Debitantski roman američke spisateljice Heather Gudenkauf, “Težina tišine”, istražuje teme traume, odanosti i osjećaja krivnje, a govori o potrazi za dvije 7-godišnje prijateljice, koje jedne noći netragom nestanu iz svojih domova u ruralnom mjestu u Iowi.

Jedna od njih je Calli. Ova 7-godišnjakinja prestala je govoriti prije 3 godine, nakon što je svjedočila traumatičnom događaju u svojoj obitelji. Čitatelj vrlo brzo dozna da je s otmicom povezan njezin otac Griff, alkoholičar koji je patološki ljubomoran na Louisa, bivšeg dečka svoje žene Antonije I ujedno zamjenika lokalnog šerifa. Istražitelji i Antonia, međutim, ne znaju gdje je Griff, misleći da je on na pecanju s prijateljem, kako je nagovijestio dan ranije.

Dok se odvija napeta potraga, doznajemo nešto i o Petri, koja je iste noći izašla iz svoje kuće i nije se vratila. Vršnjakinje Petra i Calli najbolje su prijateljice koje se odlično nadopunjuju, a budući da Calli ne govori, već se služi znakovima i gestama, Petra je postala nešto poput njezine glasnogovornice. Važnu ulogu u potrazi za djevojčicama imat će Callin stariji brat Ben, koji se zaštitnički odnosi prema svojoj sestri, dok postupno shvaća kako očeva destruktivnost razara njihovu obitelj.

Troje djece – Petra, Calli i Ben – najpozitivniji su likovi ovog romana, dok su odrasli prikazani puno više iznijansirano. Posebno bih istaknula lik Antonije, Benove i Calline majke, koja se grčevito trudi zadržati svoju obitelj na okupu, dok joj nada da će se muž Griff promijeniti sve više i više blijedi. Unatoč svojim manama i lošim odlukama, Antonia je prikazana kao majka koja voli svoju djecu. Jedna loša odluka obilježit će i Martina, oca djevojčice Petre. Upravo će Martinova impulzivna gesta dovesti u opasnost Antonijin život…

Roman “Težina tišine” pitko je i vrlo dobro štivo, čiji su glavni aduti izvrsno portretirani likovi i intrigantna radnja. Možda i zbog toga što se radnja događa ljeti (većim dijelom u prirodi), nekako je i prikladan za čitanje ljeti, koje još itekako kalendarski traje. Najveća zamjerka nekih čitatelja ovom romanu bila je ta što prerano saznajemo neke pojedinosti o nestanku, čime se smanjuje napetost. Bez brige, stvari nisu u potpunosti takve kakvima se čine, tako da strpljivi čitatelji neće biti razočarani.

Svidio mi se način na koji je napisan roman: naime, izmijenjuju se poglavlja u kojima pet glavnih likova priča radnju iz svoje perspektive – Antonia, Ben, Martin, Louis i Petra – u prvom licu, a jedino su poglavlja naslovljena Calli ispričana u trećem licu. Naime, Calli je svojom selektivnom nijemošću “izgubila svoj glas”, a drugi je razlog taj što bi nam uvid u Calline misli i emocije otkrio malo previše informacija važnih za rasplet radnje.

Je li šutnja zlato? Sudeći po ovom romanu, moj dojam je da je odgovor negativan. Roman “Težina tišine” zaslužuje preporuku, a definitivno ću obratiti pažnju na i ostale romane ove spisateljice.