Prošlog je tjedna u zagrebačkoj zračnoj luci vladao uobičajen kaos, često potpomognut jakom kišom koja je neumorno padala.

Putnici sa svih strana svijeta slijetali su te, s kovčezima u jednoj, a kišobranima u drugoj ruci, pogledom tražili taksi koji bi ih prevezao do Zagreba.

Mnogo ih nije bilo niti svjesno da su pritom postali dio bespoštednog rata za svakog putnika koji već dulje vrijeme traje među predstavnicima različitih udruženja i poduzeća taksi-prijevoza, a u općem neredu koji vlada ispred terminala, teško je reći tko je u pravu. Da bi se razumjela težina situacije, potrebno je razmisliti o brojkama. Očekuje se da će ove godine “Tuđmanom” prodefilirati oko tri i pol milijuna putnika, a da samo svaki deseti uzme taksi do Zagreba, uz niži prosjek cijene vožnje od stotinjak kuna, riječ je o poslu vrijednom 35 do 40 milijuna kuna godišnje, a vjerojatno i više.

Jutarnji list proteklih je dana razgovarao s više taksista iz različitih udruženja i taksi-poduzeća kako bi doznali pozadinu ovih sukoba. Nitko od njih nije htio stati pred fotoaparat jer, kažu, bilo je već i prijetnji fizičkim obračunima.

Godišnje dozvole

Na samom izlasku iz zračne luke stajalište je sa 25 mjesta na kojem se rotira dvjestotinjak taksista koji aerodromu plaćaju godišnje dozvole od oko 2000 kuna. Tu ravnopravno stoje zagrebački i velikogorički taksisti, Uber, Cammeo i bilo koje drugo poduzeće ili platforma koja kupi godišnju dozvolu. No, putnici često ne žele sjesti u ta vozila i radije sami nazovu taksi da ih pokupi u luci. Neki se (opravdano) boje visokih cijena koje “nabijaju” pojedini prijevoznici, pa vožnja može stajati i do 300 kuna, a neki misle da će jednostavnije i brže doći do prijevoza ako vozilo naruče još dok im s trake nije stigla prtljaga.

I tu dolazi do problema.

Takvi, pozvani taksiji dosad su ulazili na parkiralište koje je imalo opciju desetominutnog besplatnog zadržavanja i tu bi ukrcavali putnike. Taksisti koji, kako nam kažu, čitav dan imaju samo jednu vožnju, to su mogli samo nemoćno gledati. No, odlukom zračne luke ukinuta je opcija besplatnog zadržavanja pa se sada, čak i samo nekoliko minuta, odnosno sve do sat vremena, naplaćuje 27 kuna.

To je samo dolilo ulje na vatru jer taksisti koji to ne žele plaćati putnike sada skupljaju uokolo zračne luke, traže ih da “malo prošetaju” do obližnje autobusne stanice ili, što je najnovija praksa, ljude ukrcavaju na vijaduktu terminala, u “Kiss&Fly” zoni predviđenoj samo za iskrcaj putnika.
Jedan iskusni uberovac otkriva nam kako to izgleda u praksi.

- Obično sam parkiran dvjestotinjak metara od aerodroma, na jednoj livadi, tu dolazi i mnogo kolega. Sjedimo i čekamo poziv preko aplikacije. Do sada smo ljude ukrcavali na parkiralištu pokraj stajališta, no sada je praksa da putnika uvijek nazovemo i objasnimo mu problem. Kažem mu da je novost naplata ulaska na parkiralište te da će, ako želi da ga tamo pokupim, morati platiti dodatnih 27 kuna na cijenu vožnje. Ako to ne želi, može se popeti na prvi kat terminala u ‘Kiss&Fly’ zonu da ga tamo ukrcam ili, ako mu to nije problem, prošetati do autobusne postaje, gdje često stoji barem pet, šest vozila. Policija nas često tjera odatle, pa je bitno putnika samo ukrcati bez prevelikog čekanja - objašnjava naš sugovornik.

Uberovi su vozači prije koristili pogodnost da deset minuta provedu na parkingu bez plaćanja. Ako u tom razdoblju ne bi dobili vožnju, napustili bi parkiralište, napravili krug, uzeli novu karticu za parkiranje i opet, savršeno legalno, čekali vožnju. Pritom su se stvarale velike gužve, što u zračnoj luci izdvajaju kao glavni razlog zbog kojeg su se odvažili na potez ukidanja besplatnog zadržavanja na parkiralištu.

Različite cijene

Nije li putnicima, napose strancima koji su možda prvi put u Zagrebu, sumnjivo što je aplikacija iskazala jednu cijenu, a vozač sada traži dodatnih 27 kuna?

- Kako kome. Uostalom, takva praksa nije samo na aerodromu. Ako putnik želi da ga se odveze na neku lokaciju autocestom, također sam dodatno plaća cestarinu iako ona nije iskazana u cijeni vožnje. S druge strane, ne mora to platiti ako pristane prošetati do stanice ili se popeti na vijadukt - objašnjava uberovac.

Kaže kako njemu plaćanje 27 kuna za ukrcaj putnika na parkiralištu nije nimalo isplativo.

- Vožnja je 95 kuna. Kad platim naknadu Uberu, sve poreze, gorivo i druge troškove, ostane mi otprilike tridesetak kuna. Drugim riječima, kada bismo to sami plaćali, ne bismo imali baš nikakvu zaradu - tvrdi. Naš sugovornik otkriva da je najčešća praksa, osobito kad je vrijeme loše, putnike ukrcavati u ‘Kiss&Fly’ zoni jer je tu dopušteno desetominutno zadržavanje, a iako svi znaju da je ta lokacija predviđena samo za iskrcavanje putnika, za propise se baš i ne mari.

