– Znaš kaj, ne kužim uopće čitav ovaj današnji hype oko tih putovanja i gluposti, reče Zvonko svom dobrom kolegi Ivi, onako u povjerenju i nadi da će biti shvaćen. Sjedili su u autu, na radnoj pauzi i između žvakanja pizze iz obližnje pekare vodili sljedeći razgovor.
– Zašto bi putovanja bila gluposti?
– Ne, ne, ma nisam tak mislio. Znao sam da ćeš krivo shvatit.
– Dobro, a kak si mislio kad si mislio pravo, a ne krivo?
– Ma mislio sam…volim ja putovanja i sve kaj uz njih ide, uzbuđenje prije puta, avantura, novi krajevi, panorame, novi ti kojeg put stvara i još puno tog drugog lijepog – sve ja to kužim, poštujem i priznajem…
– Dobro, a di je onda problem?
– Ma to kaj to sve danas pod a) mora bit izreklamirano – znači svi moraju vidjet da sam negdje bio jer ak nisam ljudima prek društvenih mreža dao priliku da budu ljubomorni na mene ko da nisam nigdje ni bio. Ne znam putuje li se zbog uživanja u putovanju ili zbog uživanja u tome da drugi vide da sam na putovanju i posljedično pomisle kako vodim poželjan i uzbudljiv život.
– Hm, pa možda i oboje…
– b) Stalno taj neki fors koji se osjeća u zraku. Nisi se još vratio s jednog – već tabani svrbe da se ide na drugo. Al’ velim ne zato kaj si, poput nekih istinskih avanturista, toliko željan osvajanja novih lokacija i bivanja u stanju putovanja – to fakat poštujem – nego više to umjetno stvoreno forsiranje da se stalno ide, troši, hvali s tim kamo se ide. Hvali do te mjere da se drugima maltene nabija na nos zašto oni rjeđe putuju ili pak nigdje posebno ne idu.
– Ajde, ajde, tko te to tak iznervirao, priznaj?
– Ma znaš već tko. Neću ni spominjat ime, odmah se uzrujam. Lik me toliko nervira da sam slova iz njegovog imena počeo izbjegavati u svakodnevnom govoru. Izgovorim s i nije mi dobro.
– Buraz, ti stvarno moraš na godišnji. Samo ne idi na putovanje da ne ispadne da me želiš praviti ljubomornim.
– Ne, ma neee. Ma otići ću ja na more, samo neću iz tog radit maltene medijsku pompu, a još manje nekim ulickanim kič Insta fotkama radit veći spektakl nego što stvarno jest. Uživat ću bez da o tome moram slat plaćenu obavijest u Jutarnji list ili Kronike VG.
– Pa dobro, odi onda u miru, tišini i incognito ko većina normalnih ljudi. Gdje je problem?
– Ma nigdje, tak će i bit, nego iznervirali me ovi neki, točnije ovaj neki samozvani, samoizazvani influencer.
– Si ti to malo ljubomoran na njega?
– Ne, ne, al’ fakat ni malo. Ne smeta me uopće to kaj je on negdje, u nekom glupom restoranu na nekoj tobože bogomdanoj lokaciji.
– Kaj te onda smeta i zašto mi o ovom pričamo i zašto ja moram sad osjećat tvoju nervozu?
– Sorry zbog tog. Nisam te htio zamarat, al’ daj mi pliz da svršim.
– Ajde, svrši. Slobodno! Samo nemoj preglasno.
– Uglavnom, smeta me kaj taj kreten toliko nameće vrhunaravnost svojih odlazaka na neke “egzotične” lokacije da sve ostalo kamo idemo mi “obični smrtnici” ispada nedostatno, nezanimljivo, da ne kažem bezveze. Kaj sad, ak nisam jeo u restoranu od 227 Michelinovih zvjezdica, znači da nisam uživao ili iskoristio dobro svoj odmor, vikend, vrijeme općenito.
– Jebote, tebe je ovaj baš iznervirao, vidim?
– Je, ma čim vidim njegovu objavu u našoj maloj grupi, razbolim se. Mislim koji kur.. nas stalno zatrpava svojim preseravanjima bez pokrića. On je kao influenser. Pa dobro, onda se preseravaj pred svojom internetskom sljedbom. Nemoj nas farbat koji te godinama znamo i još znamo da su sva ta tvoja putovanja plaćena lovom koju zapravo nemaš, a glumiš da imaš i da je sve to zapravo samo savršena kamuflaža za horor u koji ti se život u dobroj mjeri pretvorio. Eto to me živcira, kaj nam prodaje muda pod bubrege. Hoće bit netko i nešto, pače hoće bit netko velik, uvažen, moćan, pun love, a u realnosti je obični nesposobni, lijeni pizdek koji savršeno koristi ovo današnje blesavo vrijeme u kojem takvi niškoristi zgubidani lako i brzo postaju popularni (čak uvaženi), za razliku od onih koji nešto pošteno i smisleno rade u svom životu.
– Znači, nemaš samo problem s njim. Imaš sa svijetom općenito?
– Paaa, i to, da.
– Pa brate, prati onda bolji dio svijeta.
– Kako, kad mi ovaj non stop izlijeće van.
– Paa, makni se iz grupe.
