Kao što sam naziv knjige govori “Kako biti potpuno neuspješan u životu, poslu i u svemu”, autor knjige, Steve McDermott, donosi kratak “PROTU-životni” vodič u kojemu kroz 44 i pol koraka (svaki korak predstavlja jedno poglavlje) iznosi kratke crte koje su primjenjive u svakodnevnom životu pojedinca bez obzira na struku i dob. Sama knjiga je laka za čitanje, poglavlja su strukturirana da imaju naslov (npr.

Dvadeset drugi korak “Nemojte širiti zonu svoje udobnosti”), zatim slijedi određeni citat koji je usko vezan za to poglavlje i može se povući određena paralela između teza pisca i navedenog citata.

Pisac ove knjige je jedan od najcjenjenijih govornika u Europi koji se može pohvaliti bogatim životopisom. Radio je kao direktor odjela reklamne agencije i tamo je skupio iskustva koja spominje u knjizi kao i određene situacije sa svog radnog mjesta s kojima se susretao.

U knjizi autor iznosi upute kako da osoba nikad ne ude kreativna ili inovativna, da nikad ne uspostavlja lijepe veze i odnose, da se nikad dobro ne nasmije i tako dalje. Tematika knjige je zanimljiva za čitanje zbog toga što je u današnje vrijeme lako izgubiti koncentraciju i motivaciju za realnost, jer živimo u ubrzanom svijetu gdje je lako omesti pojedinca – ometanje može dolaziti interno i iz okoline, pogotovo jer se sve počinje pričati i o mentalnom zdravlju.

Mentalno zdravlje je spomenuto unatoč tome što nije usko vezano za motivaciju, ali je uska poveznica između neuspješne i labilne osobe. Ako se osoba ne osjeća motivirano za rad, razvoj, napredak može se krenuti pitati pitanja kao što su:

Koja je moja svrha? Zašto ja uopće postojim?

Imam xy godina što sam postigao u životu? Itd.

Takva pitanja i način razmišljanja bi osobu lako mogao staviti na krivi put, da se izgubi u mislima, i tada nastaju psihičke bolesti kojih moramo biti svjesni da postoje oko nas.

Dio oko mentalnih bolesti spomenut je u ovom osvrtu iz razloga što jedan isječak iz crtića za djecu može biti primjenjiv na pogled pripadnosti i motivacije jedne osobe kako bi napravila stvari koje su potrebne za bolje sutra. “…Sjetite se kako je u izuzetno dobrom animiranom filmu Priča o igračkama 2 kaubojski lutak Woody trebao odlučiti što je svrha njegova postojanja. Treba li bili predmet koji zanima sakupljače i sve svoje vrijeme provesti u muzeju…” [1] ta misao se može primijeniti na svakog čovjeka koji ako živi svoj život u začaranom krugu bez vrijednosti, vizije, ciljeva i svrhe koja je uopće onda poanta života?

Također. Postavlja se i pitanje toga možemo li novcem kupiti sreću, tj, ako je osoba koja živi svoj život uspješna, ima puno materijalnog bogatstva ,je li ona zapravo bogata i da li je ispunjena srećom i koliko je zapravo ta osoba duboka sa psihološkog stajališta.

Poglavlje koje je citirano na kraju (nakon svakog poglavlja piše “Što nikako nemojte učiniti” – jer je poanta knjige kako biti neuspješan) pisac iznosi savjete kako biti neuspješniji nego što jesmo tako da nas uvjerava da nikada ne bismo trebali razmišljati o tome što dolazi nakon određene faze života i što nas čeka u budućnosti “Ne razmišljajte o tome kakvo pismo biste željeli da vaši unuci dobiju o životu kojim ste živjeli”.

Nadalje pisac u poglavlju koje se zove “Nemojte imati nikakvih ciljeva” iznosi teze o tome što se događa u našem mozgu kada želimo kupiti novi automobil – jedan dio memorije našeg mozga koji je odgovoran za efekt koji će biti opisan u sljedećim rečenicama naziva se mrežasti aktivirajući sustav (RAS) i on je odgovoran zašto nam se u tom trenutku čini kao da je svaki automobil na cesti baš taj koji mi si mi želimo priuštiti.

