Nedavno je Zavičajna zbirka Gradske knjižnice Velika Gorica obogaćena za niz takozvanih prigodnica – čestitki u stihovima koje je Pavao Štoos pisao različitim ljudima uz razne prigode i to uglavnom na latinskom. Prigodni tekst o Pavlu Štoosu, hrvatskom pjesniku, preporoditelju i dugogodišnjem župniku u župi Pokupsko napisala je ravnateljica Gradske knjižnice Velika Gorica Katja Matković Mikulčić.

 215. OBLJETNICA ROĐENJA PAVLA ŠTOOSA

Pavao Štooos (Dubravica, 10. prosinca 1806. – Pokupsko, 30. ožujka 1862.), svećenik, hrvatski pjesnik i narodni preporoditelj, pripada u zavičajni korpus turopoljskog književnog stvaralaštva jer je od 1842. pa sve do smrti 1862.  godine  djelovao kao župnik u Pokupskom. Bio je jedan od najistaknutijih Iliraca i jedan od zadnjih plodnih latinskih pisaca na tlu Hrvatske. Njegova bogata literarna ostavština još uvijek je donekle nepoznanica jer je u rasponu od četvrt stoljeća napisao više tisuća stihova u obliku latinskih prigodnica. Štoos se kao latinski pjesnik prvi put pojavljuje potkraj 1827. elegijom u povodu smrti zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca. Iste godine piše imendansku čestitku protonotaru kraljevstva Josipu Kuševiću. Na kraju školske godine prigodnicom se zahvaljuje gimnazijskim profesorima. Prigodnu pjesmu piše 1828. u povodu izbora novog zagrebačkog biskupa Aleksandra Alagovića. Godine 1834. piše prigodnicu imenovanom đakovačkom biskupu Josipu Kukoviću u kojoj uz latinski izvornik piše i hrvatski prijevod. Novu latinsku prigodnicu piše 1838. povodom  ustoličenja Jurja Haulika za zagrebačkog biskupa te još jednu vezanu uz njegov imendan. Štoos je obavljao dužnost njegovog tajnika. Godine 1839. piše prigodnicu posvećenu njegovom nekadašnjem učitelju Josipu Schrottu. Godine 1842. premješten je sa Kaptola u malu rubnu župu Pokupsko, gdje je ostao do svoje smrti. Odlazak ga nije spriječio ni u političkom ni književnom djelovanju sve do godine 1843. koja je bila kobna za ilirski preporod kada su zabranjeni ilirski grb i ilirsko ime. Četiri godine Štooos nije ništa napisao, a nakon toga uslijedio je još jedan važan događa,  odluka Sabora o ukidanju latinskog jezika kao službenog jezika 1847.  Godine 1848. Štoos  piše traktat protiv celibata „O poboljšanju ćudorednosti svećenstva“ što mu je pribavilo mnogo neprijatelja. Prigodom posjete Franje Josipa I. Zagrebu 1852. Štoos piše odu u 59 alkejskih strofa. Od istaknutijih njegovih prigodnica valja spomenuti one posvećene Jurju Žuniću, Ivanu Gunduliću i Nikoli Zdenčaju. Posredovanjem Antikvarijata „Bono“ sve te prigodnice nalaze se od nedavno u Zavičajnoj zbirci Gradske knjižnice Velika Gorica i tako se Pavao Štoos vratio u zavičaj u kojem je djelovao kao župnik i kao književni stvaratelj punih dvadeset godina i to u godini kada se obilježava 215. godina od njegovog rođenja.

                                                                                              Katja Matković Mikulčić