Proteklih tjedan dana zasigurni ste u šetnji obližnjom šumom ili parkićem primijetili pokoju visibabu, šafrana, jaglace ili pak zvončiće… Vijesnici su to proljeća u turopoljskom kraju, a i šire!

Podsjećamo, među zaštićenim vrstama su visibaba, proljetni drijemovac(zvončić), šafran, mirisna ljubica, šumarica, te velecvijetni kukurijek kao strogo zaštićena vrsta.

Većina proljetnica su strogo zaštićene vrste

Velik broj proljetnica većina nas dobro poznaje, ali malo njih zna da su one zaštićene ili pak strogo zaštićene. Važno je znati da je zaštićene vrste moguće brati za osobne potrebe ili u komercijalne svrhe dok se strogo zaštićene vrste nikako ne smiju brati (osim u svrhu znanstvenog i stručnog istraživanja uz posebnu dozvolu Ministarstva), ističe Agrobiz.

Sakupljanje cijelih biljaka dovodi do njihovog trajnog uklanjanja sa staništa čime se značajno utječe na veličinu njihovih prirodnih populacija. Stoga, imajte na umu da je od iznimne važnosti poznavati propise vezane uz zaštitu i branje biljaka kako bi spriječili uništavanje prirode, a potom i kažnjavanje.

O proljetnicama postoji mnogo priča, mitova i legendi

Jedna narodna priča kaže da kad mladić djevojci pokloni jaglace, poručuje joj da je obožava. Legenda o visibabi kaže da je svoje ime dobila jer podsjeća na pogrbljenu staricu koja je usamljena živjela u kolibici, na rubu sela. Cvijeće joj je bilo jedina radost i jedini prijatelj. Brinula se o njemu, no samoća i godine pogrbile su staricu. Jednog hladnog siječanjskog jutra izašla je pred svoju kolibicu, ali njezinog cvijeća više nije bilo, zatrpao ga je snijeg. Na mjestima gdje su na snijeg pale njezine suze, pojavili su se nježni cvjetići, pognuti poput nje. Jedan od najpoznatijih grčkih mitova o nekom cvijetu je onaj o narcisu, prekrasnom ali uobraženom mladiću koji se zaljubio u samog sebe gledajući soj odraz u jezeru. Kako mu ljubav nije bila uzvraćena, od tuge se ubio a njegovo se tijelo pretvorilo u cvijet narcisa.

Za kraj, potrebno je shvatiti da su biljke ipak najljepše na svojim prirodnim staništima, a ako tamo i ostanu, moći ćemo ih promatrati svake godine iznova, dok u našim vazama na stolovima traju samo nekoliko dana.

Objava Vijesnici proljeća zaštićene su vrste o kojima postoji mnogo priča i legendi pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.