Bližeći se kraju knjige osjetila sam pritisak moranja pisanja ove recenzije, doslovno kao svoju obvezu da podsjetim svijet na postojanje ove knjige, jer nakon čitanja iste, znam da nisam ista osoba kao prije. Istovremeno osjećam tremu, hoću li uspjeti prenijeti njenu vrijednost, ja amaterka, kako ću pisati o riječima jedinstvene Suleike…

Ovo je knjiga o ljubavi, boli, životu…

Upoznajmo dvadesetdvogodišnju djevojku koja po završetku studija kreće u svoj odrasli život…Taj dio knjige je lako čitljiv, uzbudljiv, lepršav, kao i Suleikin život …A onda slijedi neočekivano, nakon nekoliko mjeseci lošeg zdravstvenog stanja Suleika prima dijagnozu: leukemija. „Dijagnoza mi je zadala nezarastivu frakturu, prelomila mi život na ono prije i ono poslije.„

Pratimo Suleikino suočavanje i nošenje s bolešću, njenim fizičkim i psihološkim aspektom, promjene i posljedice koja ona ostavlja na njenom tijelu, u njenoj duši, u njenim odnosima… Upoznajemo ljude koje je ona upoznavala na tom svom putu, volimo ih kao što ih je ona voljela. Sa svakom stranicom dalje, možemo pogledati u sebe i provjeriti kako smo se mi nosili u našim životima sa voljenim ljudima koji su se nosili sa sličnim bolestima, ja sam shvatila da tugu i bol nisam proživjela nego ih zarobila u svoje tijelo u nespretnom pokušaju da ih lakše podnesem. Uz ovu sam knjigu preboljevala, upoznavala sebe, osjetila bliskost Suleiki i ljudima poput nje…

„Tuga je prikaza koja posjećuje bez najave. Dolazi po noći i iščupa te iz sna. Puni ti pluća krhotinama stakla. Prekida te dok se smiješ na tulumu, koreći te jer si, samo na tren, zaboravila. Proganja te dok ne postane dio tebe i počne držati korak sa svakim tvojim dahom.„

Suleika se u jednom trenutku nađe na razmeđi između dva svijeta, poznatog stanja i nepoznate budućnosti, bolesti i zdravlja. Završivši svoje liječenje, shvaća da najteža borba nije iza nje, da nastaviti život i vidjeti smisao nije nimalo lakši zadatak. Donosi odluku o putovanju kroz Sjedinjene Države te posjeti ljudima koje je virtualno ili stvarno upoznala tijekom svoje borbe. Pratimo je na njenom putu i uživamo kroz njene opise, njena promišljanja, dojmove…Zajedno upoznajemo nove duše i promatramo bogatstvo koje dobivamo iz nečijeg stava, riječi, emocije.

„Biti dobro sada znači naučiti prihvatiti tijelo i um kakve trenutno imam.“

„Što ako prestanem razmišljati o boli kao o nečemu što se treba umrtviti, popraviti, izbjeći i od čega se treba zaštititi? Što ako pokušam uvažiti njezino prisustvo u svojem tijelu, dam joj dobrodošlicu u sadašnjost? Prije sam mislila da ozdraviti znači riješiti tijelo i srce svega što boli. Ostaviti svoju bol iza sebe, zatočiti je u prošlosti. Ali učim da to tako ne funkcionira. Ozdravljenje i zacjeljenje znače shvatiti kako ostvariti suživot s boli koja će uvijek živjeti u tebi, a da se ne praviš da ona tamo ne postoji i da joj ne dopustiš da ti preotima dane. Znače i suočiti se s duhovima i ono što uporno ostaje nositi dalje.“

„Ne mogu predvidjeti hoće li moje tijelo prekršiti svoje obveze prema meni ili drugima. Zapravo uopće nisam sigurna želim li se skučiti na stabilan, konvencionalan način. Ali počinjem shvaćati sljedeće: nikada ne znamo. Život je pohod na misterij.“

U nekom trenutku u zraku ostane pitanje: „ Bi li se svega odrekla da možeš?“ Pronađimo svako svoj odgovor na ovo pitanje, baš kao što ga je Suleika našla.