Sve oklijevam, pisat ili ne pisat
Ući u tu “bitku” ili bolje zbrisat
Bojim se, dat ću izvještaje šture
Sa nedavne godišnjice mature
U skladu s očekivanjima previše se pilo
Da bih preciznije prenio sve što se zbilo

Skupio se godina popriličan zbir
25 – a godišnjica ili ti srebrni pir

Na vratima restorana vidim više no poznata lica
Skrivam da sam dirnut iza neke glupe šale, vica
Oči svima blistaju, lica se od dragosti sjaje
Povezanost to je očita koja vječno traje
To je naprosto činjenica, kažu gola
Nema te spone ko što je srednja škola
Prijateljstva koja tu se sklope
Tek nadgrobne ploče poklope

Tražim ju u riječima, na licu, u svakoj gesti
Onu osobu iz srednje u njima volim sresti

I evo je – tu je, iza poneke sijede, bore i kilice viška

Slikaju ju moje oči i brojna sjećanja što još su friška
Skidamo sve te slojeve koje vrijeme nataloži
Čekamo da se prošlost sa sadašnjošću složi

Predsjednik razreda uz aperitiv prigodnu zdravicu drži

Koja svojim šarmom zadnji trag ukočenosti sprži
Vino otvara vrata u tu zemlju svakojakih čudesa
Dok nadiru plate krumpira, gljiva i miješanog mesa
Otkrivaju se uspjesi, blamaže, komedije i drame
Malo tko već nije tata, neke su i trostruke mame
Život bruji, viče, smiruje se, divlja, katkad rastuži
Jer putovanje uvijek našim očekivanjima ne služi

Al’ čak i teme što bi inače bile teške
U ovoj noći prođu se lagodno pješke
Jer aura zlatnog doba lebdi nad svim što se priča
Na tren smo opet klinci, nije to stvar nikakvog kiča

Oživljavaju se smiješne zgode iz davnina
Nasumično miješaju s pričanjem novina
Sve se sa svime u sto smjerova plete
“Znaš da već na fax ide moje prvo dijete?”
Toči se, naručuje, galami, smije do suza
Još je uvijek zategnuta razreda najbolja guza
Sasvim neočekivani detalji iz usta lete
Staro klupko tajni za čas se rasplete
Stare simpatije opet su zamamne i slatke
Sve ipak ostaje u mašti, imaju druge “zadatke”
Opet se u ime davnih ludosti nazdravlja
Atmosfera se sa svakom čašom popravlja
Uspoređujemo se, sasvim prirodna tendencija
Sve drugo bi bila žešća impotencija
Kol’ko tko ima apartmana na moru, čija škemba je manja
I kako godine utječu na toleranciju spram tuđih sranja

Nisam znao da mi stari frend iz klupe za repku igra

Sjedi mi, ko i uvijek, s lijeva, vitalan poput tigra
Izlazi li se još, gdje, s kim i do kad
Svatko želi pokazat da još je mlad

Premda divljanje po klubovima su zamijenili sve više

Stanovi u kojima interna druženja odvijaju se malo tiše

Na mnogima je primjetan životni prioritet zvan mir
Ako to nemaš, sve je drugo u ruci prevruć krumpir…

Neki su odmah znali što će sa sobom
Neki su godinama poput mene lutali
Po tom hirovitom, nepredvidivom moru
Jedrili, brodili, malo tonuli, pa isplutali

Neki su ostali, neki se razmilili po svim stranama svijeta
Njemačka, Aljaska, Mexico, Kreta
Premda putevi su nam se razišli – dugo tom ima već
Da nećemo čekat još 5 godina na rastanku smo dali riječ

Taman kad sam pomislio da smo se ipak malko uozbiljili
Da smo sada neka druga niša
Evo ti ekspresnog demantija
Ž. nasred ceste u šaht piša…