Zvala sam Hitnu u Velikoj Gorici više puta, nisam ih svaki put mogla dobiti, ali uspjela sam, ipak, tri puta s njima razgovarati. Molila sam ih da dođu pomoći mojoj kćeri s temperaturom, koja se previjala od bolova, tako da nije mogla stajati na nogama.

Odgovor je svaki put bio isti: ne možemo vam pomoći, dobili smo takav nalog, zovite epidemiologa. Pošteno sam priznala da su mi zbog kontakta s kolegom na poslu deset dana prije propisane mjere samoizolacije, ali da nemam nikakvih simptoma, a to je rezultiralo time da su djetetu, kao drugom kontaktu i potencijalno rizičnom, odbili pružiti pomoć. Zbog mjera samoizolacije, ali i zbog činjenice da imam još djece i živim sama s njima, nisam je mogla sama voziti u bolnicu.

Trudila sam se biti odgovorna, nisam paničarka i ne smatram se vrednijom od drugih, ali gadan je osjećaj da ti netko neće djetetu pružiti pomoć zato što si bio iskren, ispričala nam je samohrana majka iz Velike Gorice, čije ime nećemo objaviti, pokazujući ispis poziva koji svjedoče da je u razmacima od nekoliko minuta u utorak navečer panično tražila pomoć na brojevima 112 i 113.

Zabrinutost

Iako je na kraju priča, zahvaljujući Goranu Roiću, ravnatelju Dječje bolnice u Klaićevoj, sretno okončana - tamo su je primili i djevojka je u noći s utorka na srijedu hitno operirana u uvjetima pojačanih mjera zaštite - do tog olakšanja nisu lako došli.

Taj utorak majka će pamtiti po tome što je “zvala na sve strane”, a kod “sedmog poziva shvatila da je vrte u krug i nitko ne želi preuzeti odgovornost”. Ukratko, od Hitne koja uporno tvrdi “ne možemo vam pomoći, ne odlučujemo mi, dobili smo takve upute, zovite epidemiologe” do ljubazne epidemiologinje koja nije mogla pomoći jer zdravstveni problem nije imao veze s njezinom strukom. No, ta je epidemiologinja poziv zabrinute majke ozbiljno shvatila i dala joj je telefonske naputke kako da pregleda kćer.

Preventivne mjere

Zbog boli u donjem desnom dijelu trbuha posumnjala je na upalu slijepog crijeva i konstatirala: “Nema druge, zovite opet Hitnu, moraju doći, nema zakona koji im omogućava da uskrate pomoć nekome zbog sumnje na koronavirus, neka obuku specijalna odijela”. U opetovanom pozivu, u kojemu majka opet priznaje da je prisiljena na samoizolaciju, Hitna je ustrajala da ne može doći i dala preporuku “odite na Rebro”, a tamo je, pak, čula: “Odozgo je stigla naredba da vas ne možemo primiti, morate ići u Zaraznu”. Zaraznu zovu telefonom, tamo im objašnjavaju da se bave zaraženima, da simptomi upućuju na potrebu odlaska na kirurgiju i daju savjet - vozite dijete u Dječju bolnicu u Klaićevu. Tamo je, napokon, zbrinjavaju.

Ravnatelj Dječje bolnice u Klaićevoj, Goran Roić, kaže kako im je to bila prva pacijentica koja je prijavila sumnju na koronavirus, a pregled je indicirao hitni operativni zahvat. “Puno nam je pomogao taj epidemiološki podatak, zahvaljujući njemu smo poduzeli sve preventivne mjere i s osobljem i u operacijskoj dvorani. Djevojku smo tretirali kao da je zaražena koronavirusom, iako je nalaz idući dan pokazao da je negativna. Jako je lijepo i odgovorno od mame, koja je unatoč tome što joj je dijete bilo loše i u bolovima, uspjela organizirati da je u bolnicu doveze obiteljski prijatelj, a ne ona sama. Tako nas je sve zaštitila.”

Obiteljski prijatelj koji je uskočio u pomoć također je zvao Hitnu i dobivao isti odgovor: “Ne možemo doći, rado bih vam pomogao, ali ne smijemo, morate sami voziti”. Hitna mu je, ipak, dala savjet, priča on, da poduzme mjere zaštite, stavi masku i vozi djevojku dijagonalno od vozača i s njom ravno u KBC na Rebru. “Dijete se frkalo od bolova. Nisam mogao dopustiti da je vozi mama koja je već bila sluđena od svega. Na hitni prijem na Rebru išao sam sam, nju sam ostavio u automobilu, poslali su nas na hitnu pedijatriju, tamo sam zbog majčine samoizolacije morao ispuniti formular da bi mi rekli ‘došao je nalog odozgo da je ne smijemo primiti, vozite je u Zaraznu’... To nije imalo smisla pa sam se uputio u Klaićevu, prijavio sam na porti o čemu se radi, a tamo su bili divni, samo su zamolili da malo pričekamo da pripreme osoblje...”

“To vam ne vjerujem! Može zvati tko kako hoće i tvrditi što hoće. Tri sata dnevno gubim na rekla-kazala”, odrješito nas je prekinula ravnateljica Hitne službe Maja Grba-Bujević kad smo nazvali i pitali kako je moguće da Hitna odbija pomoći samo zato što je propisana mjera samoizolacije.

Tražila je od nas da sami slučaj prijavimo pa će se onda očitovati jer na rekla-kazala ne reagira. “Tek kad prijavite, provjerit ćemo audiozapis. Ako je to točno, bit će kažnjeni. Ako nije, vi ćete se nama ispričati”, rekla nam je ravnateljica. Na naše inzistiranje da nam pojasni kakve su mjere propisane za djelatnike Hitne i jesu li doista dobili uputu da ne voze pacijente kod kojih postoji sumnja na koronavirus, kategorički je rekla: “Takvih uputa nema”.