Tko zna? Možda su se nekada negdje i prije susreli, očešali jedno o drugo u prolazu na nekoj od zagrebačkih ulica ili u nekom kafiću, uredno se ispričali i nastavili svatko svojim putem. Njoj se možda nije svidjela njegova frizura, a on je mislima bio negdje dalje, tražeći smisao u onome što radi levitirajući po nogometnim travnjacima Zagreba između Lokomotive, Lučkog i Kustošije. No, sudbina je htjela da im se dogodi taj malonogometni turnir u zimu 2017. godine u Križevcima i da nogometni gen koji oboje u sebi nose ima i presudan utjecaj na njihov privatni život.

Neće reći da je to bila ljubav na prvi pogled, ali na drugi... E, to već da. I tako su danas Monika Conjar, nogometašica ŽNK Osijek, i Kristijan Lovrić, nogometaš HNK Gorica, najpoznatiji hrvatski nogometni ljubavni par. Zapravo se ne sjećamo da je na hrvatskom nogometnom nebu na ovako visokoj razini do sada i bilo parova poput njih. Dodamo li tome da oboje igraju značajne uloge u svojim klubovima, da je Monika i hrvatska reprezentativka, a da se Kristijan svojim izvedbama prometnuo u jednu od najboljih figura HNL-a koja plijeni pozornost i većih i jačih klubova, pa samim time i potiho kuca na vrata ‘vatrenih’, jasno je da imamo priču vrijednu medijske pozornosti.

Posljednjih dana pak to je još i jače izraženo. Osobito nakon prošlog vikenda. Tada je, naime, Monika u ‘bijelo-plavom’ dresu ŽNK Osijek sjajnim pogotkom riješila mega derbi hrvatskog nogometnog prvenstva protiv svoje dojučerašnje momčadi i aktualnih prvakinja ŽNK Split i time titulu jesenskog prvaka vratila na osječku Mačkamamu. No, još je upečatljiviji bio trenutak nakon postignutog gola. Potrčala je, naime, prema željeznoj ogradi pokraj igrališta i skočila u zagrljaj Kristijanu, koji se iz Velike Gorice zaputio u Osijek kako bi unatoč velikoj hladnoći i gustoj magli bio podrška svojoj dragoj.

- Kad god nam obaveze dopuste, idemo na utakmice gledati jedno drugo. Ma, da su sjekire padale, bio bih te nedjelje u Osijeku, pa čak i da nije bio derbi - istaknuo je Lovrić, čije nam je riječi potvrdila i Monika još i prije početka ovog razgovora kada smo je pitali u koje vrijeme je najbolje da se čujemo, odnosno kada će biti zajedno.

- Evo odmah sada. Mi smo uvijek zajedno. Osim kada smo na treningu ili na toaletu - nasmijala se simpatična 24-godišnja Zagrepčanka, koja je sreću u ljubavi i životu pronašla sa svojim vršnjakom rođenim u Ogulinu.

- A spojili nas Križevci! Život baš piše romane - dometnula je Monika, koja je u nogometu od malih nogu, za što je najviše kriv njezin tata, bivši nogometaš.

- Teško je to objasniti mnogima. To je jednostavno ljubav koja ne može proći - koncizno je i pjesnički poručila zašto baš nogomet. A, da nije pogriješila, uvjerava se svakodnevno, odnosno svaki put kada pogleda u Kristijana. Jer, ipak ih je nogomet spojio.

Sudbonosni Križevci

- Na taj turnir u Križevcima zapravo sam došla sasvim slučajno. Iz drugog puta. Naime, voditelj ekipe Big Bang zvao me da se pridružim njegovoj muškoj ekipi, ali sam ga odbila, no nakon nekoliko dana, kada me opet pitao, pristala sam. Došli smo do četvrtfinala, gdje nas je čekao SuperSport Casino u kojem je igrao Kristijan, za kojega tada nisam ni znala. Oni su prošli na penale, ali je on promašio - smije se Monika, dok Kristijan upada.

