Izgleda da je nakladnička kuća Fraktura ponovno pogodila „u sridu“ i dokopala se hit autorice koju proglašavaju književnom glasnogovornicom generacije milenijalaca!

Romane Sally Rooney „Razgovori s prijateljima“ i „Normalni ljudi“ u zadnje vrijeme čitaju i preporučuju svi – od hrvatskih glumaca koje svi volimo do Jelene Veljače, i nitko ne skriva oduševljenje pročitanim. O čemu je ovdje riječ? Imamo li novu Elenu Ferrante, u smislu da će Sallyne knjige barem na neko vrijeme zasjeniti sve ostale na književnoj sceni, pogotovo zato što i ona piše o odrastanju i sazrijevanju, samo neke posve nove generacije mladih ljudi?

O tematici i radnji romana

U oba romana likovi studiraju na dublinskom sveučilištu, ali dolaze iz manjih sredina, karakteristično za te godine traže svoje mjesto u društvu, nalaze prijatelje i partnere i od njih se rastaju, usput raspravljajući o politici, književnosti, međusobnim odnosima, nesigurni u sebe, nesigurni u svoje stavove, u neprestanom uspoređivanju s drugima. S obzirom da biografija Sally Rooney opako sliči biografskim činjenicama njezinih likova, predosjećamo da pišući svoje knjige ona zapravo ispisuje samu sebe i teško je utvrditi postoji li granica između onoga što proživljavaju njezini likovi, a što je od toga proživjela sama autorica. Škrta u intervjuima, i sama se bojala da će ju nakon objave drugog romana „Normalni ljudi“ optužiti da je ponovno ispisala istu knjigu.

Glavni lik romana „Razgovori s prijateljima“ je studentica i pjesnikinja Frances. Njezina je prijateljica i bivša partnerica prelijepa i samouvjerena Bobbi s kojom zajednički nastupa na pjesničkim večerima. Nakon jednog od svojih nastupa njih dvije upoznaju slavnu, nešto stariju fotografkinju koja ih postupno uvlači u svoj krug prijatelja. Povučena Frances zbližava se s njezinim zgodnim suprugom Nickom s kojim uskoro započinje neobičan ljubavnički odnos.

U romanu „Normalni ljudi“, koji su i ekranizirani u obliku hvaljene serije, glavni su likovi Marianne i Connell. Upoznajemo ih pri kraju njihovih srednjoškolskih dana, u trenutku kada je Connell jedan od najpopularnijih mladića u školi, a Marianne glavna školska čudakinja bez ijednog prijatelja. Između njih ipak zaiskri i započinju vezu koju taje pred drugima. Ovo dvoje naizgled nespojivih ljudi uspostavljaju povezanost i intimnost koju ni sami sebi ne mogu objasniti. Kad upišu studij, situacija se stubokom mijenja – Mariannina briljantnost, intelekt i izgled osvajaju sve, a Connell postaje taj koji se mora izboriti za nečiju naklonost – osim Marrianine koju već zapravo ima. Njihov odnos tijekom sljedećih nekoliko godina proći će sito i rešeto, ali povezanost koju osjećaju neće oslabiti. Kao da će, unatoč svim svojim mijenama, zauvijek osjećati da samo jedno s drugim mogu biti ono što zaista jesu.

O autorici

Ono za što Sally Rooney zaista treba skinuti kapu je njezin način pisanja koji je stvarno fantastičan i u stanju je ispričati priču na način da vas drži prikovanim za tekst od prve do zadnje stranice te se njezini romani čitaju u dahu. Također, teško je ne vjerovati u autentičnost onoga o čemu piše, vjerujete da su njezini likovi stvarni i da zaista tamo negdje u Dublinu postoje neki Connell i Marianne koji se ponašaju upravo tako (lako možete zamisliti da isti postoje i u Zagrebu, Sarajevu ili Hong Kongu). Ono što zabrinjava je činjenica da su lako prepoznatljivi i da se mlada generacija s njima može u potpunosti poistovjetiti.

Ne znam kreće li autorica iz pozicije suosjećanja s likovima ili je njezina namjera bila razotkriti svu ispraznost razmišljanja i besperspektivnost postupaka novih generacija i do kraja čitanja to nećete moći razlučiti. Je li i smije li nam postati normalno da su „normalni ljudi“ oni koji misle, razmišljaju i govore isključivo o sebi, a kad ne o sebi, onda floskularno prežvakavaju političke formule i izgovaraju prazne rečenice, nominalno aktivisti koji ipak ništa ne poduzimaju (Bobbi), žive o trošku roditelja, a izjavljuju kako nikad ne žele raditi (Frances), za koje je svijet roditeljskog doma uvijek izvor trauma i problematičnih odnosa (osim u Connellovom slučaju, jer njegova je majka dobra i razumna, ali vidi vraga, siromašna).

Ako još dodamo i naravno neizbježna depresivna stanja, neurotičnost, samoozljeđivanje, seksualne devijacije, moramo se zapitati kakva je zapravo generacija koja se može i želi poistovjećivati s likovima Sally Rooney.

Pripremila: Ivana Grubačević