Vrgorac je mali grad zabiokovske Dalmacije koji je smješten na dvije, za našu priču vrlo važne točke - s jedne strane autocestu A1, a s druge na granicu sa susjednom BiH. U njemu žive Zoran i Marko. Vršnjaci rođeni u Ljubuškom 1982. godine skućili su se s druge strane granice i zasnovali obitelji. Zoran je ekonomist, Marko je automehaničar. Nikada nisu imali problema sa zakonom, neosuđivani su i prekršajno nekažnjavani, ukratko, ugledni građani svojega maloga grada. Zoran je čak tajnik jedne političke stranke, čiji je bio kandidat na lokalnim izborima za mjesno vijeće.

Zoran i Marko 2. svibnja “pali” su na autocesti A1 kraj Bosiljeva u švercu šest Iračana, a Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu protiv njih je upravo podiglo optužnicu kojom ih tereti da su “iz koristoljublja pomogli drugim osobama u nedopuštenom kretanju Republikom Hrvatskom te počinili kazneno djelo protiv javnog reda protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u RH”. Zašto su se dva mirna obiteljska i uzorna čovjeka iz susjedstva odlučila baviti kriminalom riskirajući pritom čist obraz i dvije, tri godine bezuvjetnog zatvora?

Jutarnji list u posjedu je optužnica, presuda i drugih vrsta sudskih spisa proizašlih iz uhićenja pedeset krijumčara u posljednjih godinu i pol na području Karlovačke i Ličko-senjske-županije. U prošloj godini u Republici Hrvatskoj “palo” je više od 600 krijumčara ljudi, a većina je uhićena upravo na području tih dviju najprometnijih županija pa možemo reći da imamo vrlo dobar uvid u to tko su doista krijumčari, odakle dolaze i dokle sežu kraci najunosnije balkanske hobotnice, te u konačnici, koliko se na taj način zavrti crnog novca. Svi izneseni podaci utemeljeni su na iskazima svjedoka - krijumčara i migranata, no stvarna imena, poznata redakciji, su izmijenjena.

Točan iznos kojim oni barataju u samo jednoj “migrantskoj godini” nemoguće je utvrditi, ali sljedeće brojke dat će vrlo dobar uvid. U prošloj godini na istočne granice RH pristiglo je oko 25.000 migranata. Uglavnom su putovali godinu do dvije preko Turske i Grčke i to ih je stajalo minimalno 5000 eura po čovjeku. To znači da se u samo jednoj godini na tim ljudima “okrenula” milijarda kuna. Na vrhu su hranidbenog lanca dakako - krijumčari. Posljednji slučajevi, poput onog iz Gline i slijetanja kombijem u Kupu, pokazuju koliko krijumčari mogu biti okrutni i koliko je ta vrsta krijumčarenja opasna za migrante, a uhićenje deset ljudi iz Rijeke i Slavonskog Broda otprije nekoliko dana dokazuje koliko su krijumčari dobro umreženi. Koliko je maha uzela ta brza i laka zarada govori slučaj zagrebačkog policajca koji je u Koreničkoj Kapeli pao s kombijem punim Pakistanaca.

