Savska populacija crvenokljune čigre spala je nakon prošlogodišnje epidemije ptičje gripe na samo 26 gnijezdećih parova. Zbog visokih vodostaja i prisutnosti štakora na otoku, 2023. i 2024. g. nije bilo gniježđenja na najvećem savskom gnijezdilištu na Rakitju. Na platformi na jezeru Siromaja gniježđenje je propalo zbog pojave ptičje gripe. Šokantni su ovo podaci nakon što je populacija 2022. g. doživjela svoj dvadesetogodišnji vrhunac od oko 200 parova.

Stigla nam je ova zabrinjavajuća vijest o padu populacije od 85% u trenutku kada je glavnina teksta koji je pred vama već bila napisana. Još važnijima nam se sada čine pitanja koja se postavljaju i odgovori koji su ponuđeni. Jer crvenokljuna čigra (Sterna hirundo) na prirodnim se staništima Save u Hrvatskoj ne gnijezdi od 2016. g, a u Sloveniji od davne 1979. godine. Da nema umjetnih staništa, već bi odavno sa Save nestale, kao što se dogodilo s malom čigrom (Sternula albifrons), čije je posljednje gnijezdo na Savi zabilježeno 2010. godine.

“Iako crvenokljune čigre, zbog još uvijek velikog broja parova i gotovo kozmopolitske rasprostranjenosti nisu globalno ugrožene, mnoge europske slatkovodne populacije pokazuju pad brojnosti i ovisnost o umjetnim staništima (otocima i platformama za gniježđenje), pa je njihov opstanak direktno ovisan o ljudskoj aktivnosti: sprječavanju zaraštanja otočića, izgradnji i održavanju platformi i spječavanju predacije. Za nagli pad savske populacije razlozi su visok vodostaj i predacija na Rakitju te ptičja gripa na Siromaji. Ne znamo koliki udio ptica je uginuo od ptičje gripe, dio ptica se mogao preseliti na neka druga područja. Na primjer, nakon propadanja kolonije na Šoderici kod Koprivnice, ptice označene GPS uređajima kretale su se na prostoru od Ptujskog jezera u Sloveniji do Balatona u Mađarskoj, na udaljenostima i do 130 km od kolonije. Stoga čigre koje su se gnijezdile u okolici Zagreba sada mogu biti uzvodno u Sloveniji kod Brežica, na Ptujskom jezeru ili drugdje. Prerano je donositi zaključke o stanju populacije čigre – vidjet ćemo u sljedećim godinama kako će se populacija obnavljati. Postavljanjem dodatnim platformi na šljunčarama oko Zagreba osigurali bismo uvjete za gniježđenje čigri u sve češćim godinama kada je vodostaj na tim šljunčarama visok”, rekla nam je upraviteljica Zavoda za ornitologiju HAZU-a prof.dr.sc. Jelena Kralj.

Veliki gubici staništa zbog regulacije vodotoka

Crvenokljuna čigra je usko vezana za vodena staništa. Gnijezdi se kolonijalno ili pojedinačno na tvrdim podlogama izvan dosega predatora poput priobalnih kamenitih otočića na moru ili šljunkovitih riječnih i jezerskih otoka i odobalnih sprudova (Kralj i sur. c). Do velikih regulacijskih zahvata početkom 20. stoljeća ovakvih je područja uzvodno od Hrušćice na Savi bilo napretek. Vladali su tada uvjeti karakteristični za anastomozne rijeke, čije se korito račva u više pojedinačnih malih korita koja se povremeno spajaju u jedno glavno. U takvim se rijekama, tipično za doline s vrlo malim nagibom, presijecanjem formiraju otoci i sprudovi (Buzjak/Butorac).

Samo područje Hrušćice imalo je prijelazni karakter isprepletene i meandrirajuće rijeke. Prepletene rijeke imaju široko korito s pješčanim i šljunčanim nanosima u kojima rijeka za vrijeme nižeg vodostaja probija manja povremena korita pa nastaju povremeni goli sprudovi. Zbog oscilacija u vodostaju te izmjena intenziteta erozije i akumulacije korita, sprudovi često mijenjaju svoje dimenzije i položaj. Meandrirajuće rijeke imaju jedno vijugavo korito (Buzjak/Butorac).

