Sjeta… Sjeta i čežnja, turobno oplakivanje nečega što se više nikad neće vratiti i čeznutljivo uzdisanje melankolije natopile su stranice ovog romana, tako jednostavno napisanog, a tako duboko ostavljajućeg traga. Roman odiše kasnom jeseni, njenim kišama i maglama koje se vuku, kao što se vuku i posljedice djela koje čovjek i ljudi učine ili propuste učiniti, u ovom slučaju Amir, glavni junak ovog romana.

Ali i Amirova djela utjecana su postupcima njegovog oca, postupcima i očekivanjima okoline iz čega proizlazi međusobna ovisnost sviju i utjecaja sviju na sve, a iz čega opet proizlazi izniman značaj koji svaka osoba ima, ako se ikada zapitamo imamo li ikakvog utjecaja na svijet oko sebe. Osim ove temeljne misli koja se provlači knjigom, kroz priču o prijateljstvu, obitelji, časti, razlikama, krivnji i iskupljenju pisac opisuje Afganistan prije uplitanja svjetskih policajaca i nakon njih, kulminaciju ludila dolaskom talibana na vlast, opisuje njihovu kulturu, običaje i svakodnevni život približavajući čitatelju taj dio svijeta.

Vrlo promišljeno, dobro strukturirano i zaokruženo djelo koje doista nije teško za preporučiti.