Turopolje je zbog svog središnjeg položaja i blizine grada Zagreba oduvijek bilo u centru povijesnih prevrtanja i događanja. Kako je povijest Turopolja bila uzburkana, tako su bili i životi Turopoljaca, od plemića do kmetova. Jedna od tih plemićkih obitelji bila je i obitelj Josipović iz Kurilovca.

DOKAZAO SE U RATU

Porijeklom iz Bosne, protjerani turskim osvajanjima, Matej Josipović sa obitelji se seli u Turopolje. Dolaskom u Hrvatsku, Matej se pridružuje vojsci te biva vrlo uspješan na ratištu i brzo podiže ugled. Zbog svih tih vojnih zasluga, obitelj Josipović je na Hrvatskom saboru 1766. godine dobila plemićku titulu.

Za naš kraj možda je najvažniji zagrebački kanonik Ivan Josipović, koji je 1795. godine kupio dva imanja u Kurilovcu. Upravo je kurija Josipović u istočnom dijelu Kurilovca jedno od njihovih imanja koje je preživjelo dah vremena. Iako u teškom ruševnom stanju, ona nas i danas podsjeća na bogatu turopoljsku povijest.

Povijest obitelji Josipović bila je uzburkana i često pogođena promjenama, baš kao i kurija Josipović. Kurija tipičnog pravokutnog oblika isprva je bila cijela građena od drva i okružena gospodarskim zgradama. Naknadno je ožbukana i promijenjen joj je oblik krova. 1909. godine drveno prizemlje zamijenjeno je zidanim i nanovo je ožbukano.

LIJEPE ZBIRKE I PORTRETI

Ovako o kuriji piše turopoljski povjesničar Emilij Laszowski: “Prizemno je stan upravitelja i prostrana pivnica, a gore je gospodski stan udobno namješten. Gotovo cijeli namještaj potječe iz 18. vijeka. Tu se čuvaju lijepe zbirke oružja, te obiteljski portreti starih Josipovića i Škrlca. Lijepa knjižnica resi ove odaje. Tu se čuva i bogati arhiv što ga je pisac ovih redaka nedavno donekle uredio.“

 

Početkom 20. stoljeća kuriji je dograđeno novo krilo te je tako promijenjen njen prvotni oblik. U tako dograđenoj kuriji živjelo se sve do 90-tih godina, kada su obitelji koje su tamo živjele iseljene zbog opasnosti od urušavanja kurije.

Kao jedno od rješenja za spas građevine bila je ideja Župe Navještenja Blažene Djevice Marije da tamo sagradi župni dvor, tj. novo vjersko središte za kurilovečke župljane. Ispostavilo se da je obnova preskupa i da grad, a i župa, nisu u mogućnosti obnoviti kuriju bez pomoći države.

 

aaZa slučaj da se u budućnosti stvore uvjeti za obnovu, a u svrhu zaštite drvene građe, dogovoreno je da će se prvi drveni kat kurije razmontirati i pohraniti u donji zidani dio. On bi bio zatvoren, kako bi se spriječilo otuđivanje i propadanje građe.

Nažalost, objekt nije bio dovoljno zaštićen od kiše i vremenskih utjecaja te je danas građa jako oštećena. Trebalo bi je nanovo zaštititi kako građa koja je unutra spremljena ne bi nepovratno propala, a time i nada u obnovu ovog preventivno zaštićenog kulturnog dobra.