U Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici na Veliku subotu 30. ožujka Vazmeno bdjenje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u zajedništvu sa župnikom Norbertom Ivanom Koprivcem i prof. dr. Antom Crnčevićem OFM.

Započinjući službu svjetla ispred crkve biskup Šaško je vjernicima pojasnio: “Ulazimo u noć koja očituje povezanost naše prolaznosti i besmrtnosti, noć koja bliskim, naizgled običnim predmetima i pojavama govori o neobičnome, govori o vječnomu životu. I ponovno susrećemo četiri uporišta ove liturgije: svjetlo, Riječ, vodu, kruh i vino; i ne previdimo svoje bližnje, ljude i zajedništvo ljubavi. Lijepo je biti ovdje u večeri u kojoj nam se daruju jasni znakovi novosti, novoga početka, među kojima je najprije blagoslov ognja, darivatelja svjetla i blagoslov vazmene svijeće kojom ćemo unijeti svjetlo u crkvu i u sve tame naših života. Ova svijeća na sebi će nositi znak križa, brojku ove dvije tisuće dvadeset i četvrte godine od Kristova utjelovljenja, grčka slova alfu i omegu kao znakove početka i završetka vremena, jer Isus Krist isti je jučer, danas i uvijeke. Taj je križ poseban i po zrnima tamjana, kuglicama na krakovima križa na kojemu su ostali znakovi Kristovih rana. On ih nosi i nakon uskrsnuća, ali je njegovo trpljenje preobraženo u žrtvu prinesenu Bogu, čuvajući smisao svake žrtve iz ljubavi. Na tako urešenoj svijeći zapalit ćemo svijeće u svojim rukama, kao dionici vjere u uskrsnuće. Krist je rekao: Ja sam svjetlo svijeta. On je došao kao istinsko svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka. Predivno je znati i osjetiti da svijeće koje s ovoga slavlja nosimo u svoje domove i u svoju svakidašnjicu žive od početnoga plamena sa svijeće u ovoj župnoj crkvi, tako da ostajemo povezani istim žarom i istim plamenom koji ništa ne može ugasiti, jer Krist ostaje s nama zauvijek.”

Nakon blagoslova vatre upaljena uskrsna svijeća u procesiji je unesena u crkvu, a đakon Marko Pranjić, na đakonskoj službi u župi Navještenja BDM, otpjevao je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći.

U homiliji je biskup Šaško, podsjećajući na evanđelje o praznom grobu, naglasio: “Tamo, pred praznom grobnicom, žene su čule riječi ohrabrenja: da se ne boje, da traže Isusa na pogrješnome mjestu, jer se dogodilo ono što je rekao: živ je nakon smrti; učenici će ga vidjeti u Galileji, u kraju u kojemu ih je pozvao da ga slijede, da mu vjeruju. Oni su, uz sav strah i nejasnoće, tada vjerovali, upijali njegove riječi. Premda nisu sve razumjeli, osjećali su da ih nešto čvrsto veže i da nema ništa bolje od njegove blizine. Ipak, pred njegovom smrću zahvatio ih je strah, sumnje, tjeskoba koja se rađa u svakomu čovjeku zbog gubitka nekoga koga se toliko voli. Ponekad se čini da tama noći prodire u dušu; ponekad pomislimo: da “se ništa ne može učiniti”, a srce više ne nalazi snage za ljubav. Ali upravo u toj tami Krist pali oganj Božje ljubavi: sjaj razbija tamu i najavljuje novi početak; nešto započinje u najdubljoj tami. Znamo da je noć, da je tama ‘najtamnija’ pred svitanje. Kamen boli je otkotrljan ostavljajući mjesta nadi. To je veliko otajstvo Vazma!’ rekao je biskup Šaško te u nastavku homilije ohrabrio:

“U ovoj svetoj noći Crkva nam daje svjetlo Uskrsloga, da se u nama ne zadrži oplakivanje, nego nada ljudi koji se otvaraju sadašnjosti punoj budućnosti: Krist je pobijedio smrt, a i mi s njime. Naš život ne završava pred kamenom groba, naš život gleda dalje s nadom u Krista. Kao kršćani pozvani smo, poput žena na Grobu, vidjeti znakove Uskrsloga; ne ih samo primijetiti, nego uistinu vidjeti, oprati oči srca milosrđem, okupati ih uskrsnućem, ne zaboravljajući da grijehe pere voda krštenja, ali i suze koje poteku pred našim grijesima i pred bolima ljudi. Molimo za dar očiju natopljenih uskrsnućem, da bismo slijedili Kristovo svjetlo i u njemu vidjeli nijanse svoga života, života društva i domovine“, rekao je u propovijedi biskup Šaško učeći gdje pronaći Svjetlo.

“Puno ljudi, puno skupina (ne zbog toga što vole nas, nego zbog toga jer vole sebe) žele dati, prodati, podmetnuti neko svoje svjetlo, svoj način gledanja, a samo se u jednome Svjetlu vidi istina i radost! I to svjetlo nije daleko, nego je u našemu srcu, kao Božja riječ, kao plamen privlačnosti, kao šapat savjesti, kao melem povratka i kao sigurnost zagrljaja”, rekao je u propovijedi biskup Šaško.

Vazmeno bdjenje pjevanjem je uzveličao mješoviti župni zbor. Nakon euharistije napravljene su zajedničke fotografije biskupa, svećenika, brojnih ministranata i pjevača. Na Veliku subotu, brojni su vjernici župe Navještenja BDM posjetili župnu crkvu koja je bila otvorena od ranojutarnjih sati i pomolili se na prigodno postavljenom Isusovom grobu. U 9 sati okupljeni vjernici zajedno su molili iz časoslova jutarnju Velike subote.

Objava Biskup Šaško: Mnogi žele podmetnuti neko svoje svjetlo, no samo je u jednom Svjetlu istina i radost pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.