Kada je krajem ožujka u mjestu Gračanica Šišinečka na samoj granici Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije u Kupi pronađen ozlijeđeni štekavac, izgledalo je kao da je za uvod u naš projekt Ptice Zagrebačke županije tema doslovno pala s neba. Jer nedugo je bilo da smo za projekt od Zagrebačke županije dobili sredstva.

Kontaktirali smo odmah edukatora g. Igora Žilića iz JU ‘Zaštita prirode’ Sisačko-moslavačke županije. On nas je spojio s čuvarom prirode g. Zlatkom Butinom, koji je dao upute da o ovom orlu pitamo poznatu znanstvenicu gđu. Jelenu Kralj s Instituta za ornitologiju HAZU-a te g. Luku Basreka iz JU ‘Zeleni prsten’ Zagrebačke županije.

Iz HAZU-a su promptno došli podaci o prstenu nesretne ptice. Radi se o orlu štekavcu s prstenom UO 74 zelene boje na desnoj nozi te D9 92 crveno-crne boje na lijevoj, kojeg je 2011. godine na lokalitetu Siget u Kopačkom Ritu prstenovao najveći domaći stručnjak za štekavce Tibor Mikuška.

Ljubazno zahvaljujemo g. Goranu Šafareku i g. Tinu Podunavcu na ustupljenim fotografijama.

Štekavac pronađen u Kupi u dobrom je stanju nakon operacije višestrukog prijeloma krila

Velika je bila spremnost ovih stručnjaka da s laikom razgovaraju o štekavcima Turopoljskog luga i Odranskog polja, pa tako i veterinarke dr. Ingebor Bata iz zagrebačkog Zoološkog vrta, koja je izvijestila o zdravstvenom stanju orla pronađenog u Kupi.

“Orao je zaprimljen u ambulantu Zoo vrta gdje je pregledan i dijagnosticiran mu je višestruki prijelom desne nadlaktice te je odmah operiran i ovaj prijelom je saniran. Operativni zahvat je uredno prošao i orao je zadržan u stacionaru oporavilišta Zoo vrta i tu će biti do vađenja šipke iz krila (odnosno dok kost ne zaraste) te iza toga ide u Centar za zbrinjavanje divljih životinja udruge AWAP (Zaprešić) na rehabilitaciju do potpunog oporavka. Orao je sada u dobrom stanju te mislimo da ce za 2-3 tjedna biti spreman za drugi operativni zahvat tj. vađenje šipke. Koliko će mu trebati za potpunu rehabilitacije nikako ne možemo predvidjeti pa tako niti predvidjeti vrijeme kada će biti vraćen u prirodu”, odgovorila je na naš upit.

Nije ovo bio prvi put da neprijatelj štekavca koji mu uništava staništa – čovjek – uskače u pomoć. Pronalazimo izvješća o spašavanju jedinki u veljači 2023. godine u Aljmaškom ritu, u lipnju 2022. g. kod Novog Gradca, te u veljači 2021. godine u Velikom Obljaju.

Čuvar prirode iz JU Zaštita prirode Sisačko-moslavačke županije Zlatko Butina objašnjava da se na njegovom području pronađene ozlijeđene životinje čim prije transportiraju u ZOO Maksimir te da ih je, kao i bolesne, mrtve ili uhvaćene a strogo zaštićene vrste obvezno prijaviti nadležnom ministarstvu.

“Nemamo točnu predodžbu o tome kako je stradao, pretpostavka je da je u letu udario u krutu prepreku jer je krilna kost pukla na dva mjesta. Čuvari prirode provode kartiranje gnijezda, prate aktivnost gnijezda, te u slučaju pronalaska novog gnijezda javljaju lokaciju djelatnicima Hrvatskih šuma kako bi se spriječilo uznemiravanje u vrijeme gniježđenja”, rekao je Butina.