To je jako dobro ako je osoba demotivirana jer, ako čovjek nije motiviran ni za što, zašto bi bio motiviran da zaradi novac za novi auto? Pisac nas usmjerava kako ne trebamo nikada postaviti određene planove i ciljeve u životu, da sve trebamo postaviti na neodređeno bez ikakvog pokušaja da išta promijenimo

Autor iznosi da na svijetu postoje 3 vrste ljudi a to su:

1. – Oni koji čine da se nešto događa
2. – Oni koji gledaju što se događa
3. – Oni koji pitaju: “Što se dogodilo?”

U nastojanju da čitač knjige bude uspješan u svom neuspjehu treba težiti da pripada trećoj skupini ljudi jer kada osoba nastoji biti neuspješna treba vjerovati u to da je sve kako je s razlogom i da se ništa ne može promijeniti.

Rečenica koju pisac iznosi kao jedna od detektora neuspješne osobe je rečenica “Da bar…” jer osoba koja je neuspješna se retrospektivno vraća mislima u prošlost i kako se u narodu kaže “Plače nad prolivenim mlijekom” umjesto da nastoji u tome da nešto poduzme i promijeni.

Također u djelu se spominje važnost prvog dojma, tj. Prve 4 minute koje osobu u očima sugovornika mogu profilirati u krivom svjetlu i pisac je dao jako dobar primjer za usporedbu, kada su ga dočekivali u hotelu, koji je način bio pozitivniji za njega samoga. U knjizi piše da je taj dio najutjecajniji na čitača i bitno ga je preskočiti jer bi mogao zainteresirati osobu koja želi biti neuspješna da se možda i potrudi ostaviti dobar dojam u prve 4 minute, a nekome tko želi biti neuspješan to sigurno nije u interesu.

Nadalje, jako je važno da neuspješna osoba nikada nema mentora i nikada ne pita “Kako to radite?”. Pisac je iznio anegdotu iz razgovora s Daymonom Lynamm-om (televizijski voditelj) kada ga je pitao:

“Kako na televiziji uživo ostajete tako opušteni, profesionalni i šarmantni, čak i kad sve krene loše?” na što je Daymondson odgovorio “Prvo: Nitko me to nikad dosad nije pitao i drugo: Nemam pojma”. Iz toga se da zaključiti da većina profesionalaca nije svjesna svoje sposobnosti, jer svoje majstorije može izvršavati rutinski bez da razmišlja o njima.

U današnje vrijeme u IT industriji se najčešće radi u timovima, a za biti neuspješan u radu u timu potrebno je da zaposlenici ne dokuče tajne dobrih timova, kao da ne dokuče i tajne dobrih klijenata. Postavlja se pitanje za tim koja je razlika između pobjedničkog i gubitničkog tima. Što jedan tim ima a drugi ne? Uspješni timovi su uspješni jer je u njima dobra atmosfera, a i dosljednost u ponašanju članova tima. Bitno je za naglasiti da će se ljudi osjećati motiviranije na radnom mjestu ako ih se oslovljava s imenom, neovisno na kojem se položaju zaposlenik trenutno nalazi.

Poanta cijelog djela je da se temelji na obrnutoj psihologiji, pisac iznosi stavove demotivacije i na jedan pomalo i humorističan način motivira čitatelja na razmišljanje o svakodnevnim situacijama kao što su posao, obitelj i sve ostalo čime se čovjek susreće u jednom danu. Knjiga je poučna i cijela poruka je da ljudi ne srljaju kroz život, već da imaju jasno postavljene ciljeve i principe. Svaka osoba bi trebala biti motivirana za nešto jer je u protivnom samo obični potrošač kisika. Najdublja misao kao i zaključak svega što piše u knjizi je to da je biti totalno neuspješan puno teže nego biti totalno uspješan, zbog toga što se u neuspjeh treba ulagati puno vremena, svakodnevno treba raditi na neuspjehu i u njega ulagati trud. S druge strane, ako se želi postići suprotni efekt – biti uspješan, potrebno je predanosti i rada da se postigne uspješan cilj, ali ne u razini koliko je potrebno ulagati u neuspjeh.