Izbjegličko-migrantska kriza koja se s Bliskog istoka proširila dalje na azijski kontinent, a sa sjevera Afrike dalje u afrički, na Balkanu vlada već petu godinu, što je i više nego dovoljno da se razvije dobra krijumčarska mreža. Kao i svaki dobro uhodani posao, i ovaj je s vremenom evoluirao. Taksiranje od granice do granice, kao prva faza tog biznisa u Srbiji i BiH, moguće je i danas. Štoviše, u BiH mnoge nevladine udruge u Sarajevu kupuju migrantima kartu za vlak na relaciji Sarajevo - Bihać. Za njihovo daljnje putovanje, međutim, tvrda Hrvatska granica traži malu ćeliju koju moraju činiti barem dva čovjeka, svaki s jedne strane granice, onaj koji će dogovoriti posao u BiH i onaj koji će na dogovorenom mjestu preuzeti ljude i prevesti ih do granice sa Slovenijom. U nekoliko slučajeva migranti svjedoče da su na samom startu, u matičnim zemljama, platili čitavu rutu ili to netko radi za njih. Takav “aranžman” stoji oko 10.000 eura, a za njega su ključna dva čovjeka, jedan u početnoj zemlji koji će preko svojih ljudi organizirati put do BiH te čovjek u zemlji odredišta, koji će odraditi preuzimanje i prijevoz Hrvatskom koja je postala ključna, najrizičnija, a time i najskuplja točka za svakog migranta. U migrantskom žargonu čitava ruta je “game”, a svaka zemlja kojom će proći je “level”. Za većinu, Hrvatska je “game over”, ali samo dok im u BiH iz domovine ne stigne nova uplata u eurima. Operativci na terenu prvotno su bili ljudi s kriminalnim dosjeom, krijumčari droge, lopovi i razbojnici, koji su se samo prebacili na unosniji posao, onaj s manje rizika, a u posljednje vrijeme uključuju se i oni koji nikad prije nisu činili kaznena djela.

Svijet pravila

Takva pravila igre vrijede za sve uhvaćene krijumčare, one koji dolaze iz zemalja u tranzitu (RS, BiH, RH), koji često posao dogovaraju na mjestu događaja, iz zemalja odredišta (Italija, Njemačka, Belgija, Nizozemska), kada vozače angažira direktno osoba zadužena za organizaciju tog dijela putovanja, ili pak iz istočnih zemalja, koje nikako ne pripadaju ruti (Ukrajina, Litva, Estonija). Krijumčari iz potonjih zemalja najčešće ne znaju tko ih je angažirao, dobivaju unaprijed lokaciju starta i cilja svoje rute, a novac im na ruke isplaćuje vođa skupine migranata, koji je prethodno isplatio čovjeka u Bosni, koji je iste GPS lokacije dao njemu i tako ga spojio s njegovim krijumčarem. Oni su tzv. mule, poput krijumčara droge koji prenose paket ne znajući tko ih je angažirao i kome ga trebaju isporučiti. Iz iskaza Zorana i Marka dalo bi se zaključiti da su oni slučajno naišli na skupinu migranata, sažalili se nad njima te ih povezli uz naknadu od 1200 eura, ali se ispostavilo da su oni ipak ogrezli dublje u taj ilegalni posao.

- Dobili smo ponudu neke osobe da ih prevezemo do Zagreba, ne znam je li ta osoba bila jedna od njih, jer su mi svi izgledali jednako - pravdao se Zoran.

- Sreo sam osobu s malim djetetom, mahala mi je da stanem. Govorila je čudnim naglaskom, kao romskim ili bugarskim i zamolila prijevoz. Stao sam natočiti gorivo, a u moj BMW karavan ušlo je šest osoba, od kojih dvoje djece staro oko 4, 5 godina - rekao je Marko.

Odredište im je bilo Lučko, poruka s točnom lokacijom stigla im je na mobitele. Njihove iskaze, međutim, potkopao je Iračanin Ismail Hamza, jedan od ljudi koje su krijumčarili. Iz rodne je zemlje avionom došao do Istanbula, gdje je jednom državljaninu Turske platio 10.000 eura da mu sredi putovanje do Beograda. Brodom su stigli do Grčke, prešli granicu s Bugarskom, a potom kombijem do Beograda. Tamo su bili 25 dana i upoznali Alžirca Badera, kojemu je platio 1200 eura da ih doveze do granice s BiH, u koju su ušli pješice. Došli su do Mostara, a nepoznati muškarac ih je prevezao do granice s Hrvatskom i proveo ih šumom ilegalno u našu zemlju. Znao je da će ga tu čekati dvojica muškaraca jer je, kaže, njegov brat u Turskoj dogovorio prijevoz iz BiH do Zagreba za 6000 eura te je taj iznos trebao biti uplaćen nakon obavljenog posla. Ta dvojica muškaraca bili su Zoran i Marko. Dokazi koje je policija pronašla u njihovim mobitelima potvrđivali su Iračaninovu verziju priče, obojica su dobila lokaciju odredišta, u Zoranovu mobitelu pronašli su, osim toga, fotografiju novčane transakcije s upisanim kontrolnim brojem, a u Antinu je bla zapisana kompletna komunikacija kojom se dogovarao transport s osobom memoriranom pod imenom “Gar”.

