Zvonko Kunić, najdugovječniji velikogorički pročelnik ovih je dana otišao u zasluženu mirovinu. U ugodnom razgovoru ispričao nam je kako se politika mijenjala kroz godine, koliko je zahtjevan bio njegov posao, te što ga čeka u mirovini.

Njegova politička karijera započela je i prije nego je Velika Gorica dobila službeni status grada, ulaskom u Skupštinu općine Velika Gorica 1990. godine. “Grad Velika Gorica je dobio svoj status 1995., a ja u Grad došao pet godina prije, odmah poslije prvih višestranačkih izbora u travnju 1990. To je trajalo kratko, a onda smo od 1991. do 1995. bili u sastavu grada Zagreba. Tako da je moja karijera malo starija od samog Grada Velike Gorice.”

Dodaje kako je u to vrijeme došao kao predsjednik tadašnjeg Komiteta za društvene djelatnosti, u srpnju 1990. godine. “Bila je to dobra ekipa ljudi koji su znali svoj posao, mi smo došli novi, bez iskustva. Predsjednik Izvršnog vijeća bio je gospodin Milan Krilić, a Vijeće je djelovalo sve dok nismo bili uključeni u Grad Zagreb.”

Politička situacija u gradu 1990-ih

Prisjetio se i kako je situacija na našem području izgledala u uzburkanim 1990-ima. “Tada je stalno postojala potreba i volja da se Gorica osamostali, pa je to Odlukom Sabora odlučeno. Sjećam se te odluke i kako smo definirali granice općina, u tome sam aktivno sudjelovao. Bio sam tajnik područnog ureda Gradske uprave u Velikoj Gorici, tijela koje nije imalo ingerenciju, ali sam se ipak i time bavio. Prvi izbori za Gradsko vijeće bili su u listopadu 1995. godine, a 29. studenog je za gradonačelnika izabran gospodin Bobesić, no posredno, u Gradskom vijeću.”

1995. Prvi koraci u novoosnovanom gradu

1995. godina, kada Velika Gorica dobiva status grada nije bila laka za gradske čelnike jer je tu bilo mnogo prilagodbe i učenja. “Prvi koraci su uvijek teški. U to vrijeme preuzeli smo osnivačka prava za dječje vrtiće, Pučko otvoreno učilište i Muzej, a prvi problem koji nas je dočekao bio je- Velkom. U ono je vrijeme bilo puno teže”, prisjeća se.

Za zamjenika gradonačelnika (tadašnjem gradonačleniku Milanu Kriliću op.a) prvi je put izabran 1997., a  obnašao je paralelno i dužnost pročelnika za društvene djelatnosti.

“Imao sam u to vrijeme dvije funkcije, no gradske nadležnosti su u to vrijeme bile puno manje no što su to danas. Gradska uprava bila je mnogo skromnija u svakom smislu, pa i po pitanju broja zaposlenika, proračuna i drugih.”, dodaje naš sugovornik.

Burne 2000-e uz ‘pad’ Gradskog vijeća i gradonačelnika

Prisjetio se Kunić i 2000. godine koja je u političkom smislu u Gorici bila vrlo burna jer su prvi put “pali” gradoačelnik i Gradsko vijeće. “Imali smo izvanredne izbore i povjerenika Vlade. Na novim izborima je SDP dobio većinu i izabrali su Zvonka Šimičića za gradonačelnika koji je to bio godinu dana. Redovni izbori bili su godine nakon i na tim izborima je gradonačelnik postao Ivan Šuker, a ja pročelnik za društvene djelatnosti.”, prisjeća se Kunić.

Šuker je bio sposoban, smislen i angažiran

Smatra kako je za vrijeme mandata Ivana Šukera provedeno i ostvareno mnogo projekata koji danas čine naš grad. “To je bilo vrijeme konsolidacije grada, Šuker je bio sposoban, smislen i angažiran gradonačelnik. Mi smo u tom vremenu završili dobre projekte – plinofikaciju, rekonstrukciju POUVG, obnovu Trga Stjepana Radića i Parka Franje Tuđmana… Dobili smo ingerenciju nad osnovnim školama; Grad je postao osnivač osnovnih škola, a poslije toga je došla i Javna vatrogasna postrojba”, govori.

