemoguće saznati bilo kakav podatak o gospodarskom dijelu posla. U Ministarstvu gospodarstva o tome uopće nisu željeli razgovarati. Kao da se to njih ništa ne tiče.