Sinoć je s početkom u 20:30 u Mraclinu održana svečana promocija knjige “S rubova ekrana” pjesnikinje, spisateljice i književne kritičarke Darije Žilić. Vrijednoj Dariji koja već godinama živi i piše u Velikoj Gorici to je već 14. po redu službeno izdani naslov. Mjesto radnje bio je Park Tomislava Hrkovca, u organizaciji – Društvo žena “Anđela Lovreković”. Ukusno i  s mjerom izbalansirane izmjene na “pozornici” dale su zanimljivu dinamiku nastupa u kojem su glavnu riječ preuzimali: naravski sama autorica Darija Žilić koja se vrlo spontanim i toplim riječima obratila svim nazočnima, interpretatorica – glumica Mia Krajcar čiji je glas izvrsno dočaravao atmosferu Darijinih stihova, duhoviti voditelji – pisac Ratko Cvetnić, pjesnikinja Vesna Tafra i Đurđica Vuković – urednica Sisačkog časopisa Riječi te blues glazbenik – Tony Lee King čija je glazba bilo vrlo prikladno odabrano vezivno tkivo pričanja o knjizi i iz knjige. Posjećenost je bila više no prilična pa se na drvenim klupicama poslaganim u polukrug tražilo mjesto više, a neki od zainteresiranih mještana i namjernika događaj su popratili stojeći podno razgranatog drveća. Bajkovitom ugođaju Darijinih pjesama svakako je doprinijela i savršeno odabrana lokacija sanjivog i tihog noćnog zelenila kratkog, ali slatkog Mraclinskog parka prigodno ukrašenog decentno svjetlećim dekoriranim kišobranima. “Ne mogu ti opisati koliko volim Mraclin – taj mir i tu jednu meni tako dragu old school ljudskost koji iz njega zrače – mislim da on savršeno ujedinjuje jedno tradicionalno i svjetsko iskustvo – baš ono što i sama nerijetko povezujem u svojim pjesmama.”, dozvolite da malo parafraziram Dariju tijekom našeg kratkog, ali za mene vrlo poučnog razgovora.

…Uputio sam se u pitomo mjestašce Mraclin nošen mišlju – konačno ću malo razbiti repetitivno sivilo svoje užurbane radne svakodnevice i slušati poeziju. I to ne bilo kakvu, koja dolazi iz “pera” pjesnik(inj)a koji u zadnje vrijeme niču iza svakog (fejsbuk) ugla i koji su, u najboljem slučaju, mediokriteti, već onu vrhunsku i istinsku poeziju. Želim iz ovog pretežito težinskog stanja prijeći u bestežinsko – kako li drsko visoko postavljenog očekivanja koje mi je u potpunosti i lahornom lakoćom svoje pjesničke vještine sinoć priuštila Darija Žilić. Pjesničkim slikama koje se ne shvaćaju i dohvaćaju samo razumom i logikom već i instinktima i nekim drugim čulima koja nemamo baš prilike razvijati u buci nesnosne banalnosti kojom nas bombardira većina današnjih medija, društvenih mreža itd. Virtualna je stvarnost do te mjere postala stvarnom da ona prava, ekranom neposredovana realnost, kao da gubi utrku u važnosti ili ako hoćete stvarnosnosti. Iza naslova “S rubova ekrana” krije se literarni pokušaj da se onoj “dobroj staroj” stvarnoj stvarnosti (daleko od ekrana laptopa i mobitela) vrati važnost, dostojanstvo i dubina kakvu i zaslužuje. U onom naoko svakodnevnom i uobičajenom Darija neviđenom lakoćom pronalazi i razotkriva magiju, krojeći vidljivim nevidljivu svilu života. Gdje bi grubo, nerafinirano oko vidjelo samo sirovu i nekompletnu istinu jed(i)ne dimenzije Darija nudi paralelno postojanje nebrojenog broja njih.

Usudio bih se reći da to i je osnovna zadaća poezije – povesti nas u obilazak naših života iz jedne ptičje perspektive, lebdeći čak u i nad onih pojavnosti koje bi nam se na prvu mogle učiniti i teškima i mučnima. Dodao bih još jednu važnu riječ – a to je UŽITAK, sa svim tim suptilno odmjerenim uronima u psihu ljudi, njihove unutarnje doživljaje, vanjske stvari i pojave od kojih smo (ne)odvojivi – Darija piše na način kao da prvenstveno uživa i slavi bezbrojne aspekte postojanja koji su nam tako blizu, a opet, odveć često, tako nedohvatni. Zato imamo Dariju – da ih bezbolno približi našem dometu, sasvim pjesnički, a opet (u maniri pravog majstora stiha) sasvim shvatljivo. Imamo sreću, ali i odgovornost svjedočiti jednoj takvoj pjesničkoj veličini u Velikoj Gorici i Turopolju.

Stoga, vežite se prije no što uzmete Darijinu novu knjigu u ruke, jer polijećemo…

P.M.S. (Post Majsecov Scriptum) Bilo je to sve skupa pomalo meditativno iskustvo čemu je definitivno pripomogla i blažena tišina sela. Došlo mi je da razvijem šator u tom parku i tamo do daljnjeg noćivam na ležaju od dobrih energija ovog pjesničkog eventa. Nakon promocije svi pridošli uputili su se na opuštenu zakusku koja je bila toliko bogata odabranom hranom, pićem i kolačima da sam na momente imao dojam da sam zalutao na neku svadbu, a kad ono četvrtak. Čarobni utjecaj ove skoroljetne večeri definitivno mi je podario osjećaj “groznice” subotnje večeri puno prije službenog početka vikenda…

Posebno hvala gospodinu Tvrtko Maras na nesebično ustupljenim fotkama.

Objava FRIK IZ KVARTA – Promocija knjige Darije Žilić u Mraclinu pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.