Sprudovi su dinamički reljefni oblici. Nastaju kao izraz akumulacijskih procesa u koritu toka. Radi se o svojevrsnim hidrodinama asimetričnog uzdužnog ocrta, čiji je uzvodni dio položit a nizvodni ustrmljen. Za plavnih voda i povećanih protoka sprudovi migriraju nizvodno. Ukoliko dolazi do njihovog zbijanja, nastaju riječni otoci ili ade (Bognar). Analizom ortofoto snimaka iz 2011. i 2014./2016. g. unutar područja ekološke mreže utvrđeno je da se broj sprudova na Hrušćici povećao s 41 na 52. Površina pod sprudovima povećala se s 19,3 ha na 23,3 ha. Površina riječnog otoka povećala se sa 17 na 18 ha. Najveći sprud imao je površinu od 2,7 ha, a najmanji 14,4 m2 (0,00144 ha). Usporedbom snimaka pokrivenosti sprudova vegetacijom, primijećeno je da se udio površine prekrivene vegetacijom smanjio sa 72,5 % u 2011. godini na 66,7 % u 2014./2016. g. (Buzjak/Butorac).

Izgradnja hidrocentrala izmijenila osobine rijeke

Crvenokljuna čigra je u Sloveniji i Hrvatskoj prisutna od travnja do rujna. Životni vijek joj je do 30 godina (SPČ). Drugu godinu života čigre obično obično provedu na zimovalištima, pa se vraćaju u trećoj kalendarskoj godini. Treću godinu provode izviđajući kolonije i birajući na kojoj će se nastaniti.

Zato što režim protoka Save, ovisan o padalinama, svoje vrhunce doseže u travnju i studenome, optimalan period za gniježđenje je između svibnja i kolovoza (Kralj i sur.). Polog se sastoji od 1-3 jaja. Inkubacija uglavnom traje 21-23 dana. Ptići su djelomični potrkušci i gnijezdo napuštaju s 3-4 dana starosti. Potpuno su opernaćeni oko 24-25 dana nakon izlijeganja. Oba roditelja inkubiraju jaja i othranjuju ptiće (Kralj i sur. c).

Izgradnja brana i akumulacija za potrebe rada brojnih hidrocentrala na području Slovenije uporedo s prekomjernim šljunčarenjem na području Hrvatske dovela je do dramatičnog pada pronosa sedimenta Savom. Pronos šljunka sedamdesetih je pao s milijun na tek trideset tisuća tona godišnje. Pronos pijeska (suspendiranog nanosa) smanjen je 5-10 puta nakon izgradnje HE Vrhovo početkom devedesetih. Poremećaj u pronosu sedimenta rezultirao je produbljenjem korita Save za 2-3,5 metra po cijeloj dužini vodotoka, odnosno značajnim padom minimalnih i srednjih godišnjih vodostaja.

Poremećaj bilance nanosa rezultirao je raznim posljedicama na održanje prirodnih riječnih staništa. Naprimjer, pronos šljunka značajno utječe na vegetaciju na sprudovima. Dugotrajno izdizanja sprudova iznad vode olakšava pojavu i sukcesiju vegetacije na sprudovima. Svježi vučeni nanos (šljunak), čija se količina dramatično smanjila, trga i zasipa vegetaciju sa spruda na taj način otežavajući sukcesiju. Slijed vegetacije preko pionirskog bilja (crvena vrba, trave…) ključan je faktor usporavanja toka rijeke i taloženja suspendiranog nanosa (pijeska) u procesu geomorfološkog preoblikovanja spruda u riječni otok.

>> Sava kod Hrušćice (2): Kratka povijest regulacije Save kod Zagreba

Jedini riječni otok na dionici nastao je usijecanjem korita u poloj kod Strmca Bukevskog, a na nekoliko sprudova stabiliziranih vegetacijom počeo je proces transformacije u ade (Buzjak/Butorac).

I visoki i niski vodostaji prijetnja su za čigre

Iako se na Hrušćici povećala površina sprudova i smanjila pokrivenost vegetacijom, nije ovo pridonijelo povećanju staništa za čigre. Štoviše, u ovom su periodu one napustile svoju posljednje prirodno stanište na Savi. Ne zna se točno zašto se ovo dugoročno dogodilo, a vjerojatno se radi o kombinaciji nepovoljnih faktora.

