Dvorac Dioš će proživljavati uskoro drugu mladost. Iako ja ispadam osoba koja se za to najviše bori, istina je da dvorac ima niz prijatelja. Uspostavili smo opet kontakte sa svim relevantnim dionicima obnove, od državnih službi nadalje. Dioš će se obnoviti, u to nema nikakve sumnje. Pitanje je samo u kojem vremenu, s tim da će zapadno krilo dvorca biti završeno puno prije ostatka dvorca i kao takvo će ponuditi društveni sadržaj.

Kad se ostvari nemoguće, hoće li i drugi krenuti putem promjena? Ne znam, ali mene ćete naći na putu koji se zove Grad anđela. Ovog puta tamo ne odlazim hitrim nogama, već planski uz duhovne, tjelesne i materijalne pripreme. Ja sam osobito nestrpljiv čovjek, no sad doista nemam gdje žuriti. Grad anđela je moja vječnost na Zemlji, a možda i na nebu.

Optužbe i procesi, sve će proći. Ostat će samo pitanje - koliko smo se voljeli.

Tim riječima obratio se svojim prijateljima i pratiteljima na Facebooku Slaven Vujić, javnosti poznatiji kao “tata Slaven”. Napisao ih je, znakovito, samo koji dan prije nego što mu je, sredinom ovog tjedna, pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici započelo suđenje za pronevjeru oko 700 tisuća kuna koje su mu na račune dviju udruga, “Senzori” i “Grad anđela”, uplaćivali roditelji djece s autizmom te senzorskim i drugim poremećajima.

Složeni postupci

Priču o tati Slavenu nije lako raspetljati, pred sudom je velik posao, a samo prvog dana ročište je, doznajemo, trajalo satima. Točnije, od 9 do 14.30 sati. Iako su ispitana samo tri svjedoka, oni su toliko detaljno iskazivali protiv Vujićevih radnji da se njihovo svjedočanstvo nalazi na čak trinaest stranica sve većeg sudskog spisa. Kako saznajemo, svjedoci su ispričali kako im je Slavenovo ‘poslovanje’ postalo sumnjivo u 2017.  te kako su tadašnji suradnici zahtijevali od njega da im predoči račune. Zanimalo ih je što je učinio s novcem doniranim za potrebe djece s autizmom. Ispričali su kako je novac iz njihove udruge Grad anđela prebacivao na udrugu Senzori. A s novcima te udruge, tvrde, mogao je raspolagati jedino Vujić. Otkrili su da nedostaje 200 tisuća kuna donacija. Od 402 tisuće kuna donacija koje su skupljene do 31. prosinca 2016. 210 tisuća kuna je otišlo nenamjenski, a njegovi sada već bivši suradnici nikad nisu saznali gdje je novac potrošen.

Priča je to koja počinje još 2015., a raspetljava se i 2016., kada je Vujić bio u središtu medijske pozornosti. Javnost je ovaj rođeni Bračanin uvjerio kako je dobrostojeći biznismen koji je prodao svu imovinu i napustio posao kako bi se posvetio brizi o djetetu, autističnom mališanu zaraznog osmijeha. Okosnica njegovog djelovanja bio je blog koji je pisao, iznoseći svoja iskustva kao roditelja djeteta s poremećajem. Oko sebe je počeo okupljati roditelje druge djece s posebnim potrebama te im nudio “terapije” koje je, prema optužnici, roditeljima naplaćivao.

Bili smo u dvorcu koji je tata Slaven planirao pretvoriti u objekt za pomoć djeci 

Tvrdio je da je za “složene terapijske postupke” potrebno izdvojiti i po nekoliko tisuća kuna. Novac je, ustvrdili su velikogorički tužitelji, koristio i za osobne potrebe, podizao ga u gotovini, kupovao različite stvari... Uz njega je na optuženičkoj klupi i Goran Gorup preko čije su tvrtke Gor Info, po optužnici, fiktivnim računima izvlačili novac namijenjen bolesnoj djeci. Gorup je njegov prijatelj i zaručnik Slavenove bivše supruge.