- Namjerno. Htio sam im pomoći - dodao je.

Tada su se upoznali, ali je na tome i ostalo još nekoliko mjeseci. A, onda je Kristijan skupio hrabrost i javio se Moniki preko Instagrama u vrijeme kada je ona bila na pripremama A reprezentacije Hrvatske. Dogovorili su spoj u Zagrebu nakon što se ona vrati i tako je počelo. Prvo bilijar, pa kava... I rodila se ljubav. Big Bang je učinio svoje.

- Odlazak na taj turnir najbolja mi je životna odluka do sada. Tamo sam upoznala svog sudbonosnog zaručnika i budućeg supruga. Vjenčanje planiramo sljedeće godine u ovo doba - najavila je ljepša polovica ovog atraktivnog para, koju je Kristijan zaprosio ljetos na jahti negdje na Jadranskom moru. Inače, njegova je ekipa osvojila onaj turnir u Križevcima.

Uglavnom, otkako su se spojili, ljubav je sve jača, o čemu svjedoče i četiri tetovaže na Kristijanovu tijelu. Na dvjema je Monikin lik, na trećoj njezini inicijali s datumom rođenja, a na četvrtoj stih iz pjesme grupe Dalmatino “Jedina ljubav”, uz koju žele otvoriti ples na vjenčanju. Monika se pak grozi tetoviranja, ali Kristijana nosi u srcu. Kao i on nju. Koliko im znači da su što je moguće više zajedno, potvrđuje i to što je Monika ljetos napustila ŽNK Split s kojima je prošle sezone prekinula dugogodišnju dominaciju ŽNK Osijek u našem nogometu.

- Uprava ŽNK Split odlučila je dodatno pojačati i profesionalizirati rad, pa su od nas četiri igračice koje smo putovale na utakmice iz Zagreba tražili da se za stalno preselimo u Split. Meni je to zbog Kristijana bilo neprihvatljivo, oni su to razumjeli i razišli smo se. Iz Splita nosim predivne uspomene i dandanas sam s njima u odličnim odnosima, ali u ovom slučaju Kristijan mi je bio prioritet. Tada su mi se javili ljudi iz Osijeka, koji su pristali na to da sam preko tjedna u Zagrebu i da dolazim samo na utakmice. Tu bih posebno zahvalila i svom bivšem klubu Agram, s kojima svakodnevno treniram i održavam formu - istaknula je Monika, koja se sada nada da će s novim klubom i suigračicama vratiti titulu u Osijek.

- Bit će gusto, jer Split ima odličnu ekipu. Sada smo ih pobijedili, igrom slučaja mojim golom, iako bi možda najrealnije bilo da je ostalo neriješeno. No, ja ću dati sve od sebe da Osijek opet bude prvak - naglasila je Monika, dok Kristijan s Goricom bije neke druge bitke.

Idemo u Europu

- Mi nismo u borbi za titulu prvaka, ali jesmo za Europu i nadam se da ćemo ove sezone učiniti taj iskorak, što bi za Goricu bio strašan pothvat. Imamo odličnu momčad, sjajnog trenera, upravu... Sve je vrhunski posloženo i imamo se pravo nadati lijepim vijestima na kraju sezone - istaknuo je Kristijan, a nas je zanimalo kako se osjećaju kada su na terenu, a znaju da ga ono drugo gleda sa strane.

- Iskreno, meni je lakše igrati kada me Kristijan ne gleda. Tada sam opuštenija. Kad je on na utakmici, puno je veća napetost i trema, jer se želim još više dokazati pa onda znam i griješiti - istaknula je Monika, dok Kristijan s time nema problema. Njemu je Monikin dolazak na utakmicu dodatna motivacija.

- To je i logično, jer ona nosi velike zasluge za razvoj moje nogometne karijere. Prije nje bio sam nekako samozatajan, s manjkom samopouzdanja i vjere u sebe, a ona je sve to probudila i razigrala u meni. Neizmjerno sam joj zahvalan na tome, ali i to je pokazatelj da smo srodne duše - kazao je nogometaš Gorice i dodao da kada su zajedno najmanje gledaju nogomet, a pogotovo ne analiziraju svoje igre. Tada se posvete gledanju filmova, a kako Kristijan preferira SF i horore, a Monika romantiku, onda se nađu na zlatnoj sredini i pogledaju komediju.

