To se više ne može kriti
Goricu pune betonski paraziti
Sve se gradi bez prevelikog reda i plana
Gdje god glavu digneš – evo novog krana
Gdje je nekoć bilo polje, prostrano, pusto
Sad je mnoštvo istih zgrada izraslih gusto
Parkinzi su tamo gdje su nekoć livade bile
Starosjediocima nove zgrade pogled skrile
Šteta da zgrade ne odmore i do kraja se na obližnje kuće naslone
Ta i djeca se umore od naglog rasta, a kamoli tek one…

Gledaju se svi izbliza dok spavaju, kuhaju, ljubav vode
Privatnost je, sasvim očito, ovdje izašla iz mode
Otkrijmo još jednu činjenicu golu
Jedna zgrada umalo pojela je školu

Kupite i vi kvadrate novog doma
S panoramom od tuđih balkona
Gdje god je preostalo zelenilo i drveće
Sad neki bijesni bager s misijom kreće
Kako je krenulo, zaključak sam se nudi
Prvi susjedi bit će nam tisuće ljudi…

Sve jedni uz druge, ko u mravinjaku usko
I meni pacifistu dođe – nekog bi ispljusko
Nikog ponaosob ne želim krivit
Shvaćam, ljudi moraju negdje živit
Pitam se, kako će komunalije sve to upit?
I tko će sve te stanove na kraju uopće kupit?
Ako Dalmoši i Zagrepačani dovoljni biti neće
Onda se slijedeći zaključak nameće
Htjeli ne htjeli morate se s mojom tvrdnjom složit
Da ih sve naselimo moramo se ko zečevi  množit
Predlažem prezervative iz ponude trafika povući
Kako bi u dovoljnom broju u stanove mogli ući
Nove zgrade natiskane, ko putnici u punom brziću stoje
Toliko su si blizu da fasade im se znoje…

Nadvio se beton i nad stari koš
Samo diži, diži, diži, još, još, još!
Svi u centar, život se samo ovdje broji
Okolica, očito, kao opcija ne postoji…
Al’ kad je bal nek je bal, znate kak se veli
Predlažem da cijela Hrvatska u Goricu preseli
Ko što je već rekla sva prijašnja rima
Mjesta hvala Bogu dovoljno ima…