- Kako misliš jesam li vidjela Sotonu? Pa ja sam, čovječe, Sotona! - odgovara mi za šankom Močvare djevojka blijede kože i gavranaste kose, crnim ružem našminkana, na pitanje o navodnoj pojavi sotone u tom popularnom zagrebačkom klubu.

- Oh, izvinite, gospođice Sotono, nisam vas prepoznao! Iskreno, nisam vas ovako zamišljao, mogu reći da ste mi uljepšali dojam o sotonskom. Kažite mi, molim vas, a gdje je put za pakao? - uzvraćam jedino kako mogu, jer ne znam kako bih drugačije vodio ovaj razgovor.

- Silazak u pakao počinje rakijom. Koju ćeš nam ti platiti, naravno - nastavlja samoproglašena Sotona pa nam naručuje dvije viljamovke. Prvi se put opijam s vragom, osjećam se povlašteno.

Mlađahna djevojka s crnim ružem ispije rakiju brzinom i lakoćom agilnog starca koji već desetljećima roštilja janjce dok peče teška alkoholna pića u vlastitom dvorištu. Zatim se okrene i nastavi ljubiti prijatelje u obraz, koji mi ponosno pokazuju crne tragove ruža po licu.

- Kad Sotona ljubi, neka svi znaju - šale se momci okupljeni oko nas. Većina kluba je upućena u moje poslove večeras - došao sam u Močvaru pronaći Sotonu, a u vezi s napisima na Facebook grupi “Roditelji Protiv Sotoninog Utjecaja Među Mladima”, u kojima je Močvara optužena kao utočište vražjeg te “leglo sotonizma, razvrata i grijeha”.

Poziv na zabranu

“Tamo čedna kršćanska djeca gube svoje dostojanstvo te daju svoju odanost paklu. Na Vama je, dragi roditelji, da svojoj djeci ZABRANITE odlazak u taj narkomanski klub. Vratite svoju djecu na pravi put, ne dopustite im da puše vražju salatu i slušaju komunističku glazbu, stvari koje su normalna pojava u toj rupi na obali našeg prekrasnog grada Zagreba”, piše u objavi koju potpisuje stanoviti Šimun Lazar i koja je, po svoj prilici, ipak samo vrhunski trol.

Osoba takvog imena ne postoji, doznajemo uoči odlaska u Močvaru kratkom Google provjerom, no zašto ne otići i uvjeriti se osobno? Sotona u Močvari je prilična ekskluziva, pa me moj novinarski nerv ne pušta na miru. Uostalom, koliko smo puta čuli slične priče od stvarnih ljudi u svećeničkim odorama, i to u propovijedima s oltara? Heavy metal i rock su itekako bili optuživani za okultizam i sotonizam, kao i za poticanje negativnih, destruktivnih emocija, agresivnosti i bunta te “otvorenog štovanja nečastivog”.

Ozbiljno, provjerite katolička glasila i portale, ili samo odite na misu u pravo vrijeme. U takvom kontekstu, Facebook kampanja “Roditelji Protiv Sotoninog Utjecaja Među Mladima” uopće ne djeluje kao trol, što me tjera da pođem u petak navečer u Močvaru.

- Dečki, jeste li ovih dana vidjeli Sotonu? - obraćam se dvojcu koji sjedi za stolom ispred kluba i opušteno puši cigarete.

Glazbeni vremeplov

- Koliko si puta bio u ‘Čvari’? Ovdje nema Sotone prije 2 ujutro, on dođe tek kada su svi već jako pijani - uvjerava me, čini mi se, maloljetni mladić, kojeg zatim pitam je li vidio da se na Facebooku širi priča o počasnom Močvarinom gostu, naime Sotoni.

- Nisam vidio na Facebooku, ali znam da je to nekada govorio moj svećenik iz Velike Gorice. Tako su mi rekli. Ja sam se kod njega pričestio i krizmao, inače je okej lik - hvali se mladić pa nastavlja o tome kako će svakako u moje ime pozdraviti Sotonu kada ga susretne noćas, dakle iza 2 ujutro.

