Stravičan zločin ubojstva na Štefanje prošle godine, kada je maloljetnik na maloljetnika digao ruku nadomak Zagreba, zaprepastio je cijelu zemlju.

I dok se čeka sudski epilog, jer je protiv 17-godišnjaka podnesen prijedlog za izricanje kazne maloljetničkog zatvora, možda se nikad neće rasvijetliti sve okolnosti koje su “natjerale” tinejdžera da kuhinjskim nožem i tupotvrdim sredstvom ugasi život svojem vršnjaku s više od 150 uboda i rezova!

Mladi ubojica do daljnjega ostaje u pritvoru koji mu je Županijski sud u Velikoj Gorici produljio, a na to rješenje o produljenju pritvora je, preko svojih odvjetnika, uložio žalbu predloživši kao zamjenu za pritvor mjere opreza - obvezno tjednog javljanja i tretman liječenja kod psihijatra.

Prvostupanjski sud, naime, smatra da postoji opasnost da će maloljetnik na slobodi ponoviti kazneno djelo jer je prijatelju-žrtvi zadao više od 150 ubodnih i reznih rana što upućuje na iznimnu agresivnost, okrutnost i bezosjećajnost. A za sud njegove tvrdnje da prije nije činio kaznena djela, da nikad nije bio u tretmanu centra za socijalnu skrb te da je završio osnovnu i srednju školu nikako ne umanjuju i ne otklanjaju opasnost od ponavljanja (ne)djela.

Više od 150 uboda

Sudsko-medicinsko vještačenje je, među ostalim, otkrilo da su ozljede najvećim dijelom bile na glavi i vratu te šakama, jer se žrtva i branila, no nikako nisu manje stravične ozljede i nagnječenja po leđima, trbuhu i kuku.

Zbog teškog ubojstva na okrutan i podmukao način, mladiću koji je tek počeo živjeti prijeti višegodišnji zatvor. Podsjetimo, svirepi čin nad bolesnim vršnjakom koji je osumnjičenom došao u posjet dogodio se 26. prosinca prošle godine u pola bijela dana u polju, na osami, nekih oko 500 metara od najbližih kuća u selu.

Na Štefanje

O krvavom događaju uz drveni mostić dan nakon policijskog očevida selo je brujalo. Mještani su nam tada ispričali kako je prvi na poprište događaja stigao susjed koji je kumski povezan s obitelji osumnjičenog maloljetnika kojeg su, dane uoči svirepog čina, viđali kako mjestom i okolicom šeta “kao vuk samotnjak”. Opisivali su i kako se tada, nakon što je ugasio prijateljev život, i sam pokušavao posjeći.

Ubijenog dječaka mještani nisu poznavali. Njegov otac, kad ga je pratio na kolodvor kobnog jutra, mislio je da mu sin ide na kavu s prijateljicom. Barem mu je tako kazao. Ujedno mu je napomenuo i da neće dugo...