Estonski taksit Aleksei primjer je mule koji je posao dogovorio preko društvenih mreža. Proputovao je pola Europe da bi došao na područje Udbine i u svoj Renault Scenic 11. svibnja oko 5 sati natrpao šest Sirijaca, a onda deset minuta kasnije pao u policijske ruke na Gornjoj Ploči. Policiji je pokušao prodati priču kako je mislio da su to neki radni turisti kojima se pokvario auto, zbog čega su spavali na zemlji pa ih je pokupio. Pokopao ga je njegov putnik Saif koji je policiji rekao da je u Bosni dogovorio prijevoz od Udbine do slovenske granice za sebe i prijatelje, po glavi za 500 eura. Slična je priča litavskog profesora tjelesnog odgoja Dariusa koji je u Slunju uhićen zbog krijumčarenja četiri Sirijca u Renault Meganeu.

Da su izgovori krijumčara vrlo maštoviti kad padnu u policijske ruke, ilustrira slučaj dvojice Rimljana, kuhara Myzafera i vozača Piergiorgia. Nakon što su uhićeni na Plitvičkim jezerima sa čak 31 migrantom u tovarnom prostoru Fiat Ducata, a svaki od njih se tamo našao za 500 eura, Piergiorgio je pokušao tužitelje uvjeriti da ga je prijatelj Myzafer angažirao da iz Hrvatske doveze neki namještaj. Policija ih je zaustavila u Gorskom kotaru.

- Ne znam otkud ti ljudi u kombiju. Vjerojatno su se ušuljali dok smo na benzinskoj postaji točili gorivo. Nisam primijetio da je kombi bio pod opterećenjem, mogao sam normalno upravljati - čudio se Talijan svim tim ljudima.

Identitet šefa

Ipak, iz dokumentacije kojom raspolažemo, rekorder po broju prevoženih ljudi s obzirom na veličinu vozila svakako je Bošnjak Safet, koji je u svoj Renault Scenic nagurao čak 11. Dvoje ih je sjedilo na suvozačkom sjedalu, pet na stražnjoj klupi te još četvero u prtljažnom prostoru. Zaustavila ga je policija u Vukmanićkom Cerovcu na D1 nakon što su uočili da je automobil prilično “sjeo”. Na isti način dolijala su dva Srbina, Dragan iz Aranđelovca i Petar iz Rajkovaca, no mora se priznati i da su imali lošu sreću. U Hyundaijev monovolumen natrpali su čak 16 migranata. Vozilo se jedva vuklo po cesti, a u samom središtu Otočca, dok je na semaforu bilo crveno svjetlo, iza njih se slučajno zaustavila policijska ophodnja. Dragan je uhićen, a Petar koji mu je u svom Peugeotu bio prethodnica nastavio je vožnju, ali je uhićen na graničnom prijelazu. Njih dvojica jedni su od rijetkih krijumčara koji su otkrili identitet organizatora. U njihovu slučaju to je bio Srđan iz Beograda koji im je osigurao vozilo i pokrio troškove puta. Mislili su da će prevoziti pet ljudi, a kad su vidjeli da ih je 16, zvali su Srđana.

- Samo vozi! Ako te uhvate - uhvate - rekao im je on.

Tako je Ivan, Zagrepčanin s boravištem u Beču, priznao da je posao u njegovu slučaju dogovorio njegov prijatelj Srbin iz Austrije s beogradskom vezom Acom. Sa Škodom austrijskih oznaka došao je na dogovoreno mjesto na plitvičkom području. Tamo ga je presrela policija, dao se u bijeg, ali je zaustavljen u Oštarskim Stanovima.

