Iako su prednosti pohvale u modeliranju ponašanja djece i mladih u neusporedivoj prednosti pred kritikama, ponekad se kao roditelji, učitelji ili odgojitelji nađemo u situaciji da trebamo nešto i kritizirati. Želim vam skrenuti pozornost što pri tome moramo imati na umu kako bi naša kritika dugoročno imala smisla i kako bismo potaknuli pozitivan razvoj djece i mladih.

Način na koji nešto kažete od ključne je važnosti za uspjeh u komunikaciji s ljudima, osobito djecom i mladima.

Pojasnit ću na jednom konkretnom primjeru. Želite npr. ukazati djetetu da ono što je napravilo nije bilo u redu, a da pri tome povećate vjerojatnost da će obaviti stvar kako treba i da nećete trebati isto ponavljati više puta.

Možete npr. reći : „Nevjerojatno! Kako si lijen. Svaki dan te trebam podsjećati na tvoje obveze.“

ili Možete reći: „Ljuti me kada ne opereš posuđe. Dogovorili smo se da je to tvoja kućanska obveza i očekujem da je obaviš.“

Izaberete li drugu opciju:

• učite dijete kako je važno izražavati svoje osjećaje
• ne pružate priliku da se dijete osjeća loše i napadnuto
• jasno kažete koje ponašanje vam se ne sviđa i što očekujete da dijete napravi
• učite dijete odgovornosti.

Kada kritiziramo nečije osobine, manja je vjerojatnost da će druga osoba biti spremna poslušati ono što joj imamo za reći jer će se osjećati napadnuto, poniženo, ljutito. Dugoročno  kritiziranjem osobina djeca stvaraju lošu sliku o sebi te se s vremenom prestaju truditi poboljšati svoje loše strane. Isto tako, važno je znati kako ponašanja možemo mijenjati u željenom smjeru i na taj način oblikovati pozitivnu sliku djeteta o sebi.  Kod  djece i mladih jako je važno da edukatori budu konkretni u tome što točno očekuju od djece da promijene ili poboljšaju. 

Važno je da dijete ili mlada osoba dobije poruku kako je određeno ponašanje neprihvatljivo, te kako imamo povjerenja u njega/nju da to može i treba popraviti, tj. poboljšati.

Ukoliko ste u ulozi odgojitelja ili učitelja i roditelju trebate prenijeti neku kritiku,  obavezno imajte na umu da:

1. prvo istaknete nešto dobro što je dijete taj dan napravilo (ili neku djetetovu dobru karakteristiku općenito)
2. zatim iznesite kritiku tako da što konkretnije opišete ponašanje koje želite da dijete promijeni
3. razgovor završite opet s nečim pozitivnim što ste primijetili kod djeteta.

Na taj način roditelji lakše prihvaćaju suradnju s odgojno-obrazovnim djelatnicima koja je nužna za kvalitetno napredovanje djece i mladih.

                                                 Pripremila: Gordana Novković Poje, mag.psych.univ.spec.psih.sav.