Nepunih šest godina nakon što je Jutarnji objavio priču talijanskog kapetana duge plovidbe Marija Percoca (41) kojemu je bivša partnerica iz okolice Siska onemogućavala posjete sinu pritom ga lažno prijavljujući za obiteljsko nasilje, Općinski sud je presudio da kapetanova bivša žena mora snositi posljedice.

Ivanićgradski sud je zaključio da je Sandra Z. nakon razvoda svojim postupcima zlostavljala, uznemiravala i ponižavala Percoca te da s time mora prestati, ali i da mu mora platiti 89.000 kuna s kamatama zbog povrede dostojanstva, ugleda, duševnog zdravlja te ugroze slobode.

Optužbe

Kako je kapetan Percoca tada ispričao za Jutarnji, Siščanka mu je srce osvojila prije 12 godina na plutajućem hotelu dok su bili u New Orleansu gdje je ona radila u gift-shopu. Sudbonosno da izrekli su 2008. u Zagrebu. Ubrzo su postali i roditelji, no umjesto slatkih roditeljskih briga, kapetan je s njom proživio pakao.

Pod izlikom da u Hrvatsku ide srediti jeftinije zube, Sandra je s dvomjesečnim sinčićem odlučila trajno nestati iz kapetanova života. Svaki njegov pokušaj da vidi sina, unatoč sudskoj odluci da na to ima pravo određenih dana u mjesecu, nakon prevaljenih 2000 kilometara završavao je njegovim pritvaranjem zbog lažnih optužbi.

- Do sada me pet puta prijavila policiji zbog čega sam tri puta završio u pritvoru. Od svega imam ozbiljnih zdravstvenih problema i pod nadzorom sam liječnika. Sandra je odlučila ugroziti moj ugled i reputaciju, a od boravka u zatvoru osjećam strah, imam napadaje panike s klaustrofobijom... I to me sputava u obavljanju posla, a kapetan sam po struci te odgovoran za 5000 ljudskih života na brodu.

Sve poriče

Da bih mogao uredno obavljati posao, potrebna je koncentracija i općenito dobro zdravstveno stanje - ustvrdio je Percoco kojem se, otkriva, zdravlje narušilo pa zbog nemogućnosti usredotočivanja na posao, nije radio godinu dana.

Percoco je institucijama priznao da nakon objave članka u Jutarnjem konačno uspijeva vidjeti svjetlo na kraju tunela. Prokazana kapetanova supruga je, pak, ustvrdila da Percoco nije postupao u skladu s presudom o posjetima te da je “promijenio ponašanje nakon što je podigla tužbu za povećanje alimentacije pa je prestao raditi kako bi pokazao da nema primanja”.

- Nisam ga psihički ni fizički uznemiravala, već je bilo suprotno. On je mene vrijeđao i prijetio mi. Sve je kulminiralo fizičkim napadom kad me udario pred djetetom. Za to postoje dokazi iako ga je prekršajni sud oslobodio krivnje. Ja sam ga pet puta prijavila, ali ne lažno već da zaštitim sebe i naše dijete. I ne mogu biti odgovorna za odluku policije kako će postupati u slučaju dojave.

Činjenica da nije osuđen ne znači da se on onako nije ponašao - ustvrdila je Sandra Z. naglašavajući kako se nije nikad protivila susretima oca i sina. Koliko je mučnih posjeta iza Percoca, objavili smo 2014. godine kada nam je prepričao niz poniženja koja je doživio, a šok mu je bio i odgovor partnerice da “mu sina na brod neće dovoditi jer u bijeloj uniformi izgleda k’o duh”.

Susret u mraku

U siječnju 2010., kada je pao veliki snijeg, Percoco je sjeo u auto i krenuo prema Hrvatskoj. Sandri je javio da dolazi jer je “sinu želio uručiti poklončić i fotoaparat da ovjekovječi zajedničke trenutke”.

- Pet minuta prije dolaska do kuće, rekla mi je da pričekam kod ograde da bi pola sata kasnije, umjesto nje i sina, došli policajci. Uveli su me u kuću, pribili uza zid i krenuli pretresati. Rekla im je da sam je došao ubiti i da pištolj i nož skrivam u omotu u ruci! Kao najvećeg kriminalca utrpali su me u auto i bacili u ćeliju.

Sudac me pustio jer je vidio da je priča o ubojstvu suluda s obzirom na činjenicu da sam hotel rezervirao tjedan dana prije i da sam imao dogovor s odvjetnikom - prisjetio se Talijan prvog boravka u sisačkom zatvoru. Krajem 2013. uslijedilo je još jedno njegovo pritvaranje nakon što je svoje roditelje poveo u Hrvatsku da vide unuka.

Susret je bio organiziran po mraku na parkiralištu nedaleko od kuće Sandrinih roditelja. Prema već viđenom scenariju kapetan je završio s lisicama na rukama jer je bivša družica nakon pet minuta susreta počela dozivati upomoć.

- Počupala me za kosu, odgurnula i zgrabila sina te otrčala u kuću. Ja sam skamenjeno ostao držati barku u ruci i promatrati sinčićev pogled koji mi je parao srce. A mene su policajci odveli u postaju te odveli sucu koji me opet oslobodio. A što se tiče telefonskih kontakata, u slučaju da sam zvao 15 minuta kasnije od predviđenog termina jer na otvorenom moru nema signala, Sandra je znala ignorirati poziv ili tek kratko reći: ‘Tvoje vrijeme je isteklo’ - prisjetio se Percoco koji sa sinom konačno uživa u svakom zajedničkom trenutku.