U dva slučaja hvatanje krijumčara završilo je kobno, spomenuto je slijetanje u Kupu, ali i prošlogodišnje probijanje policijske sačekuše Srbina Nebojše. Tom je prilikom iz policijskih pištolja ranjeno dvoje djece. Krijumčar je u tom slučaju uhvaćen nakon dva dana bijega, a u glinskom potjera za vozačem još je u tijeku.

Sličan i javnosti dosad nepoznat primjer dogodio se na autocesti, koji je upravo zbog te činjenice mogao biti koban, no srećom, ta je potjera završila bez žrtava. Talijan iz Barija Roberto u Ford Transitu krijumčario je 15 ljudi, a njegov je kompanjon Dumbo Audijem A4 osiguravao teret. Uočivši kombi, policija ga je htjela zaustaviti, ali im se u lijevu traku ubacio Audi, nastojeći ih spriječiti da prestignu kombi. Tri puta ih je ugrozio takvom opasnom vožnjom, a u konačnici su uspjeli usmjeriti kombi na odmorište Vukova Gorica. Audi je produžio, ali ga je malo poslije zaustavio drugi policijski tim.

Na bosiljevačkom području zaustavljeni su i Zoran i Marko iz Vrgorca. Iako njihova vožnja nije bila bezopasna, s obzirom da su jednu odraslu osobu s djetetom vozili u prtljažniku BMW-a, nisu bježali policiji, nego su se predali bez ikakvih problema.

Kompletan krijumčarski put Farhana i Abdulaha iz rodnog Pakistana koordinirala je jedna osoba, oni su ga policiji predstavili kao prijatelja iz Grčke. Članovi njihove obitelji uplaćivali su potreban novac, a on je plaćao dalje.

- Krenuli smo prije dvije godine, za put preko Irana do Turske plaćeno mu je 1500 eura, od Turske do Grčke 2500 eura te preko Makedonije i Srbije do BiH još 1000 eura. Za prijelaz u Hrvatsku plaćeno mu je 1000 eura, a još je trebalo biti plaćeno 1500 za prijevoz do Italije - rekao je Farhan. Zanimljivo je da ih je u Hrvatsku ilegalno uveo Pakistanac koji je govorio “domaćim” jezikom.

No, putovanje je prekinuto u Rudanovcu na području Plitvičkih jezera. Aarhan i Abdulah s još 28 njihovih sunarodnjaka i jednim Indijcem pali su u kombiju marke Mercedes kojim je upravljao 37-godišnji Zagrepčanin Kristijan, dosad osuđivan zbog zloporabe opojnih droga i prijevare. U kategoriji kriminalaca koji su zbog migranata promijenili djelatnost je i 29-godišnji Slovenac Avni. Za njegov angažman bilo je ključno upravo to što se bavio kriminalom.

- U kafiću mi je prišao nepoznat čovjek i rekao da je čuo da sam imao problema sa zakonom. Ponudio mi je da prevezem 12 migranata, za svakog po 200 eura, plus troškovi goriva i najma kombija. Prihvatio sam bez razmišljanja - priznao je Avni, pravdajući se ipak da nije pratio kad ih je ušlo dvostruko više.

Imamo i dva posve neobična primjera koji odudaraju od navedenih načina krijumčarenja - osobe koje su u zapadne zemlje i same došle kao migranti, sada dolaze po one koji su zapeli na migrantskoj ruti. Malek, 24-godišnji student iz sirijskog Alepa, koji je smješten u njemačkom Luckenwaldeu, u Zagrebu je unajmio Opel Vivaro i njime povezao 11 Iranaca i Iračana. Zaustavljen je na autocesti u Vrbovskom. Policiji je rekao da ga je angažirala njemu nepoznata osoba koja mu se obratila na arapskom jeziku putem Facebooka. Na isti je način migrant iz Iraka, koji je zbrinut u Rotterdamu, stigao Mercedesom C klase u Liku po sedam svojih sunarodnjaka, ali je ubrzo zaustavljen. Zanimljiv je primjer Pakistanca koji je rođen u Njemačkoj, gdje je radio kao taksist. Tvrdio je da je išao posjetiti starog prijatelja u Bihać pa je slučajno povezao četvero Iranaca, misleći da su siromasi. No, jedan od njih, Ahmadi, rekao je policiji da je njihovim putem rukovodio Pakistanac iz Irana te je on trebao uhićenom vozaču Haroonu platiti uslugu prijevoza na odredištu u Italiji.

