U vremenu u kojem živimo jako je važno ulagati u svoje mentalno zdravlje jer će nam se to ulaganje višestruko isplatiti.

Jedan od načina na koji možete aktivno raditi na razvoju svoje psihološke otpornosti je proširivanjem znanja i vještina iz područja pozitivne psihologije.

Krenimo od optimizma. Iako istraživanja pokazuju da je u podlozi optimizma važna genetska komponenta kao i rana životna iskustva, ono što je jako optimistično, ostaje još dovoljno mjesta za samorazvoj.

Način na koji ljudi sagledavaju isti događaj može uvelike odrediti kako će se osjećati. Poznato je da se ljudi koji uzroke događaja pripisuju globalnim, unutarnjim i trajnim čimbenicima osjećaju lošije od ljudi koji uzroke nekog događaja pripisuju specifičnim, vanjskim i privremenim čimbenicima. Pogledajmo jedan primjer: zamislite da ste u radnoj organizaciji imali izlaganje pred vašim nadređenim i kolegama i nije prošlo onako dobro kako ste zamislili. Kako možete razmišljati: a) Uvijek sam neuspješna, ne idu mi javna izlaganja i nikada neću niti biti bolja u tome. ili b) Možda ovo izlaganje nije uspjelo najbolje, a i uvjeti u kojima sam ga održala su izmijenjeni i treba mi više vremena za prilagodbu, nastavit ću se truditi i postoji velika šansa da moje sljedeće izlaganje bude bolje.

U radu s djecom koja se žale da se ne mogu uklopiti u razredni odjel i da ih nitko ne prihvaća možete zajedno s njima proći kroz popis učenika i na trenutak zastati kod svakog pojedinačno i pitati dijete je li imalo neko pozitivno iskustvo s tim djetetom. U pravilu, rijetko koje dijete u razredu ne kaže za 3-4 djece da su imali pozitivna iskustva i odmah se vidi promjena raspoloženja jer to više nije NITKO me NIKADA ne prihvaća i dobra je polazišna osnova za daljnju podršku.

Pokušajte u svemu neugodnom što vam se dogodi naći nešto pozitivno za vas, nešto što vas taj neugodan događaj može naučiti ili čemu on može pridonijeti da vi postanete kvalitetnija osoba.

Kada sam dobila pozitivan nalaz na COVID-19, u prvi mah sam osjetila ljutnju jer znam da sam jedna od onih osoba koje se dosljedno pridržavaju epidemioloških mjera i odgovorne su prema svom zdravlju i zdravlju drugih. Imala sam blage simptome, iako ne možete sa sigurnošću reći ( niti specijalisti to ne mogu predvidjeti) dok ne prođe dovoljan broj dana je li neki od tih simptoma možda prelazi u nešto teže. U trenutcima kada sam osjećaja poboljšanje znala sam se našaliti pa reći kada bi me netko nazvao i pitao kako provodim dane: dosta dobro, zaokupljena sam proizvodnjom antitijela. Odmah sam se osjećala barem malo bolje jer sam znala da kada ozdravim imat ću barem malo manju psihološku napetost i zabrinutost zbog svojevrsne zaštite koju sam razvila. Važno je znati: optimizam i humor vas neće izliječiti, ali će vam pomoći da se lakše nositi s neugodom kroz koju prolazite!

I za kraj, kratak sažetak nekoliko odrednica koje vam mogu pomoći poticati i razvijati optimističan stil razmišljanja vaše djece i vaših učenika:

1. Trajno pretvarajte u privremeno (umjesto uvijek i nikad, koristite ponekad, u zadnje vrijeme).
2. Globalno pretvarajte u specifično (umjesto svi i nitko, koristite određena osoba, događaj ili situacija).
3. Ne zaboravite djecu učiti uočavati i pozitivne strane nekog problema.
4. Potičite pronalaženje većeg broja rješenja različitih problemskih situacija.
5. Hvalite uloženi trud i strpljivost prilikom rješavanja različitih školskih i životnih zadataka (a ne samo krajnji rezultat).
6. Potičite dijete da prihvaća sebe sa svim svojim manama i vrlinama, te da uočava prednosti i nedostatke u svemu što ga okružuje.
7. Kada naiđete na neku životnu poteškoću, razgovarajte o njoj kao o izazovu i zadatku, a ne kao o problemu.
8. Težite u životu biti bolji od samih sebe, ali odustanite od savršenstva jer ono ne postoji.

Za one koji žele znati više:

• Seligman, Martin E.P. (2005).Optimističnodijete. Zagreb: IEP.
• Seligman, Martin E.P. (2006). Naučeni optimizam. Zagreb: IEP.

Pripremila: Gordana Novković Poje, mag.psych.univ.spec.psih.sav.