U trenutku kad razgovaramo sa Zdenkom Bašićem, on iz svojeg doma u zagrebačkim Gajnicama žuri na sastanak u Galeriju Kranjčar koja se ponudila da će udomiti njegove snjegoviće.

Udomiti su ih i izložiti poželjeli i iz Društva arhitekata Zagreb, zvali su i iz Premanture, da bi ih postavili na rt Kamenjak. Nije još odlučeno gdje će naposljetku završiti, trenutačno se nalaze u podrumskim prostorijama Muzeja Turopolje, muzeja pred kojim su do nekog dana stajali vani. Danas, kaže nam Bašić, odlazi u ovaj muzej pripovijedati priče djeci o Perunu Božiću, usput će “zajedno posjetiti i ove snjegoviće, i odnijeti im i kekse”.

Podsjetimo, šest Bašićevih snjegovića od stiropora visokih oko tri metra u Velikoj Gorici uklonili su jer su se neki prolaznici žalili da “vrijeđaju vjerske osjećaje, štuju lažne bogove, i pritom još izgledaju zastrašujuće”. Kako govori ovaj poznati umjetnik, “Iz Muzeja su nakon pritužbi nekih građana dobili nalog od gradonačelnika da snjegoviće moraju ukloniti iz dvorišta”. Priča se toliko razvila, među ostalim, i po društvenim mrežama, neki su ga pitali i je li to marketinški trik. Međutim, trik nije.

Povijest tumači da je Božić nastao na temelju običaja koji se zvao dan rođenja Sunca, a koji se slavio 25. prosinca. I priča se o Perunu Božiću, nastavlja Bašić, temelji na “etnološkim vjerovanjima i običajima, na kulturnoj baštini ove zemlje. Uostalom, kako govori ovaj umjetnik koji niz godina uspješno surađuje s Muzejem Turopolja, “sličan je postav, koji se temelji na priči oko Perun Božića, bio i prošle godine”. Što je bilo u dvorištu prošle godine? “U dvorištu ništa, na ulazu u muzej su bili anđeli, izrađeni od kartona”.

Bakine priče

Razgovaramo i o apsurdu čitave situacije, “djeca su ugledala snjegoviće nakon što su se vraćala iz shopping centara, gdje je sve puno napuhanaca, Djedova Mrazova i Snjegovića, pa su ih uvrijedili ovi koji se ne smiju na pravi način”.

Zdenko Bašić i sam je otac jednog prekrasnog dječaka. Kako je Bašić odrastao uz priče svojih baka, tako i njegov sin danas odrasta uz priče koje mu pripovijeda njegov otac. No, dječjim se pričama danas drugačije pristupa nego što se pristupalo nekoć. Kako kaže Bašić: “Nažalost, danas smo sveli djecu na priče u kojima se ništa loše ne događa, sve je sterilizirano, nema lošeg kraja. I onda ih dočeka stvarni svijet”. Valja se s tim složiti, no djeca, doduše, u prvom osnovne čitaju za lektiru ‘Djevojčice sa šibicama’. “Naravno, treba uvijek paziti da priče ne budu prerano ispričane. No, to su sve priče koje bi djecu trebale potaknuti na razmišljanje, na razgovor o svemu s roditeljima, kroz te se razgovore i očituje svjetonazor roditelja koji žele podijeliti s djecom”.

U više smo navrata s Bašićem razgovarali o njegovom djetinjstvu koje je utjecalo na ono čime se danas bavi, o njegove dvije bake i jednoj prabaki koje su mu kao djetetu pričale razne legende. Priče su bile toliko stvarne da mu nije padalo napamet da mogu biti izmišljene, taj se svijet pojavljivao u svakom kutku Samobora, Gajnica i Podsuseda gdje se kao dijete igrao. Kasnije ih je ovjekovječio, prvo u poznatoj slikovnici “Sjeverozapadni vjetar: O vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do Samoborskog kraja.

Kako govori, dalje, naš sugovornik: ‘Jedna od posljednjih rečenica moje bake, koja je nedavno preminula, bila je kaj je suđeno, nije izgubljeno, a to inače izgovara Vila Suđenica’. U njegovim se, nimalo, umivenim slikovnicama, mogu pronaći i mraki, bića koja su se mogla uvući i uhvatiti čovjeku pod leđa, pa pobolijeva (posebnu moć imaju nad djecom pa po noći maloj djeci nije bilo dozvoljeno igrati se vani), mračnak koji hoda po noći i ulazi u san, nekadašnji lovci jagari ukleti i osuđeni lutaju šumama, dok uđenice stoje kraj postelje novorođenčeta i raspleću niti sudbine: svaka govori priču djetetova života od trena njegova rođenja pa do kraja, nevidinčiće viđaju samo ljudi koji su rođeni u određeni sat, bijeli su, svijetli, u klupku, plaču i jadaju se svakom tko ih ima priliku ugledati...

Perun fest

U Muzeju Turopolja, podsjetimo, na temelju legendi ovog kraja, pak, Zdenko Bašić osmislio je kostimirani Perun Božić, koji se mogao pogledati za Adventa i prošle godine, i bio je jako popularan. Prošle smo godine radili intervju povodom upravo ovog Adventa, i tada nam je za Jutarnji list ispričao da je jako zadovoljan suradnjom s Muzejom Turopolja: “Sve se naslonilo na manifestaciju Perun fest - festival mitova, legendi i zaboravljenih priča koja se već sada nekoliko godina dešava početkom ljeta.

U suradnji s muzejom i timom s kojim surađujem postavili smo adventsku priču, kroz koju smo se željeli prisjetiti božićnih običaja, priča i vjerovanja kojih su se sjećale naše bake i djedovi. I sve to i vizualno predstaviti, tako da se moglo vidjeti kako se unosio Badnjak u kuću, dok je u velikoj dvorani bio je postavljen veliki banket Grudena. Uz to smo predstavili i izložbu Zaboravljenog adventa, gdje je svaki dan do Božića bio predstavljen s nekim likom iz hrvatske nematerijalne baštine.

Od onih poznatih, kao što je Krampus, Nikola i Lucija, do onih nekih sada već potpuno zaboravljenih, kao što su Vedi, Posvečkari, Runješ, Baukači… i još puno njih”. U suradnji s ovim muzejem radio je i na slikovnici o Mogutima, bićima koja žive u Turopoljskim hrastovima koja se prema legendama bili zaštitnici cijelog Turopolja. “Kroz priču i ilustracije pokušali smo obuhvatiti ne samo nematerijalnu baštinu tog kraja, nego i materijalnu. Crkvice, kapelice i kurije koje su još nekim čudom opstale da današnjih dana sakrivene u ovim modernim betonizacijama”. S njim su u timu radile i Ivana Bilić, Tatjana Štasni, Staša Sahman i Tihana Ostreš.

Zdenko Bašić, podsjetimo, autor je dokumentarca “Sjeverozapadni vjetar – između legende i stvarnosti”, spota “Gospodar prstenova” za 2Cellos, dobitnik je tri nagrade Kiklop, više nagrada Grigor Vitez, dva puta je dobio i nagradu Porin za najbolje režirani spot, prvi je bio za Gibonnijevu pjesmu “Žeđam”. Dobio je, potom, i Grand prix na Danima hrvatskog filma za svoj film “Guliver”, upisan je prije sedam godina na listu IBBYa - Međunarodnog vijeća za dječju knjigu. Slikovnice radi za nekoliko međunarodnih izdavača među kojima su najpoznatiji britanski Carlton te američki izdavač Running Press Kids.

“Moguće je da sam pogriješila”, kaže ravnateljica muzeja