Prvi dojam nakon čitanja ove knjige je, usprkos prigovaranju kojemu sam katkad sklon, sreća što sam rođen upravo u ovo vrijeme, na ovom sjecištu paralela i meridijana. Drugi, onaj koji traje i ostaje, jest tjeskoba, besciljnost, bezizlaznost. Osjećaj da ljudski život nije više nego plamičak svijeće u oluji. Upravo zbog toga mi nedostaje katarzičan završetak romana da sve te strahote koje se u njemu događaju sublimira u nešto prihvatljivo i smisleno. Izgleda da na ovom svijetu ne završavaju sve drame katarzom…

Roman se bavi Mortenom Pedersenom Falckom, svećenikom koji u svojoj dubini to zapravo nije, liječnikom koji želi biti, ali to nikad nije postao, čovjekom koji ne zna što zapravo želi od svog života i pušta da ga struja nosi tek uz povremeno batrganje kad voda uznapreduje do nosa. Kroz njegova prostorna i misaona lutanja upoznajemo Dansku i Grenland s kraja 18. i početka 19. stoljeća, ljude i zemlju, uvjete u kojima se živjelo, međuljudske odnose koji su vladali, razlike “civiliziranih” Danaca i grenlandskih “divljaka”, neelastični sudar (protestanskog) kršćanstva i nativne religije domorodaca. Priča je surova, uvjeti života su surovi, opisi su plastični, surovi i sirovi, sve je prepuno tjelesnih i inih izlučevina, mirisa i okusa… Život dolazi i odlazi, ljudi postoje i odjednom ih nema, djeca se rađaju i umiru kao na pokretnoj traci… Strašan život, meni teško zamislivo da je tako bilo ne tako davno… Depresivno…

Stil pisanja je specifičan, sličan onom Fredrika Backmanna, s jednostavnim rečenicama, ponekad telegrafskim, koje, jednostavnosti unatoč, izvrsno opisuju sve što pisac želi izreći. Međutim, kad to želi, zna isporučiti i bogatije rečenice koje se vrlo lijepo ističu u tom jednostavnom okruženju i daju naslutiti da je i sam stil pisanja u službi prikaza škrtih i surovih uvjeta koji vladaju u prostoru i vremenu kojim kroče junaci ovog romana. Autor je izvrstan pripovjedač, s lakoćom uvlači čitatelja u priču i do kraja ga drži u zanimanju za likove. Izvanredno oslikava atmosferu, još osjećam tu maglu u kostima i uši kako skakuću po madracu, koloplet vonjeva i ekskremenata.

Ono što mi se nikako nije svidjelo su eksplicitni opisi seksualnih susreta. Nije to erotski roman, potpuno mi je nepotrebno to seksualno detaljiziranje. Nisam dobio dojam da je djelo išta dobilo tim opisima. Naprotiv.