Zanimljivo, oboje igraju na istoj poziciji - lijevo krilo. Doduše, Monika tek unazad tri godine, jer je sve do tada igrala čistu špicu, a onda su je u reprezentaciji prebacili na krilo i tu je i ostala čak i u klupskom nogometu. Kristijan je, kaže, u djetinjstvu igrao desnog beka.

- To je bilo još u rodnom Ogulinu. No, tada su skužili da sam opasniji za svoj gol pa su me prebacili naprijed - smije se.

Monika je temperamentnija, a to posebno dolazi do izražaja kada dođe na Kristijanovu utakmicu i kada sluša komentare gledatelja sa strane.

- Ne podnosim kada ljudi pričaju o nečemu o čemu nemaju pojma, a pogotovo ako su i zločesti. Baš se sjećam jedne utakmice protiv Lokomotive, kada je neki lik koji je zaposlen u Lokomotivi cijelu utakmicu nešto pričao, prigovarao, govorio ružno o Gorici i njenim igračima. Šutjela sam i trpjela sve dok nakon Kristijanovog ‘slobodnjaka’ i pogođene grede nije rekao:

“Zato smo te i otjerali iz Lokomotive” Tada sam poludjela i okrenula se prema njemu te mu kazala da začepi, jer nam svima na tribini ide na živce. Uf, baš sam bila ljuta - prisjetila se Monika, a sličnu je situaciju imao i Kristijan na utakmici nogometašica Osijeka i Neretve, kada je jedan osječki ‘kibic’ rogoborio protiv ženskog nogometa govoreći da to nije sport za žene, da se ostave toga, da su debele, da ne mogu trčati... Monika si je u jednom trenutku dala predug for i nije uspjela završiti akciju, a on je prigovorio: “Nemaš pojma!”

- Tada sam mu rekao da malo pripazi što priča, jer možda tu ima i ljudi koji su na neki način povezani s igračicama na terenu. On mi je naprasito odgovorio nešto u stilu što ja hoću, što se bunim, a onda mu je netko rekao da sam je njezin dečko i da igram za Goricu pa je poslije došao do mene i ispričao se. Srećom, takve neugodne situacije su rijetkost, ali nipošto nisu lijepe - kazao je Kristijan, kojemu su ‘slobodnjaci’ postali zaštitni znak, kao i dribling u desnu stranu pa udarac na gol.

- Oduvijek sam volio pucati na gol iz daljine i ostajao poslije treninga vježbati, gađati rašlje... Što se tiče driblinga, tu dosta promatram kretnje obrambenog igrača i pokušavam ga uhvatiti na ‘krivoj nozi’. To mora biti brzo i eksplozivno, a i to puno vježbam. Inače, kada govorimo o toj brzini i činjenici da većina nas zna u koju stranu driblaju Messi ili Ronaldo, pa im to opet u većini slučajeva prolazi, rekao bih da je velika razlika kada se to gleda na TV-u i uživo. U to sam se uvjerio kada sam prvi put igrao protiv Olma.

Čuo sam da je jako brz i eksplozivan s loptom, no tek kada smo se našli na terenu, vidio sam razmjere toga. To je čudesno - istaknuo je nogometaš Gorice, koji je ove jeseni ‘vruća priča’ HNL-a. Ljetos mu je bio u igri transfer u Tursku, sada ga se pak dovodi u vezu s Dinamom i Hajdukom, a vjerojatno ni u Osijeku ne bi imali ništa protiv da i Kristijan poput Monike odjene ‘bijelo-plavi’ dres. Kakav je njegov plan, pitamo ga.

- Moj jedini plan je da budem zdrav - kratko će.

