Više od osam mjeseci prošlo je otkad je u Njemačkoj pravomoćna postala presuda kojom su bivši šefovi jugoslavenskih, a kasnije i hrvatskih tajnih službi, Zdravko Mustač i Josip Perković osuđeni na kazne doživotnog zatvora zbog teškog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Wolfratshausenu kod Münchena.

Iako je posve izvjesno da će obojica biti vraćena u Hrvatsku na izdržavanje kazne jer su 2014. izručeni pod tim uvjetom, za sada je upitno kada će se to dogoditi. S obzirom na relativno kratke rokove propisane Zakonom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU i odgovarajuće odredbe Okvirne odluke Vijeća EU, očekivalo se da će Perković i Mustač najkasnije do kraja 2018. biti premješteni u neki od hrvatskih zatvora. No, to se nije dogodilo. Čini se da se u ovom slučaju nikome posebno ne žuri.

Prvo je nadležnim njemačkim tijelima trebalo gotovo sedam mjeseci da, pošto je presuda postala pravomoćna, obave sve formalnosti i presudu dostave Hrvatskoj. Presuda sa svim popratnim dokumentima, suglasnostima osuđenika i slično, na koncu je i zaprimljena na zagrebačkom Županijskom sudu lani, početkom prosinca. Međutim, ispostavilo se da taj sud nije nadležan za provođenje postupka priznanja njemačke presude za oba osuđenika.

Kako je prijavljena adresa Mustača na području Velike Gorice, zagrebački se sud oglasio nenadležnim, odlučivši da će presudu za Mustača proslijediti nadležnom Županijskom sudu u V. Gorici. No, tek nakon pravomoćnosti tog rješenja. A da bi rješenje postalo pravomoćno, moralo se dostaviti i samom Mustaču u njemački zatvor, koji se na njega može žaliti. A to traje. Stoga njemačka presuda još nije stigla sudu u V. Gorici.

Osobna žalba

Što se Josipa Perkovića tiče, postupak priznanja kazne počeo je vrlo brzo. Međutim, i u njegovu slučaju došlo je do sličnog zastoja. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu, pod predsjedanjem suca Ivana Turudića, već sredinom prosinca donijelo je odluku o priznanju njemačke presude. Budući da u Hrvatskoj nema kazne doživotnog zatvora, Vijeće je Perkoviću izreklo najbližu moguću kaznu po hrvatskom zakonu, 30 godina zatvora.

Presuda je ubrzo napisana i otpremljena strankama, a Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo u propisanom je roku, od osam dana, na nju uložio žalbu. O žalbi će odlučivati Vrhovni sud RH.

No, spis još nije otišao na Vrhovni sud, iz istog razloga kao kod Mustača. Presuda je poslana Perkoviću u njemački zatvor jer i on na nju može izraziti osobnu žalbu.

I kod Perkovića i kod Mustača obrana je imala mogućnost predati sudu njihove izjave da se odriču prava na osobne žalbe, ali to nije učinjeno. Tako sada Županijski sud mora čekati da mu se vrate dostavnice iz Njemačke kako bi mogao poslati predmete na daljnje odlučivanje, Mustačev u V. Goricu, a Perkovićev na Vrhovni sud. Kako doznajemo, sve se dodatno rastegnulo i zbog toga što su Nijemci, prema tamošnjoj proceduri, spomenute odluke hrvatskih sudova dali na prevođenje prije njihova uručivanja osuđenicima.

Kako bi spriječio da se takva razvlačenja zbog dostave u Njemačku ponove, odvjetnik Nobilo sada pokušava, kako nam je rekao, dobiti punomoć od Perkovića i Mustača da kao njihov odvjetnik preuzima sva pismena u njihovo ime.

Sud EU

No, i kada se razriješe ove procesne zavrzlame, moglo bi doći do još jednog značajnijeg rastezanja cijelog slučaja. Naime, odvjetnik Nobilo u svojoj je žalbi, kako nam je objasnio, osporavao prije svega stav prvostupanjskog suda da se pri preuzimanju njemačke presude treba primijeniti aktualni, a ne raniji, po Perkovića najpovoljniji kazneni zakon, prema kojem bi mu mogla biti izrečena znatno manja kazna, maksimalno 20 godina zatvora.

Iako se Županijski sud pozivao na ustaljenu sudsku praksu, pa i praksu Ustavnog suda, Nobilo u žalbi, rekao nam je, ističe da je takvo tumačenje protivno europskom pravu. Nobilo se pritom poziva i na odgovarajuće zakone drugih članica EU, primjerice Mađarske, koje su svoje zakone uskladile s europskim pravom, a kod kojih se u usporedivim situacijama primjenjuje zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja djela, tj. zakon najpovoljniji za osuđenog.

Stoga u žalbi Vrhovnom sudu predlaže da prije donošenja odluke predmet uputi Sudu EU u Luksemburg radi rješavanja tog spora kao tzv. prethodnog pitanja. Ako Vrhovni sud udovolji Nobilovu zahtjevu, to bi značilo da će predmet stajati još najmanje četiri do šest mjeseci, koliko Sudu EU, u pravilu, treba za donošenje presude.A za to vrijeme Perković će ostati u njemačkom zatvoru.

Nobilo kaže da je toga svjestan, ali da za svog klijenta, unatoč činjenici da bi se postupak priznanja presude mogao dodatno oduljiti, želi ishoditi najpovoljniju presudu u skladu s hrvatskim i europskim pravom. Tek nakon što oba slučaja priznanja presude budu pravomoćno riješena na Vrhovnom sudu, počinje teći rok od 30 dana u kojem osuđenici moraju biti premješteni u Hrvatsku.