Turopoljski kraj poznat je po svojoj drvenoj gradnji. Okruženi šumama, Turopoljci su postali vješti graditelji drvenom građom. U nekim selima još uvijek stoje drvene kuće, čardaci, kapelice i kurije građene od drva.

Ruševine jedne takve kurije nalazimo u Kurilovcu, u Ulici bana Josipa Jelačića. Bio je to nekada ljetnikovac i seosko imanje obitelji Jelačić, koja je imanja imala i u široj okolici Zagreba pa i u Buzinu, otkuda i naziv Bužimski.

aaNaš slavni ban Josip Jelačić potječe iz ‘Kurilovečke loze’ Jelačića, iako je rođen u Petrovaradinu. Njegov otac Franjo bio je slavni vojskovođa, sve do poraza u bitci kod Ulma, nakon čega se sa obitelji povlači u ljetnikovac u Kurilovcu.

Mladi Josip Jelačić svoje djetinjstvo provodi ovdje sve do svoje 8. godine, kada odlazi na vojnu akademiju u Beču. U Kurilovec se vraća u svojoj 19. godini, kako bi zaliječio tešku bolest grla. Ostao je u ovim krajevima pune tri godine. Vrijeme je provodio jašući na svom konju bijelcu i šetajući kroz ovaj naš turopoljski kraj. Manje je poznata činjenica da je on bio i pjesnik te je baš u vrijeme svog oporavka u Kurilovcu napisao neke od svojih najljepših pjesama.

Utieha prirode

U rujnom ako te ikad sjaju
Poljubi rana sunca trak,
I u zelenom vietrić gaju
Hladeći poda pozdravak

Ak’ zelen gorah,tiek potoka
Razigra ikad plam tvog oka
Tad vidio si Boga svog.

U njega uzdaj se u biedi,
Koj tako liepo sve razredi
I zla se neboj nikakvog!

NEKAD ELITNA GRAĐEVINA

Kurija Jelačićevih bila je sagrađena kombinacijom cigle i drva. Prizemlje je zidano od cigle kako bi bilo čvršće, a gornji kat bio je od drva. To je bio uobičajeni način gradnje i za druge kurije u ovom kraju. Bila je tipičnog pravokutnog oblika bez izbočenih krila, imala je jedan kat i strmi krov pokriven crijepom. Navodno su oko kurije bile i gospodarske zgrade. Ograđena je bila drvenim plotom, a ispred nje rasli su jablani. Danas je od kurije ostala samo ruševina – hrpa cigle i drvene građe. Vidljiva su i dva prozora te nešto boje na jednom dijelu unutarnjeg zida.

Tijekom godina, vlasništvo nad kurijom dosta se izmjenjivalo, no ipak je najviše bila u vlasništvu obitelji Jelačić, i to baš Josipovog brata Đure Jelačića koji je najviše vremena proveo u njoj. On je kuriju ostavio u nasljedstvo svojim kćerima. Nakon njihove smrti, nitko se nije brinuo o kuriji te je neko vrijeme u njoj bila trgovina, a služila je čak i kao skladište za drva.

Žalosno je što je jedna takva građevina, koja je proglašena zaštićenim kulturnim dobrom, nepovratno izgubljena.

Ulica koja nosi njegovo ime,  ostaje u spomen na obitelj Jelačić i na slavnog bana Josipa Jelačića koji je nekoć šetao Kurilovcem…