– Da, al’ onda ću propustit sve slikice od ostatka ekipe od kojih mi bude milo oko srca. Robijeva kućica na rijeci, Darkove upecane ribice na moru.
– Je, ha napravi s njima izoliranu grupu u kojoj nema ovog.
– Isuse, pa to je genijalna ideja. Kak se tog nisam sjetio. Ovaj mi je toliko pomutio um i dušu svojim toksičnostima da, iscrpljen od tolike bespomoćnosti da promijenim situaciju, ne vidim više ni sasvim očite opcije bijega.
– Na kakve toksičnosti misliš?
– Ma lik se svađa sa svima u grupi koji s vremena na vrijeme, iznervirani, razotkriju svu bijedu, glupost i kič njegovih preseravanja. Onda bude epskih ispada uvrijeđenosti umišljene primadone koja napusti grupu popodne i priključi joj se nazad navečer. Čista šizofrenija, kužiš? Ma gle, ja znam u čem je glavna fora. Svi dečki u grupi su u suštini ostvareni obiteljski i poslovni ljudi. Više no uspješni u svojim područjima. Ovaj cijeli život životari, žica okolo pare, sanjari kako će zarađivat ko influencer, a nitko ga baš previše ozbiljno ne doživljava. Mislim ima on sljedbu neku, al’ nema nikad za kavu i pivu platit. Znaš ono, daj me nemoj jeb.. Pa kom ti spike prodaješ? Mislim prozreo sam ga odavno i nije mi jasno kako njemu nije jasno da nam je svima sve jasno? Njegova igra je da vlastitu nevažnost i promašenost prikrije epskim izljevima svoje bitnosti i tobože glamuroznog života koji može opstati samo u glavama njegovih, u realno stanje stvari, neupućenih pratitelja na društvenim mrežama. Al’ ajde to bi još i podnio no kad počne ludjeti jer ga mi ne slavimo i ne divimo mu se već ga stavljamo pod upitnik, to me ubije u pojam.
– On je u biti pomalo pjesnik, ko i ti. Možda te zato živcira jer ste suštinski slični.
– Kak’ to misliš? Pazi, dobro mi objasni ovo jer u protivnom ćemo se gadno posvađat.
– Stvarno si nabrijan danas, lakše s tom kavom.
– Nema to veze s kavom, nego slušam!?
– Pa pjesnik jer je čitavo svoje postojanje, barem onaj dio koji mu je važan, sveo na sferu fantazije. Njegova bitnost, uvaženost su neopipljivi, neuhvatljivi, žive samo u mašti onih koje je zaveo svojom poezijom laži. I to mu je sasvim dovoljno. On je svoj trag ostavio u dimenziji koja mu je očito najvažnija, a to su bespuća interneta. Od stvarnog je života duboko u sebi odustao jer vidi da za to nema ni ustrajnost ni kvalitetu, a još manje motivaciju. Dakle, od truda da doista postane netko i nešto odabrao je lakši put, relativno bezbolnu prečicu koja mu uz minimalnu  muku i ulaganju pruža ako ne maksimalnu, a ono popriličnu ili bar relativnu zadovoljštinu.
– Hmmm, moram priznat da ovo čak i ima malo smisla.
– Malo? Možda je njega baš briga za tvoje nerviranje. Možda je apsolutno svjestan vlastitih nedostataka, samo pokušava iscijediti što je u njegovom limunu ostalo. Želi iskoristiti što mu život daje, okusiti avanture koje se još pružaju. Svjestan da nema idealnog, odlučuje samoživo i nesamokritično uživati u prilikama koje se otvaraju. Sasvim legitiman potez.
– Sve 5, nemam ništa protiv toga, samo da pritom iz sebe ne radi uspješnog biznismena kad svi znamo da je parazitski prodavač magle.
– Ok, ima neš malo i u tome. Al’ opet znaš kak vele – fake it till you make it.
– Ma joj daj, i za fejkanje treba imat kakve takve temelje – ovi njegovi su od zraka.
– A jesi ti možda ipak ljubomoran na njega? Mislim, pa ipak se kuži u nešto kad ga toliko ljudi prati. Ak niš drugo, kuži kak ljude navest da lajkaju i prate njegovu stranicu. To je danas sasvim legitiman, a za mnoge (uglavnom ženskice) i unovčiv talent.
– Ne, nimalo, ne mogu bit ljubomoran na virtualnu popularnost bez ikakvog posebnog pokrića, sadržaja i talenta, stvarno ne mogu pa sve da se trudim to bit. Al’ nemoj bit naivan, on je uvjeren da mu svi zavidimo. Posebno onda kad vidi da je nekog iznervirao. Tek će onda pojačano vjerovat u svoj izmišljeni vrhunaravan položaj na temelju kojeg je izazvao nervozu. Kužiš, užas, tip je ludi, ludi snob…
– Nda, kužim…al opet ništa nije crno bijelo.
– Nije buraz, nije, al’ neki aspekti našeg djelovanja bi mogli bit.
– Hmm…možda si malo u pravu.
– Malo?!

P.M.S. (Post Majsecov Scriptum) Još jednom hvala AI na nesebičnom kreiranju fotke za ovotjedno frikovanje. Do čitanja…

Objava FRIK IZ KVARTA – Sjaj i bijeda influensera pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.