Uskoro Šuker odlazi u Vladu za ministra financija, a na njegovo mjesto dolazi Franjo Sever. Vrijeme je to jačanja lokalne samouprave, a upotpunjuje se i društveni život grada. “Rat je bio sve udaljeniji i obnove su bile na svim razinama, pa i društvenoj.”, govori Kuinić.

Picula i Šuker: Dva temperamenta, oba pozitivna

U svojim je godinama rada Kunić dobro upoznao baš sve velikogoričke gradonačelnike koji su se, prije svega, razlikovali po temperamentu i osobnosti. Tako je usporedio Piculu i Šukera: “To su dva temperamenta, ali oba pozitivna. S Piculom se moglo razgovarati argumentirano, on je čovjek koji je držao do partnera, svoje riječi i kulture ponajviše. Šuker je bio malo tvrđi, ali operativniji. On je bio “za posao”. To su bila dva dobra gradonačelnika, za Grad dobra. Mislim da je Grad u oba razdoblja napredovao.”

Govoreći o gradonačelnicima, dotaknuo se i najdugovječnijeg velikogoričkog gradonačelnika, Dražena Barišića. “Njemu je Zakon išao na ruku i brzo je naučio zanat. Sjećam se kad je došao s RVG-a za gradonačelnika, bili smo u različitim političkim opcijama. On je brzo svladao zanat jer je imao prednost što je radio u mediju, to je bila dobra osnovica jer je poznao odnose i među ljudima i u politici”

Kad gradonačelnici postanu “faraoni”

Promjenama koje su uslijedile oko 2009. počeo je neposredni izbor gradonačelnika, župana i načelnika, čega se Kunić prisjeća, ali govoreći o tome- ne odobrava. Njegov je stav jasan i bez zadrške: “To je na prvu bila lijepa stvar, no naše društvo još nije zrelo za takve promjene. Ukinuta su Gradska poglavarstva što nije dobro jer ona su ipak bila nadzorni mehanizam i korektiv, a ovako smo dobili jake igrače na terenu, ‘faraone’ . Gradonačelnici postaju “baje u svoim selu”, nitko im ništa ne može, nesmjenjivi su, oni su u jednoj osobi i Skupštine trgovačkih društava i gradonačelnici i direktori i to svakog čovjeka pokvari. Njihov ego raste kad upoznaju svoju snagu i vrlo brzo počnu zloupotrebljavati Zakon. Što radi nesmjenjiv čovjek? Svašta!”, govori Kunić.

“Opasno je kad se tupi ljudi brzo naoštre”

Ako netko u politici u našem gradu može dati dobar savjet, to je svakako Zvonko Kunić. No, to znanje i iskustvo došli su dugotrajnim i kontinuiranim radom. “Možda sam imao sreću što sam u prijeratnim i poslijeratnim vremenima stjecao zanat polako. Tada sam naučio o tome, o vođenju i upravi, ali i o osobnoj komunikaciji. Opasno je i loše kada vam tupi ljudi na brzinu dođu i brzo se naoštre, recimo u Gradsko vijeće, te misle da je njihovim izborom počela povijest. Nije, to je jedan kompleks okolnosti u kojem treba uvažavati sugovornika, protivnika i svog kolegu. U tome sam ja pokušao biti čovjek i razumjeti one koji ne razumiju. To je koji put teško, ali moraš znati da nisu svi na isti način stvoreni, da ne razmišljaju na isti način i da imaju druge ciljeve. Pokušao sam u svojoj karijeri, životu i cijelom radu poštovati 10 božjih zapovijedi i poštivati svog bližnjega.”

