Nedjelja, 6.20 sati. Ivanu Plivelić, dva tjedna prije termina, iz sna budi oštra bol. Otkriva se i shvaća da joj je pukao vodenjak. Brzo, budi supruga Zdravka pokraj sebe i govori mu da moraju u hitno u Petrovu.

Dok ona to govori, u 6.24 trese im se krevet. U njihovu domu na istoku Zagreba, u Sesvetskom Kraljevcu, s polica se ruše stvari, sa zida padaju slike i lome se. U drugoj sobi njihov trogodišnji sin Ante počinje plakati.

Ivana uzima torbu za bolnicu, koja već neko vrijeme čeka pripremljena, Zdravko podiže malenog Antu iz kreveta i omata ga u deku, uzima ključeve i izlaze van.

A zemlja podrhtava

Izvan sebe su. Ne znaju je li ih više strah potresa ili činjenice da su Ivani počeli trudovi.

Svi troje ulaze u auto i čekaju dok zemlja nastavlja podrhtavati.

- Mama, to samo vjetar puše, nemojte se brinuti - govori Ante koji ne razumije zašto je u pidžami, još sav snen, morao u auto.

- Da, vjetar puše, sve će biti dobro, imaš pravo! Ante, mama sad mora ići roditi seku, a ti ćeš malo biti s bakom i djedom. Može? - odgovara mu 29-godišnja mama Ivana.

Ante je zbunjen i ne slaže se s prijedlogom. Ne želi se odvojiti od mame kojoj su trudovi sve jači. Plačući ga predaje baki i odlaze put Petrove, i ne znajući kakvo je stanje u centru grada.

Istodobno, u 27 km udaljenom Mraclinu pokraj Velike Gorice, Dijana Kos prolazi kroz isti scenarij i trgaju je isti bolovi.

- Vodenjak mi je pukao u 5.30 sati i počeli su lagani trudovi. Polako sam se spremala, probudila supruga. U međuvremenu se i dvogodišnji sin David probudio i počeo plakati pa sam ga ponovno pokušala uspavati. A onda se dogodio potres. Uzeli smo najnužnije i istrčali van. Bilo nas je strah, ali znali smo da moramo krenuti u Petrovu. Suprug Marko bio je smiren i nije paničario, to mi je pomoglo. Prolazeći kroz grad vidjeli smo sve te zabrinute ljude vani, razrušen grad. A onda smo došli u Petrovu... - prepričava nam 34-godišnja Dijana.

Izbezumljene žene

Prizor koji je Ivanu i Dijanu dočekao, nikad, kažu, neće zaboraviti.

- Izgledalo je jezivo... Sve te trudnice, potpuno izgubljene i zbunjene, stajale su vani na hladnoći u pidžamama držeći svoje tek rođene bebe u dekicama. Bila sam u šoku kad sam vani uočila i bebe u inkubatorima. Doktori, sestre, svi su okolo trčali... Petrova je bila evakuirana, a ja sam u tu bolnicu upravo došla roditi. Nisam mogla vjerovati - prisjetila se Ivana.

U bolnicu ih nisu mogli primiti, a trudovi su bili sve češći i sve jači.

- Liječnici i sestre, svi su bili vrlo ljubazni i rekli su nam da ne brinemo. Pustili su nas na bolničko parkiralište i rečeno nam je da će možda biti najsigurnije da rodimo u autu. Mislila sam da se zezaju, ali bogme nisu. To nas je prilično potreslo, ali na kraju smo se čekajući i brojeći razmak između trudova, počeli miriti sa situacijom.

Liječnici i sestre su nas cijelo vrijeme obilazili i stvarno su bili divni, a mi smo vidjeli da nema druge. Budući da je parking na brijegu, u šali sam rekla suprugu da mora okrenuti auto da gleda nizbrdo jer ovako radimo protiv gravitacije - rekla nam je Dijana.

Na kraju, u automobilima su ipak ostali samo supruzi.

- U novouređenom dijelu zgrade iza stare glavne zgrade, još jednu gospođu (Dijanu Kos, op. a.) i mene smjestili su u sobu. S nama su bila dva liječnika i mnogo primalja i medicinskih sestara. Zajedno smo rađale, ja prva, a potom gospođa dvadesetak minuta iza mene. Znam da sam cijelo vrijeme mislila na to kako su svi u tom kaosu nevjerojatno organizirani. Svi su bili divni i svima im beskrajno zahvaljujem - istaknula je Ivana.

Odmah otišle kući

U 10.10 sati na svijet je stigla Ivanina Magdalena, teška 3440 g i visoka 50 cm, a 20 minuta nakon nje, Dijana je u istoj sobi robila Tesu, tešku 3310 g i dugu 49 cm.

Kad su nakon nekoliko sati liječnici utvrdili da su mame i bebe dobro, zbog izvanredne situacije oštećenja od potresa i opasnosti širenja koronavirusa, isti su ih dan poslali kući.

- Otpustili su nas istog dana, u 17 sati. Baš sam pomislila da je ovo vrlo europski, poput princeza Kate i Meghan koje su isti dan išle kući. Iako mi je ovo bio drugi porod i to lakši, jedva sam dočekala doći kući. Rečeno nam je da će nas naknadno kontaktirati i da se možemo javiti ako imamo bilo kakve nedoumice. Ja sam se javila patronažnoj službi pa mi je sestra došla pomoći - ispričala nam je Dijana, po struci nastavnica hrvatskog jezika.

Vatreno krštenje

Za Ivanu je, pak, brz povratak kući, kaže, vatreno krštenje, jer o svim tim stvarima koje se inače obavljaju u bolnici, poput njege bebina pupka i prvog dojenja, sada brine ona sama kojoj je porođaj bio puno bolniji nego prvi, prirodan, samo rađanje bez puno priprema i pretraga koje se inače rade kad trudnice dođu u trudovima.

- Preporuka koju su nam dali u bolnici je da se čuvamo, da budemo u izolaciji, tako nam sada nitko ne dolazi, čak ni baka i djed. Nisam stigla ni odležati jer sam stalno na nogama, napeta, nadgledam Magdalenu da se ne bi zagušila ili takvo što. Pomaže mi maleni Ante, nosi pelene u smeće, stalno ga nastojim uključiti u sve što radim oko seke Magdajene, kako je zove. Meni se svidjelo ime Magdalena još u početku trudnoće - otkrila je Ivana iz Sesvetskog Kraljevca koja je po struci ekonomistica, a suprug Zdravko radi kao vozač.

Dijana i njezin suprug Marko, poduzetnik iz okolice Velike Gorice, dvoumili su se između imena Tesa i Lena, ali Tesa je presudila, a sviđa se i dvogodišnjem Davidu.

- David je još i sam jako mali, ali dobro je prihvatio seku, stalno je mazi - dodaje Dijana koja je, kaže, u svoj toj zbrci zaboravila uzeti broj supatnice u krevetu pokraj nje. Ivana je, kaže, uzela njezin kako bi ostale u kontaktu pa se nada da će se uskoro čuti.

Pomagali su studenti, Boysi i vojnici. Zdrave bebe već su doma