Teške materijalne prilike, a ne samo želja za dodatnom zaradom, mogu biti motiv ljudima koji se upuste u te poslove. Takav izgovor imao je Slaven iz Zagreba, grafičar s poslom u struci i obiteljski čovjek. Znao je da treba prevesti neke ljude, iako nije mislio da će ih biti pun kombi. Kaže da se nisu mogli sporazumjeti, a nisu više željeli izvan vozila. Tako je povezao 23 Afganistanca i Pakistanca.

Rekordna kazna

Crnogorac Goran potegao je iz Herceg Novog do Udbine da bi pokupio dvojicu Iračana i ubrzo bio zaustavljen na autocesti. Pred istražiteljima se slomio i ispričao svoju tužnu životnu priču. Kaže da je bio siroče nakon što je otac ubio majku i sebe, a odgojio ga je stric. Kupio je kamion i zarađivao prevozeći, no obolio je od tuberkuloze pa mu je propao posao. Napustila ga je supruga s dvoje djece. Opet se oženio, no prva supruga mu je vratila djecu, a s novom ima troje. U poduzeću u kojem je radio nisu mu isplatili plaću, nije imao novca za najam stana, a djeci je trebalo za knjige jer su kretala u školu.

- Nisam imao drugog izlaza, prihvatio sam ponudu da krijumčarim migrante - kaže Crnogorac, ne želeći otkriti istražiteljima ime osobe koja ga je angažirala, zbog sigurnosti svoje obitelji. Dobio je jednogodišnju kaznu zatvora, isto kao i Iračanin koji je iz Nizozemske došao po sunarodnjake u Liku.

U pravilu, za krijumčare više nema bezuvjetnih kazni, a kreću se uglavnom u trajanju od jedne do tri godine. Rekordnu kaznu nekom krijumčaru izrekla je sutkinja Županijskog suda u Karlovcu Elma Kaleb Mamić koja je Nebojšu iz Niša, koji je probio policijsku blokadu u Srbu, osudila na čak osam godina zatvora. S obzirom na okolnosti njihova kaznena djela, ali i sudsku praksu u posljednje dvije godine kad je riječ o migrantima, Zoran i Marko iz Vrgorca mogli bi računati na zatvorsku kaznu u trajanju između jedne i dvije godine.

Kad govorimo o odmjeravanju kazne, treba istaknuti zanimljiv primjer iz Karlovca. Belgijski taksist tuniškog porijekla zbog krijumčarenja migranata Slunjem završio je na Prekršajnom sudu u Karlovcu. Tamošnja sutkinja Jozefa Sepi sudila mu je prema Zakonu o strancima te mu odredila novčanu kaznu od čak 50.000 kuna. Osuđeniku je odmah određen 60-dnevni zatvor, ali i dana mogućnost slobode ako plati dvije trećine iznosa. Tri dana kasnije u državni proračun na njegovo je ime uplaćena svota veća od 33.000 kuna, a on je odmah pušten na slobodu.

Bez obzira na rizik da budu uhvaćeni, kako migranti, tako i njihovi krijumčari, posao krijumčarenja neće stati iz najmanje dva razloga. Prvi je da je krijumčarenje plaćenim prijevozom, iako za migrante opasno, ipak manje rizično od pješačenja koje kroz Hrvatsku u pravilu traje oko sedam dana, a putem je mnogo opasnih prirodnih prepreka, ali i policije koja vreba po ličkim šumama. Drugo, prema statistici, od tri migranta koji iz sjeverozapadne Bosne pokušaju doći do Slovenije, uspije dvoje. Onaj treći kojega uhvate pa vrate u BiH pokušat će to učiniti opet, i sve dok i sam ne uđe u one dvije statističke trećine.