JOSIP SESAR Trener Gorice, lani najbolji košarkaški trener u Hrvatskoj koji je uoči prekida sezone nanizao pobjede nad Cibonom i Zadrom, vrijeme stanke koristi za edukaciju proučavajući ‘radove’ Obradovića, Itoudisa, Izza…
Kaže Josip Sesar da je jedan dan otišao sa sinom Davidom, nogometašom, barem zasad, u dječju sobu jer je slijedio obračun na “plejki”. Uto je supruga Martina, iz kuhinje, napisala nešto u grupu s prijateljima, a Josip ju je ponukao porukom neka stavi kavu. Supruga ga je na to pitala kada dolazi kući…
Eto, to su detalji života u karanteni svakog od nas ovih dana. Josip Sesar, Goričin trener koji je lani izabran za trenera godine u Hrvata, a i ove bi sezone bio blizu jer je uoči prekida nanizao pobjede nad Cibonom i Zadrom, pokušava živjeti košarku koliko god to ide.
– Analiziram neke treninge, nastojim svaki dan pogledati neku utakmicu, izvući što je više moguće detalja, nije to ništa pretjerano, ali svaki dan nastojim odraditi barem nešto.
Što konkretno gleda?
Danas igrači šute jer se boje za svoj novac
Kod teme smanjivanja plaća strši priča iz Dinama. Ne ulazeći u konkretnu priču iz Maksimira, nešto drugo bode oči. Josip Sesar je prije dvadesetak godina bio u Zagrebu ozbiljna sportska zvijezda, poput nekih Dinamovih nogometaša danas. I nije mu se moglo dogoditi da šuti o bilo čemu što ga je tištilo. Dinamovi igrači danas šute, ali ne samo oni, nego danas nove generacije sportaša u pravilu šute. Zašto je tako?
– Mislim da se igrači drugačiji odgajaju, a možda je i drugačije vrijeme. Moja generacija, pa i one prije moje možda su bile slobodnije, možda i pomalo divlje. Danas se ti momci boje za svoj novac, nitko se ne želi dovesti u situaciju da izgubi novac. Međutim, i kod Dinama se stvari ne smije prebijati preko koljena, nego sve treba rješavati dogovorom. Doduše, popovati sa strane nema smisla jer oni sami najbolje znaju što rade. I kad god je teško, uvijek ima šumova, uvijek se jave “prijatelji sa strane” koji jako dobro znaju što je rekao ovaj ili onaj. Dinamo je velika institucija, ali i igrači moraju shvatiti ozbiljnost ove situacije. Možemo mi sada pričati i ovako i onako, ali nitko nikad nije bio u ovoj situaciji u kojoj se boriš, a protivnika ne vidiš.
Neke dvorane u kojima sam igrao sada su bolnice
Kako Josipu Sesaru izgledaju na TV-u slike dvorane koje se pretvaraju u bolnice, a u nekima od njih je i igrao?
– Čini mi se kao da gledam neki film. Te mi se slike vrte po glavi kad pokušavam zaspati. Evo, baš sam jučer gledao jednu dvoranu u Širokom, koja se pretvara u bolnicu. Pomisliš, Bože moj, je li moguće da se to događa? Mi već tri tjedna živimo kao u nekom ružnom snu, do prije samo dvadesetak dana ovo je bilo nezamislivo za sve nas. I nadam se da će što prije sve ovo proći.