Na račun Senzora je sjelo 990.094,35 kuna, no novac je s računa brzo krenuo dalje jer je Vujić, uvjereni su tužitelji, na nizu maloprodajnih mjesta platio raznu robu. Ujedno je s računa za sebe podigao i gotovinu, a određeni iznos sa Senzora proslijedio je na svoja dva računa - na zaštićeni račun prebacio je 29.000 kuna, a na ovršni 10.000 kuna. Ali raspolaganju novca sa Senzora tu nije kraj jer je, iako nije smio, ovlastio za raspolaganje još dvije ženske osobe koje su plaćale robu po trgovinama i podizale gotovinu. Šteta je u tom navratu bila 400.163 kune. Prošlog ljeta se javno požalio da ga u njegovom rodnom mjestu nakon javnih optužbi mnogi ne pozdravljaju.

“Spuste pogled, misle da se ne primijeti. Primijeti se i ružno je. A zašto mi se ti ljudi, odreda braća i sestre, ne žele javiti i pozdraviti me? Zato što su stvorili svoj sud, bez da su pričali sa mnom, bez da su me pitali išta. Zanimljivo je kako su samo malobrojni primijetili da sam šutio i nisam se branio velikim riječima. Pitam se, koliko uopće poznaju svoju vjeru? Otpuštaju duge onako kako im odgovara, misleći valjda da mogu zavarati Boga?... Zanimljivo je da su nestali brojni koji su me ubijali porukama i pozivima. Neki kojima je napravljeno, Božjom milošću, puno u njihovim potrebama. Neki su zaboravili da sam stajao uz njih kad su bili vrlo sami...

To što ne branim sebe, ima sigurno svoje razloge. Branim nešto puno važnije, nešto što se gradi. Nešto što svakog dana ima svoje izazove i savladavam ih sam, u bitkama daleko od ove lažne tišine. Nemam nikakve potrebe braniti svoje ime, kad je djelo od njega puno važnije. To ne znači da ga jednom neću braniti; no to svakako neću raditi da budem priznat i nagrađen od svijeta još jednom. Danas se malo tko sjeća da sam primio nagradu Ponos Hrvatske, valjda za neka djela. Pamti se zlo, pamti se optužba, pamti se medijski linč od strane medija kojima inače ne vjerujete, ali ovome čudesno povjerovaste. Licemjerja li!...”, napisao je Vujić te se požalio da ga nitko nije ništa pitao, ali se ipak nikome iz medija ne javlja godinama.

Dioš je posebna priča

Vujić je u vrijeme svoje najveće ‘slave’ bio vrlo aktivan na Facebooku. Nakon prvih optužbi suradnika gotovo se potpuno povukao.

- Sve je to dosta opsežno, sve treba ispitati do najmanjeg detalja. Problem je što je sve što je Slaven Vujić radio izgledalo kao da se radi za dobrobit drugih, a zapravo se uzimao velik novac. Potreban je filigranski rad u ispitivanju. Vujićevi odvjetnici dali su prijedlog za isključenje javnosti uz obrazloženje da su djeca u pitanju. Oni se sad vade na to, ne žele valjda da se vidi što su sve radili. No, sutkinja je to odbila - otkrila nam je Ines Horvat Jelenić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Velikoj Gorici.

