Potreseni jučerašnjom situacijom u Zagrebu koja, mnogi od nas mogu doživjeti intenzivne emocije poput stresa, zbunjenosti, nervoze ili tuge. Takve reakcije sasvim su prirodne u trenucima suočavanja s nečim neočekivanim i teškim. Možda osjećate potrebu razgovarati s nekim tko će vas razumjeti ili tražite pomoć kako biste se lakše nosili s ovim izazovima. To nije znak slabosti, već zdrav način brige za svoje mentalno zdravlje.

U nastavku donosimo popis kontakata i resursa gdje možete potražiti stručnu psihološku pomoć. Podrška je dostupna, a prvi korak može biti upravo okretanje jednog od ovih brojeva.

U nastavku donosimo i savjete dr.sc. Brune Profaca, kliničke psihologinje roditeljima kako razgovarati s djetetom.

Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

Telefon: 01 6231-734
Telefax: 01 6231 735
Mobitel: 091 6231-734
E-mail: info@centar-dmo-vg.hr

Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja

• 116 006, radnim danom od 8-20

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu

• 116 000

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja

• 0800 655 222 (svaki dan 0/24)

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ (Zagreb)

Telefonske linije dostupne svakodnevno od 8:00 do 22:00:

• • • 01 4696 107
    • 01 4696 297
    • 01 6468 334
    • 01 6468 335
    • 01 2991 356
    • 01 4696 276
    • 01 6468 337
    • 01 6468 338

Hrabri telefon

• za djecu 116111
• za odrasle 08000800
• whatsapp za djecu i tinejdžere +385 99 212 1714
• savjet@hrabritelefon.hr i hrabrisa@hrabritelefon.hr

Plavi telefon

•  ponedjeljak-petak, 09:00-20:00 h: 01/4833-888

Tesa telefon za psihološku pomoć

•  (01 48 28 888) svakog radnog dana od 10 – 22h

Ženska pomoć sada

• 0800655222
• 014655222

Centar za žrtve seksualnog nasilja, Ženska soba

• 01 6119 444 (radnim danom od 10-17)

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida, KBC Zagreb

• 01 2376 470 (0/24)

Zagreb pride

• 01 4580 65 60

Kako djeci pružiti podršku?

Započnite razgovor

Koliko god je teško nekad razgovarati o teškim događajima i stvarima, izbjegavanje može djelovati dodatno zastrašujuće. Djeca tišinu odraslih mogu razumjeti kao dodatno uznemirujuću ili kao da se odrasli ne mogu nositi s teškim temama. Također, uvijek je bolje da o događajima djeca čuju od najbližih ljudi, nego putem npr. društvenih mreža. Razgovor je uvijek dobro početi s pitanjem djeci o onome što već znaju, što su čuli…. Važno je podsjetiti se da je u razgovoru najvažnije slušanje – što dijete zna ili vjeruje, kakve slike (stvarne ili iskrivljene) ima koje će se ispraviti jasnim informacijama. U ispravljanju njihovih viđenja važno je biti nježan i pažljiv.

Ohrabrite dijete da pita

Tako možemo saznati koliko se dijete osjeća sigurnim. Kao odrasli, i djeca i mladi se bolje nose u krizi ako imaju jasne informacije, a razmjena pitanja i odgovora je ujedno i podrška djetetu u suočavanju s posljedicama teških događaja.

Ohrabrite dijete da iznosi svoja iskustva o vršnjačkim odnosima i temama na koje ovakav događaj može podsjetiti

Škola je mjesto u kojem djeca žive i rastu i kod mnoge djece će ovakav događaj koji se zbio u tom bliskom okruženju za koje smatramo da treba biti mjesto zaštite, dovesti do dodatnih pitanja i razmišljanja. Čujmo ih.

Vodite računa o izloženosti medijima, osobito društvenim mrežama

Čak i kad vam se čini da djeca ne slušaju i ne gledaju, da su zaokupljeni npr. igrom – slike su tu, pored njih. Važno je i da odrasli jednako brinu i o sebi. Uznemirena odrasla osoba je dodatni izvor stresa za dijete, zbunjuje dijete i narušava njegovu sigurnost.

Pratite reakcije svoje djece

Često djeca nakon ovakvih događaja imaju poteškoća s nemirom, usmjeravanjem pažnje, dodatno su pobuđena neugodnim osjećajima. Mogu imati poteškoća u odvajanju od odraslih i postojećim rutinama, osobito ako su imala i druge stresne događaje. Slike koje su vidjeli mogu im se nametati unatoč naporu da se usmjere na druge aktivnosti. Općenito takve reakcije se smanjuju kroz neko vrijeme.

Budite model djeci

Razmjenjujte osjećaje s djecom ali do razine koju mogu razumjeti. Prirodno je i da odrasli pokažu suosjećanje i tugu za žrtve i njihove najmilije, ali i pokazati kako se nosimo s takvim teškim situacijama. Naglašavajte kako postoje ljudi koji pomažu drugima nakon traumatskih događaja, da uvijek postoje ljudi za ljude.

Budimo strpljivi

Svi trebamo dodatnu pažnju i brigu. Provodite vrijeme zajedno, zadržimo rutinu uz razumijevanje.

Treba li dijete dodatnu pomoć?

Ako djetetove reakcije potraju i ometaju svakodnevne aktivnosti , dobro je posavjetovati se sa stručnjacima mentalnog zdravlja/psihologom škole/liječnikom i dr.

Ne zaboravimo, neka su djeca ranjivija, osobito ona koja su imala i druga teška iskustva u životu

Novi događaji pa čak i u široj okolini ili događaji o kojem čuju mogu biti podsjetnik na ranija teška iskustva ili dodatno doprinijeti uznemirenosti koju dijete već ima.

I na kraju, još jednom se podsjetimo kako smo odgovorni za društvo i svijet u kojem sva djeca odrastaju, u kojem imaju potrebu da budu viđena, utješena, zaštićena i sigurna.

Objava Razgovarajte, pitajte, tražite pomoć: Donosimo popis kontakata na koje se možete javiti pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.