Jedna od najstarijih turopoljskih ljepotica i najvrjednijih drvenih sakralnih građevina u Turopolju je kapela sv. Ivana Krstitelja u Buševcu. Kapela u Buševcu postala je uzorom turopoljskim tesarima 19. stoljeća u izgradnji postbaroknih drvenih kapela u Turopolju i Pokuplju.

Vrijeme izgradnje prve kapele nije poznato, pretpostavlja se da je podignuta između 1630. i 1635. godine na križanju starih rimskih cesta na mjestu gdje je do 1592. godine stajala kapelica koju su spalili Osmanlije. U današnjem obliku podignuta je 1768. godine s tim da se smatra da je dio svetišta s oslikom na stijenama i svodom preostao iz starije građevine. Prvotno je kapela bila posvećena Rastanku apostola, a 1857. godine mijenja titular u sv. Ivana Krstitelja.

Oslikane drvene stijene prikazuju prizore iz Evanđelja, odnosno iz Kristova života kao što su Krist u Getsemanskom vrtu, Bičevanje Krista i Raspeće, zatim svece-zaštitnike poput sv. Martina, sv. Katarine, sv. Jurja i sv. Margarete, evanđeliste i pobožnosti poput Presvetog srca Isusova i Marijina. Poseban i rijedak prizor je Rastanak apostola u kojem se pozdravljaju dvojica po dvojica apostola koji odlaze propovijedati evanđelje u Kristovo ime. Kapelu krase i slike izrađene u tehnici ulja na platnu koje prikazuju Uznesenje Marijino, Oproštaj Krista od apostola, sv. Josipa s djetetom Isusom, Raspeće i sv. Jurja koji ubija zmaja. Povjesničarka umjetnosti Anđela Horvat datira ove oslike u kraj XVII. stoljeća i prvu polovinu XVIII. stoljeća te ih određuje kao rustificirano figuralno slikarstvo ekspresivnog i naivnog izraza.

Osim propovjedaonice, kapela ima i dva bočna oltara posvećena sv. Josipu i sv. Roku, a umjetnički najimpresivniji je glavni oltar sv. Ivana Krstitelja. Glavni oltar potječe iz 1696. godine i sastoji se od dva kata sa zabatom na vrhu. Sadrži trinaest kipova od kojih su njih osam smješteni u vlastite niše. Na prvom katu oltarnoga retabla, nalazi se pet kipova u nišama. U sredini je najveći kip cijeloga oltara koji prikazuje sv. Ivana Krstitelja. S njegove desne strane nalazi se sv. Ivan evanđelist, a pored kipa sv. Ivana nalazi se sv. Zaharija odjeven kao starozavjetni svećenik s dvorogom mitrom. U literaturi se smatra da je prvi, bradati svetac s lijeve strane središnjeg kipa sv. Ivana Krstitelja sv. Pavao iako postoji sumnja u identitet ovog sveca jer u ruci drži samo knjigu, a mača kao atributa sv. Pavla nema. Drugog bradatog sveca s lijeve strane povjesničarka umjetnosti Sanja Cvetnić (2005.) tumači kao sv. Tomu Becketa te naglašava kako je to iznenađujuće za ovu sredinu – kanonska vizitacija iz 1678. godine navodi da se misa u kapeli služila dva puta godišnje, na blagdan Rastanka sv. Apostola i na dan sv. Tome Becketa, kenterberijskog nadbiskupa kanoniziranog u 12. stoljeću.

Na drugom katu oltarnoga retabla nalazi se pet manjih kipova. S lijeva na desno to su: Sv. Ana Trojna (sv. Ana, s Marijom i malim Isusom u naručju), neznana svetica (možda sv. Katarina), Bogorodica s Djetetom (središnja skulptura) neznana svetica (vjerojatno sv. Barbara) i sv. Elizabeta. Oltarni nastavak zaključuje zabat s reljefnim prikazom Boga Oca flankiranog s dva krilata anđela. Arhitektura oltara, tj. stupovi, gređe i oltarne stijene prekriveni su ornamentom pozlaćenog akantova lišća, a na stupovima su dodatno umetnute i karakteristične anđeoske glavice koje nam daju smjernicu glede autorstva ovoga oltara koji se pripisuje radionici Johannesa Komersteinera, odnosno njegovom sljedbeniku kojeg povjesničarka umjetnosti Nela Tarbuk naziva „Majstorom širokih usta“. Glavni oltar izložen je na izložbi „Figura i ornament – Johannes Komersteiner i njegov krug“ u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu i istoimenoj izložbi u Narodnoj galeriji u Ljubljani 2016. godine.

Kapela je temeljito obnovljena 1907. godine i u razdoblju od 2004. do 2017. godine.

Literatura:

Anđela Horvat, »Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj«, u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982.

Sanja Cvetnić, »Likovna i graditeljska baština Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini i povijesne Župe sv. Jurja u Starom Čiču«, u: Župa Pohoda Blažene Djevice Marije Vukovina: povijest baštine i pastoralni rad, Vukovina: Župa Pohoda Blažene djevice Marije, 2005.

Đurđica Cvitanović, Turopoljske ljepotice: drvene seljačke crkve (dopunjeno i prošireno izdanje), Zagreb: Kajkavsko spravišče, 2008 [1974.]

Ivan Rožić, Buševec, Buševec: Ogranak seljačke sloge Buševec, 2015.

Nela Tarbuk, Kipar Johannes Komersteiner i njegov krug, Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2016.

Fotografije:

Buševec – drvena kapela sv. Ivana Krstitelja, autor: Višnja Huzjak, 1966., vlasnik/imatelj: Muzej Turopolja

Buševec – glavni oltar u drvenoj kapeli sv. Ivana Krstitelja, autor: Višnja Huzjak, 1966., vlasnik/imatelj: Muzej Turopolja

Objava CRTICE IZ POVIJESTI Jedna od najstarijih turopoljskih ljepotica – kapela sv. Ivana Krstitelja u Buševcu pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.