- Znaju nam dolaziti zaštitari i tjerati nas. Nekad prijete kaznom od 250 kuna iako takvog propisa nema, pa ih ignoriramo. Nije me briga, uzmem putnika i odem, a on neka viče za mnom - kroz smijeh govori.
U sve izrečeno i sami smo se uvjerili. Kolega fotoreporter u samo desetak minuta snimio je nekoliko Uberovih vozača koji su “bez pardona” pokupili ljude na vijaduktu terminala. Ukrcavali su putnike, otvarali vrata prtljažnika i u njih unosili prtljagu, dogovarali odredišta... Jedan, nezadovoljan što ga se snima, obrušio se na fotoreportera, a kad mu je rečeno da imamo sve potrebne dozvole za fotografiranje, smekšao se i počeo objašnjavati da je “došao po dijete”, a ne po putnika.

Čini se da su djeca uberovaca česti putnici u zračnoj luci.

Čini se, također, da su vozači itekako svjesni da krše aerodromska pravila ukrcavajući putnike na za to nepredviđenom mjestu, ali s obzirom na prilično fleksibilnu regulativu, ne pridaju tome previše pozornosti.
Sve to, naravno, iritira one koji plaćaju 20 eura mjesečno za taksiranje na za to određenom mjestu, stajalištu ispred terminala.
- Evo, ovdje je tabla na kojoj se upisujemo i tako određujemo redoslijed vožnji. Prosjek je jedna vožnja dnevno. Otprilike znaš kad ćeš doći na red, pričekaš pola sata ili sat vremena, odvezeš i tog se dana više ne vraćaš na aerodrom. Radiš druge vožnje. A onda, zamisli, stojiš na tom stajalištu i gledaš kako ‘kolege’ kupe jednog za drugim. Na deset putnika koji uzmu taksi, osam ih se odveze nepropisno, a samo dva uzmu vozilo koje uredno stoji ispred terminala i plaća sve obveze - objašnjava nam jedan velikogorički taksist bijesan na ovakvu organizaciju.

Loš imidž

Kaže kako je svjestan lošeg imidža velikogoričkih taksista u javnosti, za što su ponajprije zaslužni oni koji su do prije nekoliko godina preskupo naplaćivali vožnju, svađali se (pa i tukli) s drugim taksistima, no tvrdi da je situacija sada potpuno drukčija. Sada proizlazi da su jedino velikogorički taksisti te oni iz drugih poduzeća koja su odlučila platiti godišnju dozvolu jedini koji uredno podmiruju sve obaveze prema zračnoj luci i dopušteno taksiraju dok svi drugi teritorij aerodroma tretiraju kao površinu za izvlačenje novca bez uloženog novčića.

- Mi koji plaćamo sve ove takse koje nam zračna luka uzima, ispadamo budale. Stojimo satima, vozimo po redoslijedu, a drugi putnike uzimaju bez ikakvog reda i zarađuju, a ništa nisu platili. Da i ne spominjem kako smo čuli najave da će zračna luka povisiti cijene godišnjih dozvola. Priča se da ćemo morati plaćati i do 10.000 kuna godišnje. Ako bude tako, odlazim odavde. Ustvari, možda i ne odem, nego počnem raditi kao drugi, skupljati putnike na crno. Mogu oni, mogu i ja - kaže drugi taksist, jedan od onih koji stoje ispred terminala.
Svi su ljuti na državu koja je, kažu, zakomplicirala stvar tako što je svakome dozvolila samostalno formiranje cijena, što je poseban problem u ovoj priči.

Naime, stranac koji sleti u Zagreb i poželi uzeti taksi, doslovce se pritom kocka vlastitim novcem. Uđe li u jedan taksi, vožnja će ga stajati 95 kuna. Drugi će mu uzeti 150 kuna. Treći možda i 300 kuna.

Anarhija

- Jedino je pravilo da moramo imati istaknuti cjenik. I sad - evo primjera - ja stavim cjenik po kojem je kilometar, ne znam, 50 ili 100 kuna. I naplatim čovjeku nekoliko tisuća kuna do Zagreba. Sve po zakonu! Još ako radim preko neke aplikacije, pa imam i dokaz da se vozio, uredno ga mogu tužiti i ovršiti ako takvu, preskupu vožnju odbije platiti. To nije normalno. Cijene bi trebalo regulirati, staviti neki maksimum koji se smije naplatiti za tu vožnju, jer ovo je potpuna anarhija - otkriva nam jedan vozač Radio taksija.
Zakon kaže da svatko ima pravo odabrati kojim će se prijevoznikom voziti.
U teoriji.

U praksi to izgleda tako da će putnik koji, primjerice, odluči uzeti treće po redu vozilo jer je ono jeftinije, svjedočiti svađi, prijetnjama, vikanju... Taksist Radio taksija otkriva nam kako nije rijetkost ni da po putnike dolaze potpuno neoznačena vozila, bez ikakvih dozvola ili licenci, jer “Franjo” je zlatna koka taksiranja.

Drugi kaže kako se iz tog razloga i povukao s aerodroma.
- Nas zagrebačkih taksista na “Franji” je najmanje. Dovezemo putnika i vratimo se u grad raditi. Ne da mi se boriti sa svim tim problemima, a više zaradim ako se vrtim po centru Zagreba. Ali, kolege su opravdano ljuti jer ono što se tamo događa nije u redu - kaže.