“Do prestanka gniježđenja je najvjerojatnije došlo zbog toga što se nakon izgradnje hidroelektrana uzvodnije na Savi promijenila dinamika visokih voda te je posljednjih nekoliko godina kad su se čigre pokušale gnijezditi na Hruščici gniježđenje bilo neuspješno, jer su visoke vode u svibnju i lipnju potopile otoke. Povremeno velike dnevne oscilacije – tzv. hydropeaking je pojava koja se događa na rijekama nizvodno od hidroelektrana, a raspon tih promjena ovisi o profilu korita. Na ove dane hod razine Save je između 1 i 2 metra, pa se veličina sprudova i otoka mijenja tijekom dana ovisno o visini vode”, objasnila je Kralj.

Iako postoji konsenzus da ispust voda iz akumulacija hidroelektrana (“hydropeaking“) remeti režim protoka Save, ne pronalazimo ovu pojavu kao temu iscrpnih znanstvenih istraživanja kakve npr. pronalazimo da su donekle provedena za vodotok Drave. Recentno istraživanje 13 hidroelektrana na 7 rijeka Hrvatske i Slovenije utvrdilo je da se hidraulički utjecaji ne mogu pravilno otkriti jer za 97% obrađenih hidroelektrana ne postoje dostupni dugi nizovi podataka o režimu protoka, a podaci o protoku ispod dnevnog nivoa dostupni su samo za 58% mjernih stanica (Huđek i sur.). Iako je poznato da nizvodni profili u zadnjih 20 godina svakom novom poplavom bilježe nove maksimume ali da produbljenje korita nije drastično utjecalo na prosječne maksimalne vodostaje, ne pronalazimo ni ciljane hidrološke studije visokih voda nizvodno od VP Zagreb.

Nadalje, produbljenje korita kod Rugvice krenulo je kasnije i događa se nešto sporije (>5cm/god), nego na zagrebačkom profilima (>10cm/god), a nešto brže nego nizvodno (>2cm/god), zbog čega ova mjesta svakom novom poplavom bilježe rekordno visoke vodostaje. Iako na profilu VP Rugvica Sava postaje šira i dublja, kod taložnice Hrušćica je ona široka ali plića od 4 metra. Barem je tako bilo 2005. godine, kada posljednji put nalazimo da je snimljen uzdužni presjek korita Save.

Na temelju dostupnih podataka dajemo ovdje kretanje vodostaja na profilima Podsused i Rugvica u ljeto 2018. godine. Relativni uspjeh gniježđenja čigri do 2016. godine pokazuje da glavno gnijezdilište dotad sigurno nije bilo do kraja ugroženo visokim vodama, no kako ništa osim površine ne znamo o visini i svojstvima sprudova, a hidrološki podaci su oskudni, zastarjeli ili ne postoje, crtež ostaje strogo ilustrativne prirode.

Osim što bilježe rekordno visoke vodostaje, gotovo svi profili nizvodno od Zagreba u posljednjih 15 godina zabilježili su i rekordno niske vodostaje. Rezultat je ovo produbljenja korita koje je na nizvodnim dionicama uznapredovalo tek nakon ubrzanja toka rijeke po izgradnji praga kod TE-TO Zagreb. Niski vodostaji povezuju odobalne sprudove s obalom na taj način omogućavajući predatorima da se domognu inače nepristupačnih, vodom zaštićenih gnijezda.

Kompeticija s riječnim galebom, na sve strane predatori

Crvenokljuna čigra se često gnijezdi u mješovitim kolonijama s drugim vrstama čigri i galebova. Radi se najčešće o riječnom (Larus ridibudnus) i mediteranskom galebu (Larus melanocephalus) te maloj čigri (Sternula albifrons). Za svoje će gnijezdilište odabrati otvorena mjesta s malo ili nimalo vegetacije, često na golom supstratu šljunka, blata ili čak čelika i betona. Iako se riječni galeb gnijezdi i na mjestima obraslima s više vegetacije, na gole će lokacije doći nakon što ih naseli čigra. Kako mu gniježđenje počinje ranije, sljedeće sezone zauzima najpogodnija mjesta, što u nedostatku šireg prostora za gniježđenje uzrokuje kompeticiju između samih čigri (Denac/Božič).

Čigre se danas gnijezde samo na lokacijama koje su nastale kao posljedica ljudske aktivnosti (šljunčare, bazeni) ili kao projekti upravljanja očuvanjem (umjetni otoci, platforme). Prijetnje ovim kolonijama u Sloveniji i Hrvatskoj slične su kao i drugdje: zarastanje staništa, kompeticija s galebovima, predacija od strane drugih ptica i sisavaca, uznemiravanje od strane ljudi. Naprimjer koloniju u Ormožu 2004. godine je uništio jastreb (Accipiter gentilis). Pohvatao je 86% mladunaca čigre i 64% ptića galebova. Na istoj lokaciji je godine 2018. koloniju opljačkala vidra. Postavljenu splav na šljunčari u Vrbini uništili su ribolovci (Denac/Božič).

