Hrvoje Krmelić je stand up komičar koji, za razliku od većine svojih kolega, na nastupima ne priča baš često o muško-ženskim odnosima.

- Nisam neki ekspert za žene, jer žene nisu moj tip. Problem je doslovno u tome što nisu tip - kaže Hrvoje, prvi deklarirani gay muškarac na hrvatskoj stand up sceni.

- Kada kažem da žene nisu moj tip, svi se nasmiju. Osim ako nastupam u Imotskom - slikovito objašnjava kakva je recepcija njegovih šala.

Inače fotograf i grafički dizajner, ovaj je 27-godišnjak novu karijeru, onu na pozornici, počeo prije otprilike dvije godine. Nakon pet godina veze, ostavio ga je dečko. Preko noći je ostao sam, što mu je oduvijek bio veliki strah, no, s druge je strane došao do točke koja brojnim kreativcima bude najbolja odskočna daska – one u kojoj nema što izgubiti.

- Nakon nekih pola godine od prekida sam se donekle oporavio, pa sam otišao u Studio smijeha. Slušao sam Marinu Orsag i njezinu “Šarenu ovcu”. U pauzama od točaka su tamo uvijek takozvane župne obavijesti, na kojima sam čuo za “open mic” večeri. Imao sam previše toga za reći bivšem, a nisam imao kome. U dva tjedna sam napisao svoj prvi tekst, otišao na “open mic” i pobijedio – prisjeća se, dodajući da je njegov prvi nastup bio “posvećen” upravo bivšem dečku. - Odlučio sam sve što imam reći publici. Direktno, ma nisam cenzurirao čak ni ime - kaže.

Ostatak je povijest, nakon prve je pobjede na “open micu”, došao je i na drugi, pa nastavio surađivati s ekipom iz Studija smijeha. 15. studenog s kolegama ima i premijeru novog programa “Atipični”. - Nastupa cijela nova generacija komičara. Tu su, uz mene, kolege Admir Šećkanović, Nikola Jovović, Vanja Perić i Dragitza Raštegorac Grubišić. Svi smo vrlo specifični karakteri. Različitih smo seksualnosti, nacionalnosti i religije. To će biti večer u kojoj nitko nije “white straight male” - najavljuje Hrvoje.

Većina njegovih fora je, kaže, zasnovana upravo na činjenici da je gay.

Zabavan fijasko

Kolege Marina Orsag i Marko Dejanović su mi pokazali da je stand up platforma na kojoj ljudima možeš promijeniti mišljenje o nekim stvarima. Šalimo se da sam ja u kategoriji gejeva “nikad ne bih rekla”. Dođem na stage, bacim nekoliko fora, pa tek onda kažem da sam gay. Neki su super s tim, neki manje, ali nebitno - već su se smijali na tri fore, pa im je sada kasno za promijeniti mišljenje o meni. Ako mogu s nastupa barem jednu osobu poslati doma s promijenjenom percepcijom o gay populaciji, napravio sam što sam htio - kaže Hrvoje.

Rijetko se, kaže, gotovo nikada, susretao s predrasudama na svojim nastupima. - U comedy klubove i na takve nastupe dolaze ljudi koji i kuže đir. Ne volim ulaziti u politiku, no to su većinom liberali, ljevičari. Desničari teško da će doći na komediju. Oni se možda stvore ako se radi o nekom lokalnom festivalu pa slučajno naiđu. No, publika je većinom otvorena – priča, pa navodi i primjer kolege Marka Dejanovića, kojem je jednom prilikom u jednom manjem mjestu otkazan nastup radi protesta tamošnjeg župnika.

I sam je imao jedan “fijasko, ali zabavan fijasko”. - Bio sam na VeGe festu u Velikoj Gorici, na kojem je bio i stand up. Pozornica je bila usred parka u kojem su mame s djecom u kolicima. Ništa od fora nije prošlo. Meni religija nije primarni fokus, ali imam nekoliko fora na tu temu. Nisu prebrutalne. U jednom trenutku sam na nastupu rekao da je Isus umro, pa su mi zazvonila crkvena zvona i ministranti počeli izlaziti iz crkve. A ja sam u takvom ambijentu trebao završiti svoju foru. Nije bilo lako, a sve je dodatno začinila žena koja je došla biciklom i počela zvoniti zvonom od bicikla jer previše prostačimo - prisjeća se uz smijeh.

“Outanje”

No, ima, naravno, i situacija u kojima se iznenadio suprotnim reakcijama. S Goranom Vinčićem išao je na turneju po Srbiji.

- Nakon 15 minuta mojih gay fora se žena od 70 godina došla slikati sa mnom. Nije mi bilo jasno. Em sam Hrvoje, em sam Hrvat, em peder. Po svemu bi me trebala mrziti - no baš sam joj se svidio - kaže.

