Uz ljubaznu dozvolu Hrvatske katoličke mreže u cijelosti prenosimo članak g. Borne Marinića o ratnoj bolnici u Velikoj Gorici:

“Zagreb već godinama muči pitanje bolnice na desnoj obali Save. Sve važnije zdravstvene ustanove smještene su na lijevoj obali, a broj stanovnika s novozagrebačke strane iz godine u godinu sve je veći pa je pitanje bolnice na toj strani goruća tema. Ne samo da Novi Zagreb nema bolnicu, već je nema niti Velika Gorica koja se nalazi među 10 najvećih gradova u Hrvatskoj stoga bi u slučaju katastrofe i nemogućnosti prelaska Save stanovnici tih područja morali do nekoliko desetaka kilometara dalekog Siska ili Karlovca.

Ipak, u Domovinskom ratu Zagreb je imao bolnicu s te strane Save. Bila je to Ratna bolnica Velika Gorica koja je djelovala pri tamošnjem domu zdravlja. Djelovati je počela koncem ljeta 1991. godine. Ratna bolnica bila je primarno kirurško-anesteziološko-reanimacijska ratna ustanova, ali i internistička te uopće specijalistička zdravstvena ustanova. Pružala je primarnu i definitivnu kiruršku i anesteziološku skrb, kao i svu ostalu specijalističku skrb pripadnicima Hrvatske vojske i policije, a po potrebi i civilnom stanovništvu s područja južne obrane grada Zagreba.

Ravnatelj ratne bolnice bio je dr. Borislav Šeni. Bila je opremljena jednostavno, ali svrsishodno. Dijagnostika se osnivala na iskustvu kirurga i ostalih specijalista, uz pomoć osnovne rendgenske dijagnostike i laboratorijskih pretraga. Liječenje se osnivalo na načelima ratne medicine i ratne kirurgije, uz dobru opskrbljenost lijekovima, krvlju, plazmom i ostalim infuzijskim otopinama. U bolnici je radilo 138 djelatnika. Ratna bolnica imala je četiri odjela – prijemno-trijažni, operacijski, anesteziološko-reanimacijski i bolnički odjel te čak 10 službi. Naime pri bolnici su djelovale rendgenska, transfuzija, psihijatrijsko-konzilijarna, ljekarna, fizikalna medicina i rehabilitacija, stomatološka, higijensko-epidemiološka, tehnička i uslužna služba.

Djelovala je sve do 7. veljače 1992. godine kada je stavljena u stanje mirovanja. Tijekom rada u njoj je ukupno pregledano 6.850 ranjenika i bolesnika. Stacionirano je liječeno 396 bolesnika i ranjenika, ukupno je učinjeno 670 operacijskih zahvata te 256 reanimacija i anestezija. Nakon pružene primarne kirurške i anesteziološko-reanimacijske pomoći u druge ustanove odnosno kliničke centre u Zagrebu upućeno je 120 bolesnika. Visoka stručnost, uz primjerenu dijagnostičku i materijalnu opremljenost, omogućili su uspješno liječenje kirurških i ostalih bolesnika uz minimalne komplikacije i sa svega jednim umrlim bolesnikom.

Za tako obiman i uspješno obavljen medicinski rad Ratna bolnica dobila je priznanje Hrvatske vojske – operativna grupa Zagreb, Zapovjedništva 149. brigade Hrvatske vojske i 100. brigade Zbora narodne garde. Klinička bolnica “Sestre milosrdnice” Zagreb i Dom zdravlja Velika Gorica, koji su davali osoblje ratnoj bolnici, dobili su priznanje za rad Ratne bolnice od Sanitetskog stožera Republike Hrvatske. Prema mišljenju načelnika saniteta Operativne grupe Zagreb bojnika dr. Marijana Lencura i načelnika saniteta Operativne grupe Zagreb sektor jug bojnika Ivana Posedija djelatnici Ratne bolnice smatraju se neposrednim sudionicima hrvatskog Domovinskog rata jer su osim intervencija u samoj Ratnoj bolnici pružali kiruršku i drugu medicinsku pomoć na prvim borbenim crtama, a sudjelovali su i kod izvlačenja i transporta ranjenika do Ratne bolnice i ostalih medicinskih ustanova u Zagrebu.

Naime medicinske ekipe dežurale su u ambulanti Pokupsko te evakuirale ranjenike s bojišta, a pomakom dosega topničke vatre ekipe se premještaju i na druga područja u Vukomeričkim goricama te početkom listopada 1991. povlače iz Pokupskog. S bojišta su ekipe zbrinule 62 pripadnika Hrvatske vojske, 77 ranjenih civila te 106 prognanika iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine.”

Objava Kratka povijest Ratne bolnice Velika Gorica pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.