Samo su naivci mogli očekivati da će inspekcija, odnosno upravni nadzor koji je ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić poslao HNS-ovcu Dubravku Ponošu, direktoru Fonda za zaštitu okoliša, pronaći bilo kakvu nepravilnost.

Slanjem nadzora u Fond za zaštitu okoliša ministar Ćorić je hinio kako nema pojma da Dubravko Ponoš HNS-ovcima dijeli posao u Fondu kao djeci bombone, pa da je i njega zateklo otkriće Jutarnjeg lista o uhljebljivanju HNS-ove stranačke svite. Naime, samo iz onoga što se može provjeriti u javno dostupnim izvorima, u manje od dvije godine Fond je u radni odnos primio čak 19 HNS-ovaca!

Ministar Ćorić je poslao nadzor u Fond, a pritom zasigurno unaprijed znao kakav će biti rezultat, odnosno da će se njegovi ljudi vratiti s nalazom da su sva uhljebljenja zakonita. Ministar smatra da je time oprao ruke. Računa da je slanjem inspekcije poduzeo sve što je u njegovoj moći, da je zadovoljio javnost, a istodobno se nije zamjerio HNS-u jer nitko iz njihove stranačke bulumente nije izbačen iz Fonda.

Prozirno i jeftino. Jasno da je Ćorić i bez otkrića Jutarnjeg lista morao znati kako se kadrovira u Fondu za zaštitu okoliša s obzirom na to da je njegov najbliži suradnik, državni tajnik Mario Šiljeg ujedno predsjednik Upravnog odbora Fonda, a u njemu su još dva predstavnika Ministarstva zaštite okoliša. Poenta, međutim, nije u Ćoriću.

Manevar kakav je on izveo upriličio bi bilo koji drugi HDZ-ovac. A za to bi imao dva debela razloga. Jedan proizlazi iz činjenice da je HNS (godinama poznat kao klijentelistička stranka) koalicijski partner HDZ-a i da bez njihovih ruku ne mogu vladati. Drugi, jednako važan, to je što bi nakon “čišćenja” HNS-ovih kadrova teško mogao HDZ-ove poštedjeti istih kriterija.

Mediji su izvještavali o cijelom nizu zapošljavanja po stranačkim kriterijima, od gradskih firmi i drugih institucija koje su na proračunu Velike Gorice, pa u Nacionalnom parku Plitvička jezera, pa je HDZ-ov gradonačelnik Daruvara pozapošljavao članove obitelji na poslovima koji se plaćaju iz gradskog proračuna, a pisalo se i o diskutabilnim zapošljavanjima i premijerovih rođaka...

Maruška Vizek s Ekonomskog instituta izračunala je prije nekoliko godina da političke stranke tijekom četverogodišnjeg mandata na vlasti imaju priliku zaposliti i 20.000 ljudi u poduzeća u pretežitom ili potpunom državnom vlasništvu. A tu priliku, po svemu sudeći, i koriste. Dodatak aktualne HDZ-ove Vlade ukupnoj uhljebničkoj cifri je bitno povećanje broja dužnosničkih mjesta u sustavu izvršne vlasti.

Ne događa se, stoga, ništa što nije svojstveno HDZ-u i u čemu se nisu dokazali svaki put kad su bili na vlasti.

Ipak se zgodno prisjetiti kako je na početku mandata govorio Andrej Plenković. “Svjestan sam odgovornosti koju preuzimam... Sada započinjemo novo poglavlje. Trebamo novu viziju i pristup, što zahtijeva odvažno vodstvo i posebna znanja. Revitalizirat ćemo stranku... Želim da HDZ generira političku stabilnost, pravnu sigurnost, gospodarski rast, društvenu solidarnost, pravdu i socijalnu uključenost”, izgovorio je Plenković u srpnju 2016., odmah po proglašenju pobjede na unutarstranačkim izborima.

Danas, dvije i pol godine poslije, mogli bismo reći da je HDZ promijenio naličje, ali je u svojoj suštini potpuno isto političko biće kakvo je bio i prije. Plenković nije promijenio HDZ, a vidjet ćemo je li HDZ promijenio njega.