“Outanje” na pozornici Hrvoju očito nije problem, a, kaže, svoju je seksualnu orijentaciju lako priznao i obitelji. - Dio u kojem sam rekao drugima da sam gay mi je zapravo bio najlakši od svega. Nije teško outati se drugima, nego sebi. Prvo misliš da je to faza, mrziš sebe, mrziš sve oko sebe. No, s vremenom se pomiriš sa svime. Koga briga što drugi misle ako si ti u redu sa sobom. Mama mi je punkerica, vodila me na Hladno pivo kad sam imao valjda dvije godine. Tako da, njoj je to sve bilo sasvim u redu.

Stari je također ok, ali ne zna pričati o tome. Dolazi na premijeru 15.11., tako da bih ga trebao upozoriti na fore. Ali, generalno, cijela je familija uz mene. Prijatelji su također sve prihvatili. Kada su se počeli šaliti na moj račun, znao sam da je to to, da im je svejedno što sam gay. Prije nego što bih išao na dejt su u grupni inbox slali poruke tipa “trebamo li ti prirediti jastučić na kojem ćeš sjediti sutra?”. Stvarno nisam imao negativnih iskustava, za razliku od brojnih drugih ljudi - kaže.

Teže od njegovih prijatelja i obitelji s činjenicom da je gay se nose djevojke u noćnim klubovima. Vjerojatno upravo zbog toga što Hrvoje pripada u kategoriju “nikad ne bih rekla”. - Cure mi se upucavaju. To mi, iskreno, diže ego, bude mi drago. Mislim da je i njima sasvim u redu kad ih odbijem objašnjenjem da igram za drugi tim. Ok, ne skuže sve što sam htio reći. Neke bi mi na to rekle: “Aha, nogometaš si?”. Na to bih ja odgovorio: “Ma ne, nego peder. Igram za NK Duga” - smije se.

Iako je njegova stand up karijera krenula iz ljubavne drame, donijela mu je i novu vezu. Najdraži nastup mu je onaj na kojem je upoznao sadašnjeg dečka. - Tada sam u KSET-u imao prvi full set, koji je trajao pola sata. Nakon toga smo zarundali, pa mi je prišao današnji dečko, student FER-a koji je volontirao u KSET-u. Zaustavio me i rekao mi da mu se full sviđam, a meni je to zvučalo kao “stand up ti je super”, pa sam samo rekao hvala. A on je nastavio, “ma ne, ne, super ti je stand up, ali full mi se sviđaš, kao baš ti”. Zvao me na kavu, a ja sam, zbog onih rundi, rekao ne. On se već gotovo okrenuo, a ja sam tek onda uspio reći da ne pijem kavu, ali da možemo popiti nešto drugo – prisjeća se.

Poziv na kavu

Za KSET veže još jednu gorko-slatku uspomenu. - Bivši zbog kojeg je sve počelo igra Tekken na turnirima u KSETU. To je valjda jedino što radi. Imao je natjecanje dan prije mog nastupa, pa su po prostoru bili moji veliki plakati – navodi primjer u kojem je karma odradila svoje.

Kada se priča o gay populaciji u Hrvatskoj općenito, Hrvoje kaže da misli da je situacija, barem u većim gradovima, prilično solidna, nema velikih predrasuda. Ipak, smatra da bi stvari mogle biti bolje u načinu na koji se sistem odnosi prema LGBT zajednici. - Volio bih da, ako se ženimo, nismo združena zajednica, nego pravi brak, iako meni osobno institucija braka i nije toliko bitna. No, jako želim imati klinca, svoju obitelj s bar jednim djetetom.

Volio bih posvojiti nezvezano za to što sam gay. Ovaj je svijet malo ružan, pa ne bih nikoga volio sam dovesti na njega. Ali volio bih nekome od djece koja su već tu i kojima nije dobro učiniti život ljepšim – tumači, pa dodaje da su procedure za posvojenje suludo komplicirane i za heteroseksualce.

Depresivac

Osim što nastupa kao komičar, Hrvoje se i dalje bavi grafičkim dizajnom i fotografijom. Nije dobar s autoritetima, pa freelancea. Prijavljuje se na razne natječaje za dizajnerska rješenja, no to je, kaže, korporativni dio posla. - Najviše uživam u dizajnovima koje sam radim. Obožavam Marvel stripove i glazbu, pa mi je to često inspiracija. Stil mi je malo dječji, slatki. Napravim, na primjer, minijaturnog, slatkog Deadpoola, stavim ga na Red Bubble ili neku drugu stranicu pa ga netko otkupi za majice, šalice ili što god. Tu je puno manja zarada, no to mi je draži dio posla. Nije zadatak, nego radim ono što mi padne na pamet – objašnjava nam.

Piše i kratke priče koje je, za sada, pročitala samo njegova mama. - Volim Edgara Allana Poea, Kafku, te mračnije pisce. Izvan stand upa sam depresivac, moje priče nisu smiješne i zabavne, nego su proizašle iz ultra negativnih događaja. Na stand upu sve situacije okrenem na smijeh, a u pričama je stvarna verzija događaja, ona brutalnija. Volio bih u budućnosti izdati zbirku – zaključuje.