Mjesec dana prije prve medalje stao je na skije, sada se sprema za Paraolimpijadu
Stjepan Mirenić (14) učenik je Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, ima intelektualne poteškoće, ali unatoč tome osvojio je tri zlatne medalje na Specijalnim olimpijskim igrama u Južnoj Koreji prošle godine. Ovaj tjedan nalazi se na skijaškim pripremama u Austriji, na glečeru Mölltaler, gdje gradi formu za Paraolimpijadu 2018. godine.
Ova uspješna sportska priča započela je prije tri godine, a tada nitko nije mogao ni zamisliti da će dječak, koji nikada ranije nije stao na skije, pokazati takav talent.
NAPORNO TRENIRA
Stjepanovi treninzi jednaki su onima ostalih profesionalnih skijaša. Traju cijele godine, na snijegu i izvan njega, uči se tehnika i stječe kondicija, ali za mladog Velikogoričanina to nije teško i ne žali se.
- Bio sam u Koreji i osvojio sam veleslalom, slalom i Super G. Uzbudljivo mi je. Vidim svijeta. Želim se kao Ivica Kostelić baviti skijanjem, on mi je uzor – ispričao je Stjepan Mirenić.
Na Zimskoj specijalnoj olimpijadi Stjepan je bio drugi najmlađi natjecatelj. Jedini dječak bio je samo dva dana mlađi od njega. No, u konkurenciji od više od 80 natjecatelja, bilo je i 30-godišnjaka.
- U skijanju trebate malo misliti, ne samo spustiti se. Kad se spuštam razmišljam samo o skijanju, kako se treba okrenuti da ne padnem i da nešto ne potrgam. Roditelje je malo strah, ali kad dođem doma onda ih više nije strah – kaže Stjepan.
CILJ JE MEDALJA S PARAOLIMPIJADE
Pred njim su mnogobrojna natjecanja, europski i svjetski skijaški kupovi, a cilj je Paraolimpijada – najviša razina natjecanja za osobe s intelektualnim poteškoćama.
- On se tu maksimalno daje, maksimalno pokazuje interes i s njim je jako lijepo surađivati. S njim bih mogao i na kraj svijeta. U sportu postoje određena pravila kojih se moraš pridržavati, inače slijedi diskvalifikacija i on to jako dobro koristi i u svakodnevnom životu što ja smatram da je njemu jako bitna stvar – kaže trener Željko Libjak.
Djeci s poteškoćama u razvoju sportski uspjesi mnogo donose. Osim financijskih nagrada za medalje i rekorde, gradi se samopouzdanje, ali i sposobnost snalaženja te fizičke sposobnosti.
- Ja ga na tim skijaškim kampovima ili natjecanjima pokušavam dovoditi u nekakve “nezgodne” situacije, znači gdje ne zna jezik pa treba otići u dućan da se sam snađe, da sam nešto kupi, da se izbori za nekakve stvari i to u biti se pokazuje kao jako dobra stvar – kaže trener Libjak.
PRIJATELJI I PODRŠKA
Najdraže u skijanju su mu novi prijatelji, a njih je na ovaj način upoznao mnogo. Kroz treninge zajedno rade, ali si i pomažu.
- Ima jedna curica što je slijepa i treba paziti na nju da ne padne. Meni su savjetovali da ne ludujemi da ne strgam nogu jer nisu još staze bile očišćene – ispričao je Stjepan.
Stjepan se osim alpskim skijanjem bavi i biciklizmom, natječe se u nekim disciplinama atletike, a s trenerom odlazi i na bowling.
- Mi kad smo se vratili, s obzirom na rezultate, kontaktirao nas je Hrvatski paraolimpijski odbor i bili su zainteresirani za Stjepana jer natjecanje u Paraolimpijskom savezu je najviši mogući nivo njegovog natjecanja i tu možemo govoriti o profesionalnom sportu i na taj način se mogu postizati najbolji rezultati. U slučaju osvajanja neke olimpijske medalje osigurana mu je sportska mirovina i ja smatram da je to za njega jako bitno, ali ne samo za njega. Pokušavamo i neke druge učenike uključiti u to. Zašto ne bi pokazali svoj talent i da im damo mogućnost da maksimalno napreduju – zaključio je trener Libjak.