Kolonizacija Rakitja

Monitoring čigri na Savi u Hrvatskoj je počeo 2002. godine. Prvih deset godina provodili su ga Zavod za ornitologiju HAZU-a i Hrvatsko ornitološko društvo, a od 2013. do 2016. g. zaduženo je bilo Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode. Od 2015. g. Zavod provodi monitoring kroz kooperaciju s Javnom ustanovom ‘Zeleni prsten’ Zagrebačke županije i Javnom ustanovom ‘Priroda Grada Zagreba’ (prije JU Maksimir). U referentnom periodu 2018.-2019. monitoring je dio Interreg SI-HR projekta ‘Čigra’, čijim su dijelom bili i Nacionalni institut za biologiju iz Ljubljane, Društvo za promatranje i proučavanje ptica Slovenije (DOPPS), Udruga Biom iz Zagreba te Prirodoslovno-matematički fakultet iz Zagreba. Od 2021. do 2025. Monitoring provodi Zavod za ornitologiju HAZU u sklopu projekta “Kopno ili more: ekološki i genetički aspekti izbora staništa crvenokljune čigre” financiranog sredstvima Hrvatske zaklade za znanost.

Ranih 2000-ih čigre su se uglavnom gnijezdile kod Hrušćice te povremeno na šljunčari Abesinija. G. 2004. prvi put su kolonizirale niski šljunčani otok na južnom dijelu šljunčare Rakitje, koji je postojao do 2009. godine. G. 2008. započele su s gniježđenjem na poluotoku koji su sljedeće godine znanstvenici, uz pomoć šljunčare ‘Tempo’, po kojoj se ovo najvažnije gnijezdilište čigra i danas zove, pretvorili u otok. Od 2015. godine s otoka Tempo regularno se ujesen i na proljeće uklanja vegatacija. Od 2006. godine čigre se povremeno gnijezde duž oteretnog kanala Sava-Odra, u šljunčari Blato (Kralj i sur./d/e).

Za vrijeme trajanja Projekta Čigra šljunčara Rakitje zaštićena je kao Natura 2000 područje.

Kreće Projekt Čigra (2017-2020): Podignuta platforma na Siromaji

Krajem 2017. godine krenuo je Projekt Čigra. Kišno proljeće 2018. godine podiglo je vodostaje i tradicionalna mjesta na Hrušćici i Rakitju bila su za kolonizaciju nedostupna sve do sredine lipnja. Neke su ptice sreću okušale na neaktivnim bagerima na jezeru Čiče, gdje su im zbog vrućine čelika gnijezda uglavnom propala, a druge su dočekale podizanje platforme posebno dizajnirane za gniježđenje na jezeru Siromaja (SPČ). Ovdje su kroz dvije sezone gniježđenja prvi put prikupljeni podaci o fenologiji, broju gnijezdećih parova, veličini gnijezda, preživljavanju ptića te je uspoređen uspjeh ranih i kasnih gnijezdećih parova (Martinović i sur.). Na šesnaest ptica s ove kolonije tada su postavljeni GPS uređaji. Podaci su s njih dolazili u 20-minutnim intervalima danju, a 60-minutnim noću, i korišteni su u više istraživanja, čiji pregled slijedi.

“Vezano uz same projekte, kako Interreg tako i njegov nastavak, sadašnji HRZZ projekt, mogu reći da su nam ta dva projekta omogućila i znanstvene istraživanje ponašanja čigri: analizu područja hranjenja i izviđanja odraslih čigri, selidbenih puteva i područja zimovanja, ali i osigurala sredstva za izgradnju i održavanje njihovih gnjezdilišta (platforme i otoka) što je preduvjet opstanka čigri na području Zagreba i Zagrebačke županije. Pri tome bih htjela istaknuti tijesnu suradnju koju Zavod za ornitologiju ima s Javnom ustanovom Zeleni prsten zagrebačke županije i Javnom ustanovom Priroda grada Zagreba u održavanju kolonija čigri u ove dvije županije”, rekla je Kralj.

