Umro je Ivan Šuker. Vijest koju smo primili s grčom i nevjericom da je to istina.

Dok će ga većina pamtiti kao ministra financija i potpredsjednika Vlade RH, prvog Velikogoričana u saborskim klupama ili gradonačelnika Velike Gorice, mi košarkaši pamtit ćemo ga prvenstveno kao našeg Šukija – bivšeg odličnog košarkaša Radnika, dugogodišnjeg predsjednika KK Gorica i predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza.

Šuki je bio dio generacije odličnih goričkih haklera koji su krenuli s haklovima ispred velikogoričkog vatrogasnog doma, a kasnije na legendarnom igralištu u Kolarevoj ulici. Haklovi su polako prerasli i u prave tekme tadašnjeg KK Radnika gdje su uz njega igrali Jadranko Perlić, braća Zlatko i Željko Jotić, Ivica Draženović, Goran Kovačić, Damir Župetić, Vjekoslav Bakov…

Košarka je svima nama koji smo je obožavali donijela i brojna prijateljstva, kumstva i neraskidivu vezu koja traje i dan danas. I zato je uz njegove najbliže, sve njegove prijatelje kojih je imao jako puno, vijest o njegovoj smrti pogodila posebno nas goričke košarkaše i ostavlja veliku prazninu zbog njegovog preranog odlaska.

Iako je uvijek s ponosom isticao da je rođeni Livnjak, njegova najveća ljubav bila je Velika Gorica u koju se kao osmogodišnjak doselio 1965. godine gdje je zasnovao obitelj i živio u skladnom braku sa suprugom Andreom, sinom Markom i kćerkom Katarinom.

Iako je obavljao visoke državne funkcije ministar financija, potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, dožupana Zagrebačke županije, gradonačelnika Velike Gorice, nikad nije zaboravio svoj klub u kojem je osim igračke karijere, 20 godina bio i predsjednik KK Gorica.

Izuzetno smo ponosni što je naš Šuki u dva mandata biran i za predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza te je dobitnik brojnih priznanja među kojima izdvajamo nagradu za životno djelo i počasnog građanina Grada Velike Gorice. Samo dokaz da su i drugi cijenili njegov nesebični rad.

Nama košarkašima prvenstveno će nedostajati druženja na tekmama i okupljanjima gdje smo do iznemoglosti vodili razgovore vezane uz tu čarobnu narančastu loptu koja nas je omađijala i vezala do kraja života.

Dragi Šuki, neka ti je vječna slava i hvala ti na svemu…