- Transfer će se dogoditi prije ili kasnije, ali samo ako bude zdravlja, ako ja budem dobro igrao, ako se budem profesionalno odnosio prema svojim obavezama. Tada će sve sjesti na svoje mjesto. Ne opterećujem se time, pogotovo jer sam i u Gorici zadovoljan. Naravno da svi sanjamo neku veliku karijeru, ali na to utječu brojni faktori i ako se oni kvalitetno poslože, onda je sve moguće. Znam samo da nastojim i dalje biti normalan dečko kakav sam bio i do sada. Nisam ni Messi ni Ronaldo niti ću to ikada biti - istaknuo je Kristijan, kojega smo pitali i što bi rekao nekome prije tri godine da mu je najavio kako će danas biti na ovim razinama.

- Poslao bih ga u Vrapče, ali ne u nogometni klub u kojem je Monika počela karijeru, nego preko puta igrališta. Šalim se, naravno, ali istina je da tada nisam bio ni blizu svojih sadašnjih igara, a sve to koincidira s ulaskom Monike u moj život - ponovno je Kristijan istaknuo ulogu zaručnice u svojoj karijeri. No, Monika mu je u život unijela još jednu novost.

- S obzirom na to da sam profesionalna frizerka i da radim u salonu svoje majke, još na prvom susretu pitala sam ga kakva mu je to frizura, a nakon mjesec dana veze prvi sam ga put ošišala - nasmijala se nogometašica Osijeka.

Zanimljive je pak konverzacije Kristijan imao s navijačima Osijeka i Hajduka ove jeseni nakon utakmica Gorice s ova dva kluba. Tada su ga i iz Kohorte i iz Torcide zvali da dođe u njihov klub.

- Kada te navijači protivničkog kluba pozdrave pljeskom i požele da zaigraš za taj klub, dobiješ potvrdu da je to što radiš vrijedno - ostao je u diplomatskim vodama Lovrić, kojega Monika pak šije po broju reprezentativnih nastupa. U ‘vatrenom’ dresu upisala je 33 nastupa i zabila pet golova. Inače, bila je i kapetan reprezentacije u mlađim dobnim skupinama. No, Monika je u ovom slučaju iskrena.

Ronaldinho je broj 1

- Mislim da se to ne može uspoređivati. Ali, Kristijana prije ili kasnije vidim u reprezentaciji, iako je konkurencija na njegovoj poziciji strašna, no mislim da bi se, ako ovako nastavi, uskoro mogao naći na širem popisu. Rekla bih i da bi sigurno već tamo bio da je igrač Dinama ili Hajduka - smatra nogometašica Osijeka. No, zato njih dvoje može birati klubove kada se sučele pred TV ekranom za FIFA-om ili PES-om.

- Inzistiram da češće igramo PES, jer sam u tome bolja od njega. On je jači u FIFA-i. Inače, ja uvijek biram PSG zbog Neymara, kojega obožavam kao igrača - iako voli pasti, ali treba i to znati ha, ha, ha... No, osobno mi je broj 1 Ronaldinho. Zašto? Zato što nikada nije skidao osmijeh s lica. Uvijek nasmijan nogometni genij - iznijela je svoje preferencije Monika, dok je Kristijan u drugom filmu.

- Meni je na prvom mjestu Liverpool, a nakon njih Barcelona. Naravno, zbog Messija, kojemu više ne bi trebalo davati Zlatnu loptu, nego izmisliti neku, što ja znam, Mjesečevu loptu i time zaključiti priču o najboljem ikada - poručio je Kristijan, koji ipak ima jedan drugi uzor. - To je Ivan Perišić. Zbog Perišića i nosim broj 44 na dresu - kazao je Lovrić, koji je u djetinjstvu bio rukometni vratar u Ogulinu. Luku Cindrića nije sreo na terenu.

- Kada je on došao na rukomet, ja sam otišao na nogomet, tako da su nam se tu putevi mimoišli, ali s Lukom imam super odnos. To je velik čovjek, ponos Hrvatske -  kaže za kraj Kristijan.