Projekt Čigra doveo do novih spoznaja o izviđačkom ponašanju galebova i čigri

Kada su kolonije stabilne, generalno su čigre vjerne svojim uhodanim gnijezdilištima. Česte promjene lokacija kolonija oko Zagreba rezultat su nestabilnosti staništa. Na označenoj populaciji sa Siromaje, u uvjetima nepredvidivih i nesigurnih staništa, ornitolozi su ispitali aktivno izviđanje terena tijekom sezone gniježđenja. Dosad se smatralo da je izviđačko ponašanje za galebovke (Laridae) karakteristično prije spolne zrelosti te kao dio priprema za sljedeću sezonu. Jer uobičajeno je da i one čigre koje su se uspješno razmnožile i one koje nisu bile uspješne prikupljaju informacije za sljedeću godinu. Iako je za crvenokljune čigre specifično da zamjenska gnijezda grade u istoj koloniji, u uvjetima čestog i trajnog poplavljivanja to vrlo često nije moguće (Martinović i sur.b).

Martinović i suradnici u kišno proljeće 2018. g., kada gniježđenje na Hrušćici nije bilo moguće, pratili su prelete od Siromaje do kolonija na jezeru Čiče (udaljenost 9 km) i jezeru Rakitje (27 km). Šest čigri (tri mužjaka i tri ženke) tijekom inkubacije i perioda othrane posjetilo je Čiče i Rakitje. Ukupno su odradili 12 izviđačkih letova. Večernje izvidnice uključivale su direktan let prema susjednoj koloniji te provođenje noći na izviđenoj lokaciji, a povratak je uključivao hranjenje na Savi. Oba su spola vršila noćne izvide, samo su ženke izviđale danju.

Četiri su od šesnaest praćenih ptica izgubile gnijezdo i sve četiri su podigle novo na Rakitju. Jedna je od njih izvidila Čiče i Rakitje prije inkubacije, druga za vrijeme inkubacije, a preostale su dvije odletjele ravno na Rakitje bez izviđanja. Iako je uzorak za donošenje općenitih zaključaka premalen jer se radi o samo jednoj ptici, autori su pozvali na daljnja istraživanja. Zaključak je bio da bi traženje mjesta za gniježđenje među aktivno gnijezdećim odraslim jedinkama moglo biti evolucijski povoljno ponašanje i kod drugih morskih ptica ako mjesta kolonija postanu sve ranjivija u budućnosti (Martinović i sur.b).

Na temelju ovih rezultata Kralj je pokrenula izradu velike metastudije. Ponovo su obrađeni već postojeći podaci o 31 populaciji 14 različitih vrsta galebova i čigri, ukupno 1196 odraslih jedinki iz Europe i Sjeverne Amerike. Izviđačko ponašanje aktivno gnijezdećih galebovki utvrđeno je kod 19 populacija i 12 vrsta, odnosno kod 2/5 populacija čigri i 17/27 analiziranih populacija galebova. Najveći postoci zabilježeni su kod crnoglavog galeba (Larus melanocephalus), sredozemnog galeba (Larus audouinii), klaukavca (Larus michahellis), dugokljune čigre (Thalasseus sandvicensis) i crvenokljune čigre (Sterna hirundo).

Važeći teorijski modeli izviđačkog ponašanja kod ptica pretpostavljali su da se ono može razviti samo u uvjetima stabilnih i predvidivih staništa te je izviđanje istraživano samo kada bi se sljedeće godina dogodila promjena staništa, odnosno disperzija pojedinih ptica ili kolonije. Sada je utvrđeno da su najvažniji faktori česta međugodišnja promjena lokacije gniježđenja i spol ptice. Naime, ženke, koje su kod većine galebovki lakše i brže, poduzele su oko 60% ukupnih izviđačkih letova.

“Ova meta-analiza pokazala je da za vrijeme aktivnog gnijeđenja češće izviđaju one vrste kod kojih su česte promjene lokacije gniježđenja, a to su često vrste koje se gnijezde na nestabilnim staništima kao što su riječni otoci ili niske obale. Te ptice odvajaju određeni dio vremena i energije tijekom gniježđenja, kako bi izviđanjem utvrdile kakvo je stanje na susjednim kolonijama. U slučaju da im leglo ili polog propadnu, ptice koje izviđaju brže će odabrati novu lokaciju za gniježđenje, što može biti odlučujući čimbenik uspješnosti gniježđenja. Zbog nestabilnosti tih staništa, potenciranog ljudskim djelovanjem i klimatskim promjenama, populacije kod kojih je izviđanje učestalije imaju veću vjerojatnost za uspješno gniježđenje i opstanak popualcije. Nadamo se da će naši rezultati potaknuti slična istraživanja i na drugim skupinama ptica kako bismo bolje razumijeli mehanizme prilagodbe ptica na nestabilne uvjete u okolišu”, rekla je Kralj.