Sam dvorac Dioš posebna je priča. Jedan od najmlađih slavonskih dvoraca, građen 1904., raskošno je, ali godinama zapušteno zdanje smješteno u pitomom daruvarskom seocetu Dioš. Upravo tu je bila prva postaja našeg traganja za “tatom Slavenom”. Vujić je zgradu prozvao Dvorcem anđela u koji je želio smjestiti Grad anđela. Danas zgleda ovako.  Gornji dio zgrade koja je i dalje u vlasništvu Salezijanaca, a koji su tati Slavenu dvorac velikodušno dali na dvadeset godina čuvši njegove plemenite namjere, sada je u vrlo lošem stanju i prijeti urušavanjem. U zgradi nema nikoga, sva vrata čvrsto su zaključana, a tek uredni okoliš oko dvorca svjedoči da se njime netko ipak bavi. Prvi je to “susjed” dvorca, ljubazni Rudolf Novosel koji za “tatu Slavena” više ne želi ni čuti.

- Ja sam mu i tu pred ljudima rekao da je lažov. Radio je sve za sebe, a ne kako bi pomogao djeci i to je strašno. A ovdje ga nema već dugo. Zapravo, bio je prije dva tjedna. Ovdje su, u dvorcu, organizirali svatove za Gorupa. Nije se družio s ljudima iz sela - otkriva. Spremno nam otvara vrata oronulog dvorca, a iz njega dopire miris vlage i prašine, uobičajen u starim, neodržavanim zgradama. Obilazimo prostorije gdje se, po Vujićevim riječima, trebao nalaziti dom, vrtić i škola za djecu s posebnim potrebama. Na istočnom krilu počeli su radovi, vidi se iznutra, ali su naprasno zaustavljeni. Vidljivo je to iz ostavljenih limenki piva, nepopijenih sokova i praznih kanti za boju. Sve kao da je stalo u jednom trenutku

Lakrdija u dvorcu

- Pa on je tu radio bez ikakvih dozvola! Ja sam mu govorio da dvorac ne može obnavljati kako želi, kao i da to uopće nije prikladan prostor za boravak djece. Neke je prostorije namjeravao pregraditi takoreći “na pola prozora”, na što bi to ličilo? Govorili smo mu i da je za takvo nešto potreban golem novac. Ali, on nikoga nije slušao, a za novce je uvijek tvrdio da neće biti problem. Onda su došli konzervatori i šokirali se kad su vidjeli da sve radi bez njihovih procjena i dozvola. Smjesta su zaustavili radove i tako to, već više od godinu i pol, stoji - u dahu nam govori Novosel.

Jedini tračak života u dvorcu se sada odvija nedjeljom ujutro, kada u malenoj kapelici o kojoj brine Novosel lokalni župnik iz obližnjeg sela Končanica dolazi održati misu za malobrojnu pastvu.

- Šteta što je njemu dopao u ruke. Bila je to prekrasna zgrada, ovdje sam kao malen išao u školu (do 1957., u dvorcu se nalazila peradarska farma, a onda je dio pretvoren u školu, nap. a.) - govori Novosel. Njegovi susjedi ističu kako bi se dvorac mogao lijepo urediti, - Ovo što se dogodilo je lakrdija - kažu.

No, iz svega što Vujić objavljuje jasno je kako on ne misli tako. Štoviše, i dalje je (što je rekao i na sudu), uvjeren kako ni za što nije kriv. Početkom ove godine opet se probudio - otvorio je nekoliko Facebook profila i stranica na kojima prodaje knjige.

U travnju  2018. je otvorio tvrtku Lajko Services Ltd., čije je sjedište u čuvenoj londonskoj ulici na adresi 120 Baker Street. No čini se da tvrtka ima problema budući da u registru britanskih tvrtki stoji kako joj prijeti gašenje. Stvara li Vujić tvrtku zbog toga jer nema posla ili je pod blokadom financijskih insitucija, nije poznato.  Bavi se marketingom, napisao je i tri knjige na engleskom jeziku, a ima i klub za prodaju knjiga JoL’s Club. S pisanjem ima iskustva jer je u vrijeme dok je pomagao autističnoj djeci napisao dirljivu autobiografsku knjigu ‘Vidim te’.