POVS Odransko Polje, POP Turopolje

Nego kako saznati radi li se o štekavcu čije gnijezdo se nalazi na području Turopoljskog luga i Odranskog polja, koji zauzimaju ukupno 20 000 hektara prostora dviju županija? Vrlo teško. Naši sugovornici se slažu: Da se ovo područje u potpunosti pročešlja, trebao bi tim od desetak iskusnih stručnjaka koji bi mjesec dana trebao posvetiti samo ovom poslu.

“Orlovi štekavci u Hrvatskoj prvenstveno se gnijezde u nizinskim područjima između Drave, Save i Dunava i njihovih poplavnih područja. Osim toga, porastom gnijezdeće populacije se polako šire prema jugu te danas imamo jedan gnijezdeći par u Istri, vjerojatno na otoku Krku i u Lici. Turopoljski lug/Odransko polje predstavlja dio poplavne doline Save i njene pritoke Odre koji svojim poplavnim šumama omogućuje gniježđenje ove vrste, dok same rijeke omogućuju ishranu”, rekao je vodeći hrvatski stručnjak za štekavce Tibor Mikuška iz Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode.

Područje očuvanja značajno za vrste i staništa POVS Odransko polje (13.763,59 ha) u cijelosti se nalazi unutar područja značajnog za ptice POP Turopolje (19.999,02 ha). Unutar obaju područja nalaze se zaštićeni krajobrazi Odransko polje i Turopoljski lug. Odransko bolje je zaštićeno 2006. godine. Odlikuju ga kompleks hrastovih šuma te agrarni krajobraz u kojem se ističu poplavni travnjaci uz Odru. Značajno je zbog 16 ciljnih vrsta i pet tipova staništa.

U Turopoljskom lugu (zaštićen 2003. g.) zabilježeno je više od 200 vrsta ptica. Njegove vlažne livade jedno su od najvažnijih područja gniježđenja kosca (Crex crex) i eje livadarke (Circus pygargus) u Hrvatskoj. Poplavne šume hrasta lužnjaka stanište su štekavca (Haliaeetus albicilla), crne rode (Ciconia nigra) i orla kliktaša (Clanga pomarina).

“Turopoljski lug i Odransko polje iznimno su značajno područje za očuvanje ptica, a to najbolje potvrđuje činjenica da je 2013. godine, na temelju znanstvenih i stručnih analiza, područje uvršteno u Natura 2000 ekološku mrežu Europske unije kao područje očuvanja značajno za ptice Turopolje. Cilj zaštite područja je očuvati gnijezdeće populacije 15 vrsta ptica (vodomar, orao kliktaš, bijela roda, crna roda, kosac, crvenoglavi djetlić, crna žuna, bjelovrata muharica, štekavac, rusi svračak, sivi svračak, škanjac osaš, siva žuna, jastrebača i pjegava grmuša) te zimujuću populaciju eje strnjarice. Na području je zabilježeno preko 220 vrsta ptica. Pri tome su posebno važni veliki šumski kompleksi Turopoljskog luga značajni za očuvanje djetlovki, grabljivica, sova, crne rode i šumskih pjevica, vlažne livade važne za očuvanje kosca, te tokovi rijeka Odre i Save s pritocima, koji su značajni za očuvanje vodomara i brojnih drugih ptica vezanih uz močvarna staništa”, rekao je Luka Basrek iz JU Zeleni prsten Zagrebačke županije.

Na području Sisačko-moslavačke županije nalazi se ukupno 20 područja ekološke mreže (PEM), a Javna ustanova Zaštita prirode SMŽ nadležna je za njih 18, odnosno ukupno 177.831,07 ha (39,81% teritorija županije). Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije upravlja s 24 zaštićena područja i 24 PEM-a površine 41.335,90 ha površine, a područja ekološke mreže zauzimaju površinu 39.595,59 ha tj. 12,94% Zagrebačke županije.