Svi putovi vode u Hrušćicu

Hranidbene navike čigri dosad su uglavnom istraživane na primjerima morskih populacija. Čigre se uglavnom hrane kroz let, i to uranjanjem ili u kontaktu s površinom vode. Plijen je uglavnom riba veličine do 15 cm. Utvrđeno je da se morske populacije hrane u plićacima, i to maksimalnim uronom do 50 cm. Dok je riječni plijen lakše predvidljiv, hranidbeni obrasci morskih populacija povezani su s ciklusima oseke i plime. Slatkovodne se čigre hrane na plićim dijelovima rijeka te na jezerima. Veće udaljenosti od hranilišta mogu negativno utjecati na koloniju, pa se teži tome da se umjetna gnijezdilišta postave u njihovu blizinu. Dijelom baš zbog ove okolnosti, a dijelom što se može uspoređivati utjecaj morskih i riječnih staništa na hranidbene navike, domaći su ornitolozi proveli nekoliko istraživanja savskih čigri koja su uglavnom potvrdila očekivanja.

Na uzorku od 16 iz Hrvatske te još 7 čigra iz Slovenije Tome i suradnici su mapirali njihova hranilišta. Ovo je istraživanje provedeno u vrijeme gniježđenja 2018. i 2019. godine. Pokazalo se da čigre rijetko lete na više od 2 km udaljenosti od Save. Čigre sa Siromaje rijetko su izlazile iz radijusa od 5 km (95%). Od lokacija izvan kolonije odskaču Sava kod Hrušćice (46%) te jezero Abesinija (21%). Dvije su ptice letjele do 65 km udaljenih ribnjaka kod Garešnice (Tome i sur.). Čigre s Rakitja rjeđe su se zadržavale na gnijezdilištu (57%). U krugu od 5km zabilježeno je samo 34% lokacija. Čak 25% lokacija izvan kolonije zabilježeno je na udaljenosti od 25km, na Savi kod Hrušćice, a 12% na jezerima Savica. Dvije su ptice letjele do 66 km udaljenih ribnjaka u Sišćanima.

Martinović i suradnici (c) s istih su odašiljača na 15 ptica sa Siromaje i 4 ptice s Rakitja tražili druge podatke. Izračunali su da su ptice sa Siromaje u prosjeku provodile na koloniji 15,73 sati. Više su vremena kod gnijezda provodile ženke i ptice za vrijeme inkubacije. Prostor od 10 km2 Save kod Hrušćice služio im je za hranjenje u 50% vremena (63 km2 u 95% vremena). Čigre s Rakitja oko gnijezda su u prosjeku provodile 13,48 sati. One pak za hranjenje koriste značajno veću površinu (271 km2 u 95% vremena) dok im je korištenje prostora u 50% slučajeva podijeljeno na klastere jezero Rakitje, Savica, Petruševec i Sava kod Hrušćice. Potvrđeni su na ovaj način nalazi Tomea i suradnika.

Spoznaja je produbljena analizom dubine vode preferiranog hranilišta. Za ptice s kolonije na Siromaji utvrđena je preferencija hranjenja kod dubine od 1 metra. Zbog premalenog uzorka, ali i drugih faktora kao što su veća dužina puta i brzina leta, isto nije potvrđeno za ptice s Rakitja (Martinović i sur.c).

Konačno, Kralj i suradnici (2024.) su usporedili hranidbene navike kontinentalnih i jadranskih populacija. Utvrđeno je da riječne populacije love na manjim distancama te češće borave u koloniji od morskih čigri. Utvrđena je i veća prisutnost u koloniji za vrijeme inkubacije te među ženkama. Morske čigre također love do kasnije uvečer od riječnih te ne posjećuju dostupna slatkovodna hranilišta u blizini. Manji dometi u potrazi za hranom, niže maksimalne udaljenosti i više vremena provedeno u koloniji kod riječnih čigri sugerira da slatkovodna staništa pružaju ovim pticama bolje hranidbene uvjete u usporedbi s morskim staništima.