Pod umjetničkim imenom Jo Lajko napisao je knjige ‘50 habits of highly susccessful authors’ (50 navika uspješnih pisaca) i ‘Reach your readers’ (Privucite svoje čitatelje), a kao Vito Baggio piše ljubavne romane. Njegov prvijenac je ‘Cloudy, obscure love’ (Tmurna, neobična ljubav), romantična priča o vezi novinara i mlade Sirijke. Danas opet ima nekoliko profila na Facebooku i jako je aktivan. Na jednom od njih se prije nekoliko dana požalio da boluje od teške apneje i da je završio u bolnici, a priložio je i svoju dramatičnu sliku s maskom za disanje. Stanje mu je, tvrdi, vrlo teško, a kući je pušten ponajviše jer ‘mora brinuti o svom bolesnom ocu’. Požalio se da su tri sata spavanja u noći za njega dobitak. 14. listopada je svoje pratitelje obavijestio da će uskoro opet živjeti u dvorcu. Planira da mu 2020. Dioš postane stalno prebivalište.

“Moja misija broj 1 je izgradnja Grada anđela za mojeg sina i njegove prijatelje. To je sada moj život. Dvorac ću pretvoriti u ogromno igralište za male anđele, a selo ću pretvoriti u Grad... Veliki planovi? Da, planiram veliki život. Iduće proljeće tamo će biti susret pisaca! Radit ćemo događanja u dvorcu, imati veliku knjižnicu...”, piše Slaven. Iako se žali na bolest, rekao je da se vraća MMA treninzima jer mora biti u dobroj formi za sve svoje planove. Vujić je pokrenuo i stranicu ‘Rebellious Dad’ (Otac buntovnik) na kojoj, kako piše, želi progovarati o ‘korumpiranoj Vladi, nedostatku socijalne skrbi, lošim procedurama oko posvajanja djeteta’. “Naš zdravstveni sustav je talac farmaceutske industrije”, govori on. Ima i brend ‘Crazy Influencer’ , a svoj zadatak je opisao kao ‘pomaganje profesionalcima da stvore brendove preko društvenih mreža i blogova’. “Vidim da ljudi ozbiljno podcjenjuju moć ludila”, napisao je na svom Facebooku.

Bez odgovora

Mnogi ga, unatoč svim optužbama, i dalje vjerno prate. Na društvenim mrežama pišu mu poruke podrške, dive se njegovoj ljubavi prema bolesnoj djeci, cijene njegovu pobožnost. Ima i onih koji, tu i tamo, na nekoj od njegovih brojnih stranica ostave kakav “loš” komentar, ili mu u inbox postave kakvo “zločesto” pitanje. Takvi su promptno blokirani, baš poput novinara koji mu također nisu među dražim ljudima na svijetu. U to su se uvjerili i reporteri Nedjeljnog, bezuspješno pokušavajući dobiti razgovor s njime. Poslali smo mu mail na adresu koju je naveo kao onu na koju mu treba slati mailove za “rezervaciju smještaja” u Domu anđela, u Igrišću nedaleko Zagreba. Nije odgovorio. Kontaktirali smo ga putem društvenih mreža. Nije se javio.

Zvali smo njegovog odvjetnika Davora Marčeca, koji mu je, kako nam je rekao, dodijeljen po službenoj dužnosti. I on mu je prenio poruku da smo zainteresirani za razgovor, no Vujić nije uzvratio. Zvali smo i odvjetnicu suoptuženog Gorupa, ni on nije za razgovor. Otišli smo, naposljetku, i u Igrišće, u Dom anđela. Ni tamo ga nismo zatekli. Tek stariju gospođu koja je tvrdila da mu je majka i da ga nema kod kuće. Uokolo nije bilo bolesne djece, nije bilo roditelja kojima treba pomoć, tek ta žena.Zamoljeni smo da odmah napustimo posjed. Slavenu Vujiću prijeti i do pet godina iza rešetaka, a optužbe će morati negirati već na idućem ročištu u prosincu.