U klubu Močvara na Trnjanskom nasipu tog se petka odvija “Močvara ljubavi - 60’s & 70’s party”. Atmosfera je hipijevska, metalaca i rockera gotovo da i nema. DJ dvojac KORNEL HENDRIX i MARIO MORRISON, u javnosti poznatiji kao redatelj Mario Kovač, šire i obogaćuju umne horizonte mladih jedinstvenim glazbenim vremeplovom u šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća.

S krckajućih vinila dopiru zvuci hippie, hard rock i psihodeličnih izvođača u širokom rasponu od Janis Joplin i Pink Floyda, preko Doorsa, Beatlesa, Rolling Stonesa i Jimija Hendrixa, sve do Boba Dylana, Davida Bowieja, Santane, ali i Josipe Lisac.

Mračno je, publika pleše. Većinom se radi o mlađoj generaciji ljudi, srednjoškolcima ili onima s ranih godina fakulteta. Nitko, realno, ne izgleda kao da “štuje Nečastivog”. To su obična djeca, slavi se nekakav rođendan, svi su veseli i nekako poletni. Ne izgleda kao da bi se večeras u ovom klubu netko mogao pošteno potući, a kamoli izreći svoju “odanost Paklu”.

Nisam izdržao a da ne upitam i Marija Kovača za komentar. Je li mr. DJ vidio Sotonu? S bine ima dobar pregled na situaciju na plesnom podiju, primjećujem. Cupka li Sotona petkom na tvoju glazbu, Mario?

- Iskreno, mislim da je riječ o trolu, pogotovo s obzirom na duh tog teksta na Facebooku. Možda je to pisao netko tko posjećuje Močvaru, iz zajebancije. Međutim, ako je i trol, to je reakcija na pojačane paranoje koje znaju širiti pojedine katoličke udruge. Toplo se nadam da je tako, iako me ne bi čudilo ni da je istina. Večeras imamo naglasak na starijoj rock-glazbi, a vrtjet ćemo i neke početke metala.

Program smo pokrenuli prije nekoliko godina, kada su se ljudi žalili da nedostaje rocka u gradu, a traje i danas i ljudi ga vole. Sotonu nisam još vidio. Moguće je da će on doći na Halloween, jer tada će mu se biti najlakše uklopiti među maske i ostati nezamijećen. U svakom slučaju, ako ga vidim, ja ću ti odmah dojaviti ekskluzivu - govori mi Mario Kovač, a ja nastavljam sa svojom potragom.

Očevo zezanje

- Momci, Sotona me zanima, jeste li vidjeli Sotonu u Močvari? - obraćam se dvojcu koji u kratkim rukavima puši cigarete i ispija pivo ispred kluba. Gledaju me u čudu, uopće ne znaju o čemu govorim.

- Ma ono što se pisalo po Facebooku, niste vidjeli? Netko je pokrenuo priču da Sotona izlazi u Močvaru i da mladi ovdje padaju pod njegov utjecaj - pojašnjavam im o čemu se radi, na što šire usne u osmijeh.

- A da, zezao me danas tata prije nego što sam otišao tu, ali nisam znao o čemu se točno radi. Pitao me gdje idem večeras, a kad sam mu rekao da idem u Močvaru, rekao mi je da će me dohvatiti Sotona. Nije, ipak, izgledao zabrinut - govori mi jedan od momaka, a zatim mi oboje pojašnjavaju da su stigli večeras u klub kako bi proslavili rođendan od prijateljice.

Razočarano ispijam posljednje piće i spremam se kući. Ovdje nema Sotone. Djevojka s crnim ružem maše mi u prolazu.

- Jesi li ga sreo? - pita me.

- Nisam - odgovaram tugaljivo.

- E, pa tko ti je kriv kada ne možeš povjerovati da je Sotona žena. Uvijek isto s vama. A lijepo sam ti sve priznala čim smo se vidjeli - prekori me samoproglašena Sotona pa nastavi dalje u noć, po svoj prilici ostaviti tragove na još pokojem obrazu.