Od Rugvice do Madagaskara

Istraživanje savskih čigri dovelo je i do otkrića dotad nezabilježene istočnoafričke rute migracija čigri. Utvrđeno je da jesenska migracija traje četiri puta duže od proljetne. Dok se u proljeće tek nakratko zaustave u Izraelu, čigre ujesen staju na odmorištima na Donjem Nilu te u južnome dijelu Crvenoga mora. Zimovališta su utvrđena duž obale Kenije te u južnome dijelu Mozambičkog kanala (Kralj i sur.h).

“Istražujući selidbu čigri pomoću geolokatora (uređaja teškog manje od 1 gram koji mjeri intenzitet svjetla, na temelju čega izračunavamo približan položaj ptice) pokazali smo da se naša riječna populacija čigri seli istočnoafričkim putem i zimuje između Mozambika i Madagaskara. Većina europskih čigri seli se uz zapadnu obalu Afrike i zimuje uz obale zapadne i južne Afrike. Mi smo tako mi po prvi puta opisali novi, istočnoafrički, selidbeni put, a uskoro je utvrđeno da taj put koriste i ptice sa sjeveroistoka Njemačke”, rekla nam je Kralj.

Na ovaj način označena je ukupno 91 čigra (73 s Rakitja, 18 iz Mađarske) u periodu 2014.-2018. godine, a dohvaćeni su kroz četiri godine podaci sa šest geolokatora. Radilo se o prvom ovakvom istraživanju kontinentalnih populacija čigri u Europi.

Čigre savske, dravske, sečoveljske, mađarske, češke, riječne, morske…

Svetličić i suradnici obavili su analizu 60 uzoraka mitohondrijske DNA čigri sa Save (27) i Drave (24) te obalne populacije iz Sečovlja (9). Otkriven je 21 različiti haplotip, od kojih je 12 unikatno. Indeks diverziteta najviši je kod dravske (0.9239), zatim savske (0.8946) te najniži kod sečoveljske populacije (0.4167). Ova razlika objašnjava se potencijalnom većom razmjenom jedinki između slatkovodnih populacija (Svetličić i sur.). Prema podacima koji su nam dostupni, zabilježena je razmjena prstenovanih jedinki kontinentalnih čigri Hrvatske, Češke i Mađarske (Kralj i sur.d).

Ukupni diverzitet nukleotida je nizak (0.0025). Ukupna genetska strukturiranost, pripisana razlikama u frekvenciji haplotipova među populacijama, bila je niska (Fst = 0,0377) i statistički značajna. Visoka genetska raznolikost u kontinentalnim populacijama crvenokljune čigre ukazuje na vrijednost njihovih staništa kao rezervoara genetske raznolikosti i naglašava važnost daljeg očuvanja i upravljanja takvim staništima (Svetličić i sur.). Istraživanje sugerira da se populacija crvenokljunih čigri proširila iz glacijalnih refugija, tj. tropskih i suptropskih područjima koja nisu bila zahvaćena ledom tijekom posljednjeg ledenog doba (Svetličić i sur.).

K zaštiti staništa crvenokljune čigri

Zabilježit ćemo na kraju ovog teksta iz serije Ptice Zagrebačke županije da je procijenjena populacija crvenokljune čigre na jadranskoj obali 300-500 parova te da je ugrožava brzo rastuća populacija galeba klaukavca (Larus michahellis). Nismo ovim kratkim pregledom obuhvatili ni gigantske napore slovenskih ornitologa bez čijeg napora, koji seže još u osamdesete, čigre vjerojatno ne bi bilo u Sloveniji. Pregled morfometrije domaće nadpopulacije čigre bez usporedbi sa sjevernim populacijama dali smo samo tablično. Upućujemo na ovu dokumentaciju u literaturi.

Pa trebalo je možda još i ovaj tekst podijeliti na dva dijela, jedan za hidromorfologiju staništa, drugi za fenologiju populacije. Ovako pak ostavljamo prostor i vrijeme za daljnji opis za (vjerojatan!) slučaj da nismo dovoljno pedantno pretražili literaturu. Kako bilo, nekoliko nedostataka je očigledno. Ne postoji detaljna literatura o hidromorfologiji lokaliteta Sava kod Hrušćice. Ne postoje detaljne hidrološke analize vodotoka Save na ovom ključnom prijelazu iz gornjega u donji tok naše najveće rijeke kod Rugvice. Ne postoje, a dijelom će biti i da nam nisu dostupni podaci o utjecaju hidroelektrana na vodotok Save.

