Ovoj knjizi privukao me njen naslov, knjižara, pa još na obali… U knjizi se isprepliću životi dviju žena, Nine i Zoe, koje veže jedna zajednička stvar, ljubav prema knjigama. Svjedočimo hrabrom potezu samohrane majke da ostavi sve poznato iza sebe i uputi se u nepoznato kako bi sinu i sebi promijenila život nabolje. Kako kaže izreka: nadaj se najboljem, budi spreman na najgore, vođena time i naša Zoe stigla je u novo mjesto, upoznala nove ljude i naravno da je početak bio iznimno težak… No, hrabra se Zoe svojom hrabrošću i upornošću borila sa svim novonastalim nedaćama, uživala u prelijepom krajoliku i svom posebnom dječačiću i mada su neke stvari u njenom novom domu ogrnute velom tajne, što joj vrlo otežava, do kraja knjige sve sjeda na svoje mjesto i ja sam kraj dočekala tužna što je knjizi došao kraj, ali spokojna , jer sve je baš kako treba biti…