Od HDZ-a, DC-a do BM 365

U svojoj karijeri promijenio je i političko opredjeljenje te je i dan danas na poziciji predsjednika ogranaka stranke rada i solidarnosti Milan Bandić 365 u Velikoj Gorici i  Zagrebačkoj županiji. Tome je prethodilo članstvo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. “U HDZ sam ušao prije prvih demokratskih izbora. Tada se, nakon 10 godina, u situaciji kad je umro predsjednik Franjo Tuđman, a kad je HDZ preuzeo Pašalić, s druge strane pojavila opcija s Matom Granićem i Vesnom Škare Ožbolt. Mi smo išli ka osnivanju Demokratskog centra u Velikoj Gorici. To je trajalo 15 godina. Međutim, predsjednica je stranku ugasila preko noći i mi smo se našli u situaciji pa odlučili da nećemo biti nezavisni i da nećemo prosuti mandate. Na prijedlog većine uključili smo se u političku opciju Milana Bandića. Komunicirali smo s njim i ranije, bio nam je blizak,učinkovito je vodio Zagreb, bio je pristupačan i kao čovjek i kao političar. To je presudilo i uključili smo se u stranku”

O aktualnom gradonačelniku Ačkaru…

U razgovoru smo se dotaknuli i trenutne političke situacije u gradu i aktualnog gradonačelnika, Krešimira Ačkara: “Mlad je čovjek i u situaciji je da ima velik teret pred sobom. Dobra je okolnost što je i on saborski zastupnik i u svojoj stranci ima istaknuto mjesto. To je uvijek dobro imati. Ima dobrog zamjenika, Nevena Karasa, koji zna posao. A sve ostalo je pred nama.”

Posljednje godine prije mirovine, Zvonko Kunić proveo je kao pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti unutar kojeg je imao brojne zadatke i odgovornosti. “Društvene djelatnosti su puno šire od kulture, većim dijelom je tu bilo područje predškolskog odgoja i obrazovanja, športa, branitelja, udruga, civilnog sektora, a posebno dio kulturne baštine i djelatnosti udruga i ustanova u kulturi. To je širok resor  u koji ide najveći dio Proračuna. Mislim da se najviše napravilo na području predškolskog odgoja jer je to je oduvijek najvažnija i prva tema. Mnogo smo napravili, izgradili, povećali kvalitetu, standarde…”

U mirovini još malo politike, ali i kulture….

Njegova uloga bila je i brinuti o našoj kulturno-povijesnoj baštini, a posebno je ponosan na obnovu Starog Grada Lukavca, obnovu kurije Modić Bedeković, a ono što ga posebno veseli je izgradnja Interpretacijskog centra Muzeja Turopolja. “Od 2013. godine radim na projektu Interpretacijskog centra Muzeja Turopolja i gradnja mu je sada počela iza bivše Galerije Kordić. Bit će puno sadržaja koji bi trebali Muzeju Turopolja omogućiti da napravi veliki korak u suvremenu muzejsku djelatnost. To je projekt koji će koštati 11 milijuna kuna za koji smo više od 90 posto osigurali iz drugih izvora.”

U zasluženoj mirovini ipak će se i dalje baviti politikom, ali manje. Aktivirao je mandat u Gradskom vijeću Velike Gorice. Prvi će put biti u ulozi vijećnika, što je do sad odbijao zbog pročelničkih dužnosti . “U ovih 20-30 godina sam u Gradsko vijeće bio izabran sedam ili osam puta, međutim nisam mogao bio gradski vijećnik jer sam bio pročelnik. Sad kad sam u mirovini, a u Vijeće sam izabran na prošlim izborima, pokušat ću biti korektan gradski vijećnik.”, govori Kunić kojem se u životu i radu, zaključuje, mnogo ne mijenja.

“Do sada mi je šef bio gradonačelnik, a sada mi je šefica moja supruga i sve je u redu.”, zaključuje uz smijeh Kunić kojem nam ostaje poželjeti isopunjene, zdrave, sretne i aktivne umirovljeničke dane!

Objava INTERVJU: Najdugovječniji velikogorički pročelnik Zvonko Kunić o svom radu, gradonačelnicima i baštini pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.