Postoje međutim bezbrojne studije, stručne analize, znanstveni radovi, javni apeli i komentari, medijski napisi koji otvoreno i cinično pozivaju na daljnju devastaciju jer sve do posljednjih nekoliko godina u kontekstu Save spominjala se isključivo obrana od poplava i eksploatacija energetskog potencijala. Ta ni o iznimkama od duha svoga vremena ne postoje kvalitetni zapisi ako ne izgleda da je njihova motivacija prirode političke. A takvih iznimaka ima, i svakako ćemo se i na njih u budućnosti osvrnuti.

Zahvaljujemo dotle profesorici Jeleni Kralj sa Zavoda za ornitologiju HAZU-a što je strpljivo odgovarala na naša laička pitanja. Zahvale idu i Javnoj ustanovi Zeleni prsten Zagrebačke županije i Javnoj ustanovi Priroda Grada Zagreba na ustupljenoj literaturi. Zahvaljujemo gospodi Jurici Galoiću i Vanji Suziću na ustupljenim fotografijama.

LITERATURA

Buzjak/Butorac – Geomorfološko istraživanje riječnih sprudova, otoka i obale rijeke Save na području dijela ekološke mreže Natura 2000 – Područje očuvanja značajno za ptice HR1000002 – Sava kod Hrušćice (PMF, 2018.) (LINK) Bognar – Geomorfološka obilježja korita rijeke Drave i njenog poloja u širem području naselja Križnica (HGG, 2008.) (LINK) Denac/Božič – Breeding population dynamics of Common Tern Sterna hirundo and associated gull species with overview of conservation management in continental Slovenia (Acrocephalus vol. 40/2019 iss. 180-181) (LINK) Huđek i sur. – Alterations of river flow caused by three types of hydropower plants in Slovenia and Croatia (Journal of Hydrology, 2024.) (LINK) Kralj i sur. – Dynamics of Common Sterna hirundo and Little Tern Sternula albifrons populations along the Sava River in North-western Croatia between 2002 and 2019 (Acrocephalus vol. 40/2019 iss. 180-181) (LINK) Kralj i sur.b – Morphometry of inland Common Terns Sterna hirundo in Croatia and Slovenia (Acrocephalus vol. 40/2019 iss. 180-181) (LINK) Kralj i sur.c – Nacrt prekograničnog akcijskog plana zaštite kontinentalne populacije crvenokljune čigre (Interreg, 2020.) (LINK) Kralj i sur.d. – Istraživanje i monitoring crvenokljune čigre (Sterna hirundo) na šljunčari Rakitje u 2021. godini (JU Maksimir/HAZU, 2021.) (LINK) Kralj i sur.e. Inventarizacija ornitofaune šljunčare Rakitje s posebnim osvrtom na vrste s Dodatka I Direktive o pticama (JU Maksimir/HAZU, 2022.) (LINK) Kralj i sur.f – Active breeding seabirds prospect alternative breeding colonies (Oecologia, 2023.) (LINK) Kralj i sur.g – River and sea: foraging range of freshwater and marine Common Terns (Journal of Ornithology, 2024.) (LINK) Kralj i sur.h – Geolocator study reveals east African migration route of Central European Common Terns (Avian Research, 2020) (LINK) Martinović i sur. – First data on breeding success of Croatian inland colonies of Common Tern Sterna hirundo (Acrocephalus vol. 40/2019 iss. 180-181) (LINK) Martinović i sur.b – Prospecting of breeding adult Common terns in an unstable environment (Ethology, Ecology and Evolution, 2019.) (LINK) Martinović i sur.c – Importance of shallow river topography for inland breeding Common Terns (Journal of Ornithology, 2023.) (LINK) Pithart/Duplić – Study of freshwater ecosystem services in Croatia (Technical report, 2014.) (LINK) SPČ – Svijet ptica, tematski broj Čigra, častopis projekta ‘Očuvanje populacija čigre u porječju Save i Drave’ (Interreg, 2018.) (LINK) Svetličić i sur. – Mitochondrial DNA control region diversity in Common Terns Sterna hirundo from Slovenia and Croatia  (Acrocephalus vol. 40/2019 iss. 180-181) (LINK) Tome i sur. – Area use and important areas for Common Tern Sterna hirundo inland populations breeding in Slovenia and Croatia (Acrocephalus vol. 40/2019 iss. 180-181) (LINK)

Objava Sava kod Hrušćice (3): Populacija crvenokljune čigre u strmoglavom padu zbog visokih vodostaja i ptičje gripe pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.