Kralj nizina – najveća europska grabljivica

Orao štekavac ili bjelorepan (Haliaeetus albicilla) najveći je europski orao. Dužina tijela od kljuna do repa iznosi mu 76-92 cm s rasponom krila 190-240 cm. Masa mu se kreće između 6-6,5 kg. Obično se zadržava uz jezera, rijeke ili obalna područja. Gnijezdi se u šumi.

“Gnijezdeća populacija orlova štekavaca u Hrvatskoj polako raste od sredine 80-tih godina 20-tog stoljeća što je rezultat nekoliko faktora: zabrane upotrebe DDT-a na području cijele Europe, stavljanja orla štekavca pod strogu zaštitu te prestanka njegova namjernog ubijanja i proganjanja. 2005. godine gnijezdeća populacija orlova štekavaca je bila procijenjena na 135-155 parova (Crvena knjiga ptica Hrvatske, 2013). Danas se ona dodatno povećala te se procjenjuje na 200-250 parova”, rekao je autor nacionalnog Programa monitoringa štekavca Tibor Mikuška.

Životni prostor štekavca ovisi o količini dostupne hrane. Dok mladi orlovi imaju ogroman životni teritorij te odlaze i do 600 kilometara od mjesta gdje su se izvalili, odrasli teritorijalni parovi u našem dijelu Europe su uvijek na svom teritoriju.

“Pitanje o životnom prostoru je komplicirano: odrasli teritorijalni parovi u našem dijelu Europe su uvijek na teritoriju, a njegova veličina ovisi od količine dostupne hrane. Najmanji teritoriji su zabilježeni u Kopačkom ritu koji ima najgušću populaciju u Europi (1 km2), dok su u drugim dijelovima Europe puno veći (5-10 km2). Mladi, koji lutaju prve četiri godine, imaju ogroman životni teritorij te odlaze i do 600 km od mjesta gniježđenja, da bi se kasnije vratili natrag”, nastavlja vodeći hrvatski stručnjak za štekavce.

Prehrana štekavca sastoji se od svih većih životinja koje mogu savladati. Na jelovniku su ribe (61%), ptice, prvenstveno močvarice (21%), sisavci (16%) i vrlo rijetko gmazovi, prvenstveno barska kornjača (2%). Plijen traže s visine od 20 do 30 metara ili stojeći na motrilištu. Obrušavaju se nogama istaknutim unaprijed te plijen grabe kandžama. Uloga u hranidbenom lancu im je sanitarna i selekcijska. Love slabiji, a često i bolestan plijen.

“Rod štekavaca (Haliaeetus) nije u izravnoj srodnosti s lešinarima (Starog, a osobito ne Novog svijeta), ali su u istoj porodici jastrebovki (Acipitriformes). Međutim, u odnosu na ostale grabljivice, štekavac dio ishrane tijekom zime temelji na uginulim životinjama, te se onda zbog toga u javnosti povezuje s lešinarima”, pojašnjava Mikuška.

Štekavac spolnu zrelost dostiže u petoj godini života. Bira tada partnera i zauzima teritorij. Vrsta je monogamna. Mužjak i ženka u paru žive cijeli život. U slučaju smrti jednoga partnera, ipak traže novoga. Velik broj mladunčadi ne doživi spolnu zrelost. U zatočeništvu štekavac rijetko ima potomstvo. U prirodi može doživjeti starost do 36 godina. Dugačak životni vijek kompenzacija je za nizak natalitet.

“U odnosu na ostale grabljivice, roditelji se o mladuncima brinu relativno dugo, tako da mladi napuštaju teritorij roditelja tek u listopadu (gotovo 6-7 mjeseci nakon što su se izvalili iz jajeta). Preživljavanje mladih je priča koja nema više veze s roditeljima. Nakon što polete u veliki svijet, oni će lutati 4-5 godina do spolne zrelosti, te će u tom periodu stradati oko 70% mladih. Glavni uzrok će biti glad (osobito u prvoj godini života), a nakon toga dolaze ostali uzroci: trovanje, kolizija s el. žicama, elektrokucija, namjerno ubijanje i sl.”, pojasnio je Mikuška.

