U prologu knjige, Glennon spominje posjet safari parku gdje upoznaje Tabithu, gepardicu rođenu u zatočeništvu koja ne zna za bolji život, ali duboko u sebi ona osjeća divljinu i svoju stvarnu prirodu. Baš kao i mnogi od nas…

Neukroćena je čitljivo, inspirativno djelo o ženi koja je sebi dala pravo da posluša svoje srce, želje svoje duše i postupi po naputku vlastite intuicije.

„Kada žena konačno shvati da je nemoguće udovoljiti svijetu, postaje slobodna naučiti kako udovoljiti sebi.“

„Hoćemo li napokon iskoračiti iz svojih kaveza i reći sebi, svojim ljudima i svijetu : Evo me.“

Uz nju spoznajemo ( ili se prisjećamo ) kolika su razna uvjerenja usađena u nas tokom života no ako si damo pravo da ih preispitamo shvatit ćemo da nam većina ne služi, da je vrijeme da stvorimo vlastita uvjerenja, vlastiti izbor i svoj put na kome smo baš mi –autori svoje priče.

„ Izgubila sam se kad sam naučila kako udovoljavati drugima.“

Glennon nas podsjeća da ju u redu osjećati baš sve, iako su nas učili da trebamo biti sretni, a bol skrivati, ignorirati, jer je bol znak slabosti, možemo osjećati sve i preživjeti i pomoću bola i rasti.

Manje kontrolirati, manje patiti, više vjerovati i više se zabavljati …

Podsjeća nas kako živjeti istinitiji i ljepši život , da biti hrabar znači živjeti kako ti nalaže tvoja nutrina, a najbolji savjet koji možemo dati svojoj djeci je : kad moraš birati između toga da razočaraš nekog drugog ili da razočaraš sebe, dužnost ti je da razočaraš tog nekog drugog.

Knjiga nakon koje  ništa nije isto,

„Budi mirna i znaj.“