Štekavac u Turopoljskom lugu

Na predmetnom području Odransko polje/Turopoljski lug praćenje stanja vrste provodi se od 2008. godine. Istraživanjem iz 2012. godine, na području ZK Odransko polje utvrđena su dva aktivna gnijezda, jedno na hrastu lužnjaku, drugo na bijeloj topoli. Tijekom 2018. godine štekavac je zabilježen na tri lokaliteta. Jedan gnijezdeći par tada je zabilježen u Donjem Trebarjevu, jedan unutar Odranskog polja te jedan u Žirčici. Dvije jedinke zabilježene su unutar Zagrebačke županije, međutim unutar istraživanja navedeno je samo opažanje vrste, ne i točna lokacija gnijezda. Istraživanja iz 2021. godine potvrdila su dva aktivna gnijezda: jedno na području Ljubljanice i jedno na području ZK Odransko polje unutar GJ Kalje. Stanje se procjenjuje kao odlično.

“Brojnost štekavca u području, prema dostupnim podacima, kreće se između 2 i 3 para. Gnijezda svih poznatih parova nalaze se unutar granica Sisačko-moslavačke županije, a u Zagrebačkoj županiji poznato nam je samo jedno neaktivno gnijezdo. S obzirom na to da se odrasle jedinke povremeno viđaju uz Odru i Savu u Zagrebačkoj županiji, sigurno je da je područje važno za hranjenje štekavaca, a postoji mogućnost postojanja ili uspostave novog teritorija. Treba napomenuti da se zimi ptice povremeno viđaju u većem broju, posebice na pogodnim hranilištima kao što su ribnjaci, a što može navesti na pogrešne zaključke o brojnosti parova u području”, rekao je Basrek.

Mikuška pojašnjava da uspješno gniježđenje vjerojatno nije zabilježeno zato što nisu provedena odgovarajuća istraživanja. Pri traženju aktivnih gnijezda, dodaje, isključuju se šume mlađe od 50 godina i krčevine. Jedan iskusan stručnjak uz pomoć šumara dnevno može pretražiti do 100 ha površine. “U Zagrebačkoj županiji su posljednjih desetljeća barem dva para štekavaca zabilježena duž rijeke Save, a nekoliko poznatih parova gnijezdi se u šumama pored Crne Mlake”, rekao je Mikuška.

“Štekavac je pouzdano u Turopoljskom lugu zadnji puta gnijezdio 90-ih godina 20. stoljeća, a nakon toga nije zabilježeno niti jedno uspješno gniježđenje. Istraživanja i monitoring nisu kontinuirani, a zahtjevno ih je uspostaviti jer se metoda monitoringa štekavca sastoji od kartiranja gnijezda i praćenja uspješnosti gniježđenja na poznatim gnijezdima. S obzirom na to da je jedino poznato gnijezdo u Zagrebačkoj županiji napušteno već gotovo 30 godina, a nova gnijezda štekavca nisu pronađena, prati se samo pojavljivanje ptica u preletu i na hranjenju. Štekavac je sredinom 20. stoljeća pretrpio velik pad brojnosti na svjetskoj razini, uzrokovan pesticidima koji su se tada koristili te je tada nestao iz mnogih područja Hrvatske. U zadnjih nekoliko desetljeća brojnost mu je značajno porasla te zbog toga postoji mogućnost da će ponovno uspostaviti teritorij i u Turopoljskom lugu unutar Zagrebačke županije. Zadnjim istraživanjem grabljivica unutar Natura 2000 područja Turopolje, koje je provedeno 2022. i 2023. nije pronađen niti jedan aktivni teritorij unutar Zagrebačke županije, a ove godine u području provodimo istraživanje vodomara i ptica vezanih uz vodena staništa”, kaže Basrek.

Dio mjera zaštite se provodi, no i dalje nemilosrdno siječemo šume i koristimo otrove

Mikuška je istaknuo da se na razini Hrvatske dio mjera zaštite populacije orlova provodi kvalitetno, no da su u praksi problem upravo mjere koje propisuje nadležna uprava za zaštitu prirode, a često se tiču obnove šume oko neaktivnih gnijezda. Ove mjere, kaže, često nisu utemeljene ni na znanstvenim činjenicama niti na biologiji vrsta. “Sve s ciljem pogodovanja šumarskom sektoru. U stvarnosti se stare nizinske poplavne šume nemilosrdno sijeku, a račun će na naplatu stići već za dvadestak godina. Hrvatske šume namjerno ne prijavljuju gnijezda štekavaca i crnih roda da bi izbjegle uspostavu zaštitnih zona”, naglasio je.

Plan upravljanja PEM-ova Odransko polje i Turopolje utvrdio je osnovne ciljeve održanja staništa pogodnih za gniježđenje i hranjenje štekavca. Kroz deset godina ciljevi su da trend gnijezdeće populacije ostane stabilan ili u porastu, održati najmanje 6360 ha poplavnih šuma staništa pogodnih za gniježđenje, restaurirati najmanje 1500 ha jasenovih šuma te održati 340 ha vodenih staništa pogodnih za hranjenje. U šumama u kojima se jednodobno gospodari održati najmanje 40% lužnjakovih sastojina starijih od 80 godina te najmanje 25% jasenovih sastojina starijih od 60 godina. Jedan od glavnih ciljeva je postići i održati dobro ekološko i kemijsko stanje vodnih tijela.

“Dio mjera zaštite populacije orlova se provodi kvalitetno i zadovoljavajuće. To se prvenstveno odnosi na zbrinjavanje i liječenje orlova koji se pronađu ozlijeđeni u prirodi, napore oko izolacije električnih dalekovoda kako bi se spriječila elektrokucija i kolizija, te određivanje zaštitne zone od 100 m oko aktivnog gnijezda orlova. Međutim, dio mjera i aktivnosti, koje su zadane Akcijskim planom za zaštitu orla štekavca duž Dunava, se ne provodi. To se prvenstveno odnosi na prestanak sječe starih šumskih sastojina u kojima gnijezde orlovi štekavci, te njihovo očuvanje i dodatnu zaštitu u vidu strogih rezervata prirode; kontrolu zabrane upotrebe olova u vlažnim i močvarnim staništima; potpunu zabranu prometa i korištenja otrova poput karbofurana i rodenticida, te trovanja životinja; ili osnivanje hranilišta tijekom  zime koji bi pomogli većem preživljavanju mladih orlova tijekom kritičnih perioda. Pri tome nastavak uništavanja staništa, poput sječe starih šumskih sastojina ili daljnjeg isušivanja vlažnih i močvarnih područja kao rezultat projekata regulacija vodotoka i obrane od poplava i dalje predstavljaju najveće prijetnje orlovima štekavcima u Hrvatskoj”, komentirao je Mikuška.

Mjere očuvanja pretpostavljaju monitoring, ali i osiguranje mira u zoni od 100 m oko svih evidentiranih gnijezda od početka godine do kraja ožujka. Do 30. lipnja u tim zonama zabranjuju se radovi. U zoni oko stabla provodi se obnova šume nakon što je gnijezdo pet godina neaktivno, a ako se nalazi u sastojinama starijim od 140 godina, obnova se vrši na cijeloj površini nakon utvrđenog postojanja alternativnog gnijezda. U hrastovim šumama cilj je očuvati povoljan udio sastojina starijih od 80 godina te očuvati povoljan hidrološki režim i stanišne uvjete močvarnih staništa. Energetsku infrastrukturu treba planirati na način da se spriječe kolizije na visokonaponskim dalekovodima a na srednjenaponskima da se spriječe elektrolokucije. Na postojećim dalekovodima cilj je provesti tehničke mjere sprječavanja daljnjih stradavanja ptica.

Objava FOTO U zaštićenom području Odransko polje/